2.4 Alat za brušenje

Da bismo mogli izbrusiti zrcalo, osim staklenog diska za buduce zrcalo, potreban nam je i alat na kojem cemo brusiti.  Kao alat obi cno se koristi drugi stakleni disk iste debljine i promjera kao i onaj za zrcalo. Dobro je da oba diska budu od iste vrste stakla, ali to nije nuzno. Cesto se zbog cijene za alat koristi disk od nešto tanjeg prozorskog stakla.

Kako je kod nas svaka vrsta stakla vrlo skupa i teško se dolazi do debljeg stakla, moze se dogoditi da nam nabavka dva jednaka diska bude prevelik problem. U tom slu caju mozemo bez ikakvih problema sami izraditi nešto drugaciji alat. Ovaj alat u principu se sastoji od krutog diska na koji se smolom ili nekim drugim lijepilom, najcešce dvokomponentnim epoksidnim ljepilom (kod nas  Donipox  i  sl.) zalijepi prozorsko staklo debljine 6 do 10  mm.  Kod malih udubljenja zrcala podloga moze biti ravna, no ako izrcalo ima mali polumjer zakrivljenosti, pa mu je udubljenje gotovo jednako debljini nalijepljenog stakla, ili je cak i vece, podloga takoder mora biti zakrivljena, da kod brušenja nebismo potpuno  potrošili gornju staklenu plocu. Ako je podloga zakrivljena, staklena ploca koja  se na nju lijepi ne moze biti od jednog komada, jer je ne mozemo prilagoditi zakrivljenosti podloge. Umjesto toga, na

podlogu se lijepe kvadradici stakla veli cine 20x20 do 30x30 mm, sa razmakom od 3 do 5 mm izmedu pojedinih kvadratica.  Kod lijepljenja kvadratica krece se iz sredine podloge i to tako da se prvi kvadratic zalijepi tako da se sredina podloge nalazi ispod jednog kuta kvadratica, a nikako ne ispod njegove sredine. Na ovaj na cin izbjegava se pojava koncentri cnih zona na zrcalu, koje je kasnije vrlo teško ukloniti.

Slika 2.10: [25 Kb] izgled podloge i lijepljenje staklenih kvadratica na nju.

Kao podloga na koju se lijepi staklo moze se upotrijebiti metalni disk ili disk izliven od gipsa ili cementa.  Debljina metalnog diska treba biti jednaka ili nešto manja od debljine staklenog diska zrcala dok je kod gipsanog ili cementnog diska bolje da su nešto deblji.  Disk od gipsa ili cementa vrlo je jednostavno izraditi.  Od drveta izrezite disk potrebnog promjera i po njegovom obodu namotajte nekoliko slojeva debljeg papira tako da dobijete zdjelu potrebne  dubine.  Papir u cvrstite cavlicima, ljepljenjem ili gumicom. Zdjelu iznutra dobro namazite tankim slojem vazelina ili masti da se gips (cement) ne primi. Potrebnu koli cinu gipsa izmiješajte sa vodom i ulijte u kalup. Ako radite sa cementom, mozete ga pomiješati sa sitnim pijeskom u omjeru 1:1. Kad se smjesa u kalupu toliko stvrdne da se kalup moze ukloniti, odvojite izliveni disk od kalupa i zamojtate ga u nekoliko slojeva vlazne krpe. Sve zajedno stavite u najlon vrecu da se vlaga ne izgubi, i ostavite da odlezi nekoliko dana, nakon cega disk mozete koristiti za izradu podloge. Da ne bi upijao vodu (posebno gips) mozete ga prelakirati nekom bojom.  Najbolja je boja za beton, ali se mogu koristiti i bezbojni nitrolakovi za drvo ili boje za metal. Ako disk mora imati zakrivljenu površinu, izrada je nešto slozenija. Ova površina ne mora biti previše tocna, bitno ja samo da otprilike slijedi potrebnu zakrivljenost.

Kod metalnog diska se naj cešce tokare stepenice visine oko 1 mm, a kod gipsanog diska ove stepenice mozemo jednostavno izliti tako da na dno kalupa slozimo nekoliko slojeva masnog kartona s rupama potrebnog promjera.  Potrebne promjere rupa (ili istokarenih  stepenica) lako izracunamo uz pomoc formule za udubljenje sferne plohe. Promjer plohe sad postaje promjer rupe a udubljenje debljina kartona ili visina stepenice.

Slika 2.11: [17 Kb] izrada zakrivljene podloge za alat za brušenje

2.5 Ravnanje gornje i donje plohe zrcala

Prvi korak u izradi zrcala je ravnanje gornje i donje plohe staklenog diska.

Kod gornje plohe, a to je ona na kojoj cemo izraditi samo zrcalo, dovoljno je da se uklone sve neravnine vece od nekoliko desetinki milimetra. Donja ploha moze na sebi imati udubine ili oštecenja, ali se mora izbrusiti tako da bude potpuno ravna, jer ce na njoj lezati zrcalo i kod izrade i kod rada u teleskopu.

