U ASTRONOMIJI: Specijalan dodatak: NOVA broj 2. Veća 49 kb

ASTRONOMIJA: Recite nam zašto je za snimanje odabrana zvezda GQ Lup, odnosno šta je bio kriterijum za odabir zvezda za snimanje?

BEDALOV: Planet, za razliku od zvijezde, ne sjaji vlastitom svijetlošću, nego samo reflektira svijetlost matične zvijezde. „Odrastao“ planet (npr. Jupiter) je oko milijun puta manje sjajan od zvijezde oko koje se vrti. Stoga je vidjeti planet oko druge zvijezde vrlo teško, gotovo kao da pokušavate vidjeti žar cigarete čovjeka koji stoji iza reflektora za nogometno igralište. No u toku nastanka planetarnog sustava i zvijezda i planet su dosta sjajniji u odnosu na kasnije faze, ali tada je mladi planet (plinoviti div) „samo“ tisuću puta slabijeg sjaja od mlade zvijezde. Zbog toga je dr. Neuhausera, kao jedan od kriterija, odabrao promatrati vrlo mlade zvijezde, koje će jednog dana postati slične našem Suncu. Također snimke su rađene i u «near infrared» dijelu svijetla te se na taj način «vidi baš ta toplina» mladog planeta. Nakon višegodisnje potrage taktika se napokon pokazala uspješ nom.

ASTRONOMIJA: Taj sada već istorijski snimak je načinjen još prošle godine, ali je vest o prvoj fotografiji vansolarne planete objavljena tek nedavno. Zbog čega?

BEDALOV: Prvu fotografiju smo snimili u lipnju (jun, prim. ur.) 2004. na Opservatoriju Paranal u Čileu, teleskopom Yepun. Paranal je ESO-ov (European Southern Obsetrvatory) opservatorij, gdje se nalazi najbolji optički teleskopski sustav na svijetu. I to je tada bio samo jedan od »kandidata«. Potom smo iskoristili javno dostupne prijašnje snimke zvijezde japanskog teleskopa Subaru i američkog svemirskog teleskopa Hubble. Pokazali smo da se »točkica« pomiče zajedno sa zvijezdom tj. da su u orbitirajućem sustavu. Sljedeći je korak bio napraviti spektar »kandidata« pomoću teleskopa na Paranalu. Prvi spektar smo dobili u kolovozu (avgust) i kada smo na temelju njega naslutili da se radi o objektu »male mase«, tj. planetu, sreći nije bilo kraja. Potom su uslijedile mukotrpne obrade podataka, teorijske simulacije iz kojih se procjenjuje masa objekta, simulacije i detaljne obrade spektara, računanje astrometrijskih podataka, te detaljna studija same zvijezde GQ Lup. Sve te podatke je trebalo objediniti u znanstveni rad. U listopadu (oktobru) 2004. poslali smo članak na recenziju znanstvenom časopisu A&A. Međutim, recenzenti nisu bili »milosrdni «, vraćali sunamčlanak nekoliko puta, te tražili daljnje studije i dokaze, pomalo zavlačili objavljivanje raznoraznim zahtjevima. Ipak, na kraju je članak prihvać en, te objavljen skoro pet mjeseci nakon što smo ga prijavili.

ASTRONOMIJA: Nauka je uvek sumnjičava, uvek je sklona negiranju i preispitivanju, pa još uvek postoji oprezna sumnja da ste fotografisali planetu. Kako, vi lično, definišete taj objekat? Kako se uopšte određuje da je neki vansolarni objekat planeta?

BEDALOV:NEpostoje čvrsti kriteriji kojima bi se neki objekt definirao kao planet, no oko većine se astronomska zajednica složila. Dakle potrebno je pokazati da su «objekt» i zvijezda u zajedničkom sustavu tj. da se u odnosu na ostale zvijezde pokreću u istom smjeru na nebu (common proper motion). Objekti koji se mogi detektirati direktno, tj. na slici, zbog današnjih tehničkih mogućnosti teleskopa i detektora, redom su jako daleko od zvijzde pa im je (po Kepleru) i orbitni period jako velik. Naprimjer, periodGQLupi-ja je 1200 godina i jako je teško, uz svu preciznost današnje astrometrije izračunati točnu orbitu planeta. Zato se astronomska zajednica dogovorila da je dovoljno pokazati da su u «common proper motion» i izraziti statistički vjerovatnosrt da se na tom dijelu neba pojavi neka druga zvijezda «jata» koja bi se mogla kretati prividno u istom smjeru. Za GQ Lup b je ta vjerojatnost zanemariva.

