Uvod Maks Plank je 1901. odrzao predavanje uvodeci tako 20. vek u eru savremene - kvantne fizike. Jos jedan velicanstven korak bice nacinjen 4 godine kasnije od strane Alberta Ajnstajna, takođe naucnika nemackog govornog podrucja. Objavljivanjem “Elektrodinamike tela u kretanju” covecanstvu je predstavljena specijalna teorija relativnosti. Doslo se do fundamentalnih zakona o kretanju pri brzinama bliskim brzini svetlosti. Svet elementarnih cestica se ubrzo ispunio zakonitostima koja znatno odstupaju od pojava makro-sveta i njihovog Njutnovskog mehanicistickog tumacenja. 1915., dakle 10 godina kasnije, poznati univerzum razmera kako kosmickih tako i subatomskih trpi zajednicke promene. Uloge su iste, samo ovog puta specijalna prelazi u opstu teoriju relativnosti i siri svoja razmatranja na neravnomerno (sa nekim ubrzanjem) kretanje. Nacinjen je i korak ka objasnjenju gravitacije. Znalo se jos od ranije da je masa uzrok pojave gravitacije, ali nisu bili poznati efekti dejstva gravitacije na okolinu (sem gravitacionog privlacenja) i nije bio poznat prenosilac gravitacione sile u prostoru. Efekat zakrivljenja prostor-vremena angazovao je Ajnstajnovog profesora matematike Lobacevskog da napravi nesto poput revizije Euklidske geometrije i dopuni je slucajevima nekontinualnog ili ne-ravnog prostora. Naime, gravitaciono dejstvo u okolnom prostoru je takvo da ga 'iskrivljuje' cineci ga takvim da prava putanja kretanja tela (u klasicnom smislu) nije nuzno i najkraci put ako treba preci iz tacke A u tacku B. Pri tome cak i vreme trpi promene svojevrsnog 'usporavanja'. Tada je euklidski prostor paralelnih pravih koje se nikad ne seku samo specijalan slucaj. Matematicko definisanje fizicke pojave najedanput dobija izvanredno komplikovan oblik koristeci diferencijalni (tenzorski) racun i serije tesko resivih nelinearnih jednacina. Zbog ove teskoce diskusija nekih pojava postala je nedostupna i samom tvorcu teorije - Ajnstajnu. Posto je detaljnije razmatranje tematike zaobislo i standardno univerzitetsko obrazovanje ni ovde nece biti matematickih izvođenja i dokaza. Crne rupe vuku koren iz opste teorije relativnosti i to iz ekstremnog slucaja defekta prostor-vremena. |