am@astronomija.co.yu

 

 

 Galaksije
 

 

 

Sadržaj AM

 

 

galaksije
OTKRIVENA DO SADA NAJUDALJENIJA GALAKSIJA

Postavljen je novi rekord koliko duboko može čovek da zaviri u prostor i vreme, dopirući čak i do ivice kosmosa.

Ljubiša Nikolić
ljubisan@beotel.yu
 
 

Grupa međunarodnih astrofizičara pronašla je objekat u kosmosu koji bi mogao biti najudaljenija galaksija koja je ikada otkrivena. Uz kombinovanje moćnog NASA-inog "Hablovog svemirskog teleskopa" i "KEK" teleskopa na Mauna Kea na Havajima, locirana je galaksija na udaljenosti od 13 milijardi svetlosnih godina. Njena sadašnja slika, koja je putovala do nas kroz prostor i vreme bi u stvari bila slika ranog kosmosa, koji je bio star samo 750 miliona godina od momenta Velikog praska (engl. Big Bang), kada je kosmos imao samo 5% svoje sadašnje starosti. Pri tome je korišćen i efekat prirodnih gravitacionih sočiva, gde daleka slabašna svetlost biva pojačana oko 25 puta prolazeći kroz galaktičko jato Abell 2218 na putu do Zemlje.

Novo otkrivena objekt izgleda kao mlada i sjajna galaksija, iz vremena tzv. "Tamnog Doba" (engl. Dark Ages), perioda u kosmičkoj istoriji koje se završio nastajanjem prvih galaksija i kvazara, transformisanjem neprozirnog molekularnog vodonika u vidljiv kosmos kakvog ga mi sada vidimo.

Daleka galaksija je otkrivena dugom ekspozicijom obližnjeg galaktičkog jata zvanog Abell 2218, snimljena modernom kamerom za posmatranje sa Habl svemirskog teleskopa. Ovo galaktičko jato je toliko masivno da se svetlost udaljenih objekata koja prolazi kroz njega, savija - krivi i pojačava, mnogo više nego što bi ga uvećavali bilo koji današnji teleskopi. Na taj način se ovi objekti mogu posmatrati uvećani kroz jato navedene galaksije. Ovaj prirodni gravitacioni teleskop omogućava astronomima da posmatraju i najudaljenije blede objekte, koji se na drugi način nikako ne bi mogli videti. Ekstremno blede galaksije su toliko udaljene da se njihovo vidljivo svetlo prostire u infracrvenom talasnom spektru, što praktično otežava posmatranje.

"Posto smo tražili udaljene galaksije, ovako uvećane putem Abell 2218, otkrili smo par upadljivo sličnih slika, čiji su rasporedi i boje navodili na zaključak da se radi o veoma dalekim objektima", izjavio je astronom Žan-Pol Naib (Jean-Paul Kneib) sa Opservatorije Midi-Pyrenees i Kalteha (Caltech), koji je vodeći autor izveštaja.

Analiza sekvenci fotografija koje su dobijene preko Habla, navode na zaključak da objekat leži u crvenom pomaku od 6,6 do 7,1 i tako ga čini do sada najudaljenijim poznatim objektom. Međutim, duga ekspozicija koja je napravljena u optičkom i infracrvenom opsegu, snimljenom spektografom sa 10-metarskog KEK teleskopa, sugeriše da je objekat mereno crvenim pomakom na gornjoj granici ovoga opsega, tj. oko 7. Što je veći pomak u talasnoj dužini prema crvenoj oblasti spektra, to je i objekat udaljeniji.

Astronomi su procenili da je se ovaj objekat, mada veoma mali, - samo 2000 svetlosnih godina u prečniku - sastoji od izuzetno aktivnih zvezda. Međutim, intrigantno je kod ovog objekta to što se uočava očigledan nedostatak tipično sjajne linije emisije vodonika i njegove intenzivne ultravioletne svetlosti, koja je mnogo jača od one koja je viđena u galaksijama koje su nam bliže. "Osobine ovog dalekog izvora su veoma uzbudljive, jer ako bude potvrđeno daljim izučavanjem, to bi predstavljalo neku vrstu belega kojim će biti obeleženi ovako mladi zvezdani sistemi, kojima se završava Tamna Era", dodao je dr Richard Ellis, profesor astronomije na Caltecch-u.

Naučni tim je bio ohrabren uspehom svoje tehnike i ima planove da nastavi sa istraživanjem sa više sličnih primera posmatrajući i kroz druga kosmička sočiva u kosmosu, gde Habl-ova izuzetno visoka rezolucija odgovara ovakvoj vrsti istraživanja.

"U mogućnosti smo da prvi put pogledamo dokaze o postojanju naših predaka na evolucionom stablu celokupnog univerzuma", izjavio je dr Frederic Chafee, direktor W. M. Keck Observatory, gde se nalazi dupli 10-metarski KEK teleskopi, koji su potvrdili ova otkrića. "Teleskopi su virtuelne vremenske mašine, koje omogućavaju našim astronomima da pogledaju unazad u ranu istoriju kosmosa i ova divna posmatranja su nam omogućila da gledamo u najraniji period istoga".

(februar 2004.)

vrh