Sljedeći korak koji treba napravit da bi se potvrdilo da je objekt planet je napraviti spektar te ga usporediti s teorijski simuliranima. Zatim treba i samu zvijezdu stavti u «modele» tj. odrediti i kalibrirati sjaj, pa starost i masu planeta u odnosu na zvijezdu. Danas je većna tih modela napravljena za zvijezde starosti poput našeg Sunca, a jakomalo njih za, na primjer, mlade zvijezde (oko 1 Myrs) kao GQ Lupi. Te po tim modelima koji nisu zapravo uopće predviđeni za mlade zvijezde, GQLupi b može upasti u kategoriju smeđih patuljaka. No sami autri tih modela kažu: (Baraffe et al. /2002/): „Assigning an age (or mass) to objects younger than a few Myrs is totally meaningless … models are too uncertain.”

Nou samom znastvenom članku smo se osvrnuli i na te modele te je zato negdje masa procjenjena i do 42 Mj. Svi koji su pažljivije pročitali članak su to primjetili.

ASTRONOMIJA: Vi ste, ako se ne varam, prva osoba koje je evidentirala taj objekat kao planetu i po tome ste zapravo prvi u svetu ugledali taj daleki svet?

BEDALOV: Recimo da sam možda prva obradila sliku, no to je tada meni bila samo još jedna točkica, tj. kandidat kojih dnevno vidim na desetke oko svih tih silnih zvijzda koje obrađujemo. Prva osoba koja je «skužila» da se radi o planetu je naravno bio moj ShefRalph i on je dao «hint» meni i kolegi Markusu da malo više obatimo pažnju na «kandidata», te smo krenuli u potragu za «smećem» po javnim arhivama HSTa i SUBARU-a i ESOa...Tek sa prvim spektrom smo se sa znatiželjom upliljili u planet na slici, pitajući se «ma nije valjda?»

ASTRONOMIJA: Čime vršite analize fotografija, kako izgleda taj proces?

BEDALOV: Analiziramo ih sa «home made» software-ima. No metoda je poznata, tajna je samo u sitnicama izvedbe. Dakle prvo se od svih slika oduzme «sky», tj. pozadinski šum neba. Buduć i da se radi i o slikama «near infrared» ima dosta smeća uzrokovanog atmosferom - to je Sky. Zatim se svaka slika podijeli sa - «flat field-om», tj. na taj način se otklone greške detektora. Nakon toga se slike pomiču da je svima centar zvijezde na točno istom pixelu i zatim sve zbrajaju. Imamo oko 18 slika zvijezde po periodu i nakon obrade slika dobije oštrinu i do 20 puta veću od one sirove jednostruke. Naravno sve ovisi o vremenskim uvijetima kada je snimana. Budući

Ana Bedalov je rođena u Kaštelu, Dalmacija, Hrvatska. Gimnaziju je završila u Splitu, a PMF je studirala u Splitu i zatim u Zagrebu gde je i diplomirala. Sada je na doktorskim studijama na Institutu za astrofiziku u Jeni, Nemačka, kod prof. dr. Ralph Neuhaeusera. To je njena kratka, oficijelna biografija. U stvarnosti Ana Bedalov je astronom od detinjstva. Uvek je tamo gde je i astronomija. Velik je popularizator ove drevne nauke, te vredno radi u okviru projekta „Nebo na poklon“, predaje u čuvenoj Letnjoj školi astronomije u Višnjannu, odlazi u osnove škole da đacima govori o nauci i astronomiji. Putuje svetom po konferencijama, čest je gost na opservatorijama u Španiji i Čileu. Da nije astronom bila bi sportista. U veslanju je osvojila više srebrnih i zlatnih medalja na univerzitetskim takmičenjima Hrvatske. Voli da fotografiše mesta u koja putuje i to radi sa puno osećaja za estetiku. Govori engleski, razume nemački i italijanski.