Marino Tumpić tumpic@astronomija.co.yu

Dužnosnik Indijske organizacije za svemirska istraživanja (ISRO) P. Madhavan Nair, objavio je prekjučer redefinirane indijske planove za istraživanje Mjeseca tijekom narednih desetak godina.

Kliknite na sliku

Madhavan je izjavio kako je ISRO završio sa postupkom projektiranja i dizajniranja prve indijske letjelice za istraživanje Mjeseca nazvane «Chandrayaan-1» (negdje titulirani i kao «Moon vehicle-1»).

Sada slijedi proizvodnja pojedinih komponenata 590 kg (neki izvori navode podatak o masi letjelice od 525kg!) teške letjelice koja će biti lansirana tijekom 2007. godine, uz pomoć, još iz 1993. godine poznate, rakete «PSLV» (Polar Satelite Launch Vehicle).

Letjelica će biti lansirana sa jedinog indijskog raketodroma Sriharikota, na indijskog istočnoj obali.

Nakon lansiranja «Chandrayaan-1» će najprije ući u geostacionarnu putanju oko Zemlje (na udaljenosti 36.000km od Zemljine površine), potom će, dopunskim manevrima, dospjeti u Mjesečevu orbitu.
Nakon završenih korekcija putanje, letjelica će ući u Mjesečevu polarnu orbitu, kružeći oko Mjeseca na udaljenosti od samo 100km iznad površine našeg prirodnog satelita.

Sofisticirani instrumenti na letjelici omogućiti će snimanje Mjesečeve površine u 3D tehnici visoke razlučivosti, izradu detaljne mape Mjeseca u infracrvenom, gama i rendgenskom dijelu spektra.
Misija će dati odgovore na pitanja o raspodjeli minerala, potencijalno važnih elemenata, ali i ukazati na prisustvo možebitnih naslaga leda na ili tik ispod površine u blizini Mjesečevih polova.

U tu svrhu letjelica će nositi i jednu malenu sondu, mase 20-tak kg (zasada neslužbeno nazvanu «Impactor module»), koja će biti «ispucana» u površinu Mjeseca, na područje koje će se odrediti kasnije (tijekom trajanja misije) sa svrhom da doslovce «podigne prašinu» koju će instrumenti letjelice u orbiti onda analizirati i tako posredno doznati što se nalazi «ispod» Mjesečeve površine.

Pored znanstvene važnosti «Chandrayaan-1» predstavljati će i test za indijski raketni program, komunikacijske protokole i stanice, kontrolni centar, zahtjevne letne manevre, kooperaciju između stotina znanstvenika iz različitih znanstveno-tehnoloških područja, a svakako je jedna od najvažnijih stvari angažiranje vlastitih mladih stručnjaka i stvaranje imagea Indije kao visokotehnološke zemlje.

Ukoliko prijekt «Chandrayaan-1» protekne kako je planirano, Indija će najkasnije do 2015. godine poslati još najmanje jednu misiju ka Mjesecu.
Nije objavljeno o kakovoj se misiji radi.

Na računalnim monitorima indijskih znanstvenika već se danas nalaze idejni projekti njihovih budućih misija ka Merkuru, Veneri, Mjesecu i Marsu.

Neki od ovih projekata svoju će realizaciju vjerojatno doživjeti krajem narednog desetljeća.

Indija, zasada samo teorijski, razvija i koncept slanja ljudi u svemir vlastitim snagama.
Pilot indijskog ratnog zrakoplovstva, Rakhes Sarma, postao je 02.travnja 1984. prvi indijski astronaut.
On je tada, u sklopu sovjetsko-indijske posade letio na «Sojuzu T-11» i nekoliko dana boravio u svemirskoj stanici «Saljut 7», postavši na taj način 138. čovjek koji je letio u svemir.

Pritisnuta snažnim kineskim svemirskim programom sa jedne strane i primamljivom ponudom ruske «Sojuz» tehnologije sa druge strane, nije nerealno očekivati skore ubrzane indijske korake ka svemiru.

Treba spomenuti kako je prvo sub-orbitalno lansiranje iz Indije izvedeno još 21. studenog 1963. godine!
Prvo «pravo» lansiranje experimentalne rakete (SLV) bez korisnog tereta obavljeno je 10. kolovoza 1979. godine, a prvi indijski operativni satelit («Rohini-1») stigao je u orbitu 18. lipnja 1980. godine (prema drugim izvorima bio je to satelit «APPLE», 19. lipnja 1981. godine).

Otada, indijci su razvili nekoliko raketa nosača (SLV, ASLV, PSLV, GSLV, sve u raznim varijantama) koji su im dosada omogućili lansiranje dvadesetak satelita u Zemljinu orbitu.

Uspješnih lansiranja bilo je oko dvije trećine od ukupnog broja lansiranja.
Najsnažnija, GSLV-II raketa, koja, usput rečeno, koristi ruske motore RD56M, izvorno napravljene za rusku raketu «Proton-M», može u Zemljinu geostacionarnu postaviti koristan teret mase 2.500kg.

26.01.2005.

vrh