  Da bismo poravnali plohe zrcala posluzit cemo se jednostavnom ali efikasnom  metodom.  Znamo da kod brušenja gornji disk (zrcalo) postaje  udubljen,  a donji (alat) ispup cen. Ako kod  brušenja  u pravilnim vremenskim razmacima zamjenjujemo gornji i donji  disk, oba diska postat ce priblizno ravna. Da bi se osigurala apsolutna ravnoca ovako brušenih ploha, koristi se i dodatna, treca, ploha. Naime,  ako ove tri plohe u poptunosti odgovaraju jedna drugoj  u svim  mogucim kombinacijama, one mogu biti samo ravne plohe. Kad plohe ne bi bile ravne, neke njihove kombinacije ne bi odgovarale jedna drugoj, odnosno kod tih kombinacija se plohe ne bi medusbno dodirivale  u svim to ckama. Postupak brušenja ravnih  ploha ovom metodom vrlo je jednostavan. Prvo odaberemo vrijeme brušenja jedne plohe na drugoj, naprimjer 5 ili 10 minuta. Po isteku tog vremena zamijenimo plohe i opet brusimo isto vrijeme. Nakon toga jednu od ploha uklonimo, i umjesto nje uzmemo trecu plohu, pa ponovimo cijeli postupak. Bitno je kod ovakvog rada da se naprave sve kombinacije, kojih ima 6. Ozna cimo li plohe slovima A, B i C, mozemo ove kombinacije ovako napisati:
 

      brusi A na B

          brusi B na C

          brusi C na A

          brusi A na C

          brusi C na B

          brusi B na A

          brusi A na B
 

Ove kombinacije mogu se izvesti bilo kojim redom, ali je vazno da se sve izvedu isti broj puta. Najbolje je da ih napišemo na komad papira, i da nakon završenog  brušenja jedne kombinacije tu kombinaciju prekrizimo. Kad smo tako izveli svih 6  kombinacija, ukupno vrijeme brušenja jednako je šesterostrukom vremenu brušenja jedne kombinacije, a svaki disk brušen je u 4 od 6 kombinacija.

Ako su naši diskovi od prozorskog stakla, koje je samo po sebi vrlo ravno, ravnanje ploha mozemo izvesti sa korundom finoce  320 ili  cak 600, pri  cemu ce vrijeme brušenja jedne kombinacije od 5 minuta biti sasvim dovoljno. Ako je pak disk za zrcalo od Boral stakla koje je prešano u kalup, njegove površine naj cešce  imaju po sebi  neravnine zaostale od prešanja koje mogu biti vece od milimetra. U tom slu caju upotrijebit cemo najgrublji korund koji imamo i njime brusiti sve dok se bar na jednoj plohi diska zrcala ne uklone sve neravnine. Ovo moze potrajati znatno duze, pa se za vrijeme brušenja jedne kombinacije  moze uzeti 10 min. Najvjerojatnije ce trebati nekoliko puta ponoviti sve kombinacije. Kad su neravnine uklonjene, potrebno je donju plohu poravnati  sa finijim brusnim prahom, barem finoce 220. Ako smo po celi brusiti sa vrlo grubim karborundumom (#40 ili #70), bit ce prvo potrebno izvršiti poravnavanje sa karborundumom #120, pa tek onda sa #220. Ne zaboravite prekontrolirati fazete!

2.6 Stol za brušenje i poliranje

[veci crtez 13 Kb]

Za brušenje i poliranje moramo imati odgovarajucu radnu površinu. Ova površina mora biti ravna i stabilna kako se kod  brušenja i poliranja  zrcalo ne bi micalo. Visina joj treba biti takva da, kad se na njoj nalazi zrcalo ripremljeno za  brušenje, ruke polozene na zrcalo budu negdje u visini pupka. Ploha moze biti niza ali nikako ne mnogo viša. Ako je ploha niza, morat cemo se više ili manje nagnuti nad zrcalo cime postizemo veci pritisak na njega, ali ubrzo dolazi do zamora u ledima. Ako je ploha znatno viša, potreban pritisak bit ce teško odrzavati i vrlo brzo ce nas po ceti  boljeti ruke. Tu si mozemo malo pomoci tako da na  zrcalo stavimo  uteg  koji zamjenjuje pritisak ruku. Kod  manjih  zrcala (promjera  do oko 150 mm) mozemo raditi i u sjedecem polozaju. U tom slucaju radna podloga moze biti i obi canstol na koji cemo postaviti prikladnu radnu plohu (napr. radnu dasku opisanu u nastavku ovog teksta).Pored toga radna ploha mora se lako cistiti i treba biti u prostoriji koja se takoder moze lako o cistiti.  Jedini  zahtjev koji je potrebno zadovoljiti je da u toj prostoriji ne  bude pretoplo, a nikako ne treba polirati na direktnom Suncu.

Poliranje zahtijeva temperaturu izmedu 18 i 25 stupnjeva Celziusa.  Postupak brušenja nije tako osjetljiv  na  temperaturu okoline  pa se brusiti moze i na ljetnom suncu, naravno dok  vama ne  postane pretoplo. Ako je prehladno, kocit ce vam se prsti  pa se zimi ipak ne moze raditi na otvorenom. Za ovakav rad  najbolje su podrumske prostorije jer je u njima kroz cijelu godinu stalna temperatura,  što je vazno kod testiranja i  poliranja.  Medutim, sasvim se dobro moze raditi i u garazama, šupama