| 
         
		 
		Iz Astronomije objaljujemo izvod: 
		UTICAJ GALAKSIJE  
		NA MASOVNA IZUMIRANJA 
		Pre oko 3,8 milijardi godina bio je pakao na Zemlji. Vreme Velikog 
		bombardovanja sveže, tek oformljene kore, ostacima materijala iz kog je 
		kondenzovan Sunčev sistem, bilo je vreme velikih nemira za Zemlju i njen 
		planetarni komšiluk, vreme traženja ravnoteže u burnim i čestim 
		gravitacionim perturbacijama i sudarima objekata raznih veličina. I baš 
		tada je nekoliko molekula u prvobitnom bujonu treće po udaljenosti 
		planete od jedne mlade zvezde, podržano snagom obilja energije na 
		geološki izuzetno aktivnoj podlozi, u vodenom rastvoru, udružujući 
		osobine u jednoj kapljici, po slučaju ili, možda nužnosti, steklo - 
		informaciju. Nastao je život.  
		Ali život je nastao u paklu i slabo se razvijao. Tinjao je tako više 
		od tri milijarde godina. A onda, pre 600 miliona godina, desilo se nešto 
		veličanstveno. Život je buknuo, odjednom, u kratkom vremenskom pereiodu 
		se umnogostručio po broju jedinki i broju vrsta. Nastale su brojne 
		životne forme, mnoštvo živih bića različitih veličina i oblika i vrlo 
		različitih od današnjih.Taj događaj u nauci je poznat kao Kambrijumska 
		eksplozija.  
		Ali povremeno se dešavalo da čitavu planetu stigne ogroman 
		pomor, da dođe do masovnog izumiranja kada sa lica zemlje nestaju gotovo 
		sve vrste živih bića i gotovo sve jedinke. Šta uzrokuje katastrofe tih 
		razmera? Odgovor se obično traži u nedrima ove planete i njenom 
		geološkom zapisu, ali, ako se rekonstruiše istorija našeg sveta na 
		većem planu, dobija se drugi scenario. Od onih drevnih eona kada je 
		evolucija tek rađala prva jednoćelijska bića, pa do danas, kada planetom 
		gospodari čovek (bar mu se tako čini), Zemlja, prateći svoju zvezdu, 
		vertikalno osciluje kroz galaktički disk, uranjajući i izranjajući, sa 
		ogromnim periodama, u spiralne krakove Mlečnog Puta i u gigantske 
		molekularne oblake gasa, ulazeći u područja gravitacionog dejstva drugih 
		zvezda i jata. U ovom momentu, Sunce sa svojom planetarnom porodicom je 
		upravo napustilo Orionov krak, izbilo na površinu galaktičkog diska i 
		oslobodilo se zahvata Goldovog pojasa. Zar možemo odbaciti uticaj 
		Galaksije na stanje stvari na Zemlji? 
		POSTOJANJE IZUMIRANJA  
		U proseku, svaka biljna ili životinjska vrsta ima geološki životni 
		vek od samo četiri miliona godina. U tom smislu su gotovo sve vrste 
		izumrle. Od pet milijardi vrsta koje su živele u nekom trenutku na 
		Zemlji, danas je opstalo samo četrdeset miliona. To znači da je život na 
		Zemlji imao 99,9 procentni neuspeh. Mnoge vrste u kratkom intervalu od 
		samo nekoliko miliona godina prestale su da postoje, ne ostavivši 
		naslednike. Procesi izumiranja su izgleda uobičajena pojava u prirodi.
		 
		
		   |