|
astronautika |
JAPANSKI SVEMIRSKI UZLET ll-dio |
Tokyo
Iako su dužnosnici Japanske svemirske agencije (JAXA) i tamošnji
ministar znanosti Naruakai Nakayama, još u nedjelju (27.02.2005.),
tvrdili kako «nisu u svemirskoj utrci sa Kinom», ohrabreni uspješnim
subotnjim lansiranjem dvaju satelita raketom H2A, već u ponedjeljak
(28.02.2005.) u tamošnjem dnevnom listu «Mainichi Shimbun» osvanula je
izjava neimenovanog dužnosnika JAXAe o tome kako će Japan do kraja marta
izraditi detaljan plan njihovog svemirskog programa koji uključuje
početak postavljanja istraživačke baze na Mjesecu i upotrebu pilotirane
letjelice klase američkih «space shuttlea» za prijevoz astronauta
najkasnije do 2025. godine, te u međuvremenu lansiranje mnogobrojnih
bespilotnih vojnih i civilnih satelita u Zemljinu orbitu, kao i
robotičkih letjelica za istraživanje objekata sunčeva sustava.
Osobno se slažem kako je Japan izuzetno jaka tehnološka sila, ali za
sudjelovanje u upravo objavljenoj svemirskoj utrci potrebno je steći
dugogodišnje iskustvo koje oni (zasada) nemaju, postavljam rezervu i
prema mogućnosti samostalnog lansiranja prvog japanca u orbitu do tog
vremena, svakako isključujujem mogućnost gradnje Mjesečeve baze, a
projekt japanskog «space shuttlea» smatram tehnološkom besmislicom, u
vrijeme kada se i amerikanci žele čim prije riješiti tih (pre)skupih i
(pre)opasnih letjelica.
Istina je kako su japanci krajem osamdesetih godina izgradili vlastiti
mali model «space shuttlea» i sa njime izvršili nekoliko atmosferskih
jedrenja, nažalost, model je ubrzo doživio nezgodu, te je program
zaustavljen.
Minorni proračun JAXE ne omogućava japansko sudjelovanje u svemirskim
istraživanjima adekvatno tehnološko-znanstvenoj poziciji Japana u
svijetu. No, predstojeći koraci kineskog svemirskog programa mogli bi
odriješiti proračunska sredstva zemlje «izlazećeg sunca».
Iskreno se nadam kako «ego japanaca» neće dopustiti primat kineza u
svemiru, a onda bi «svemirska utrka» postala nadasve zanimljiva.
(03.03.2005.)
vrh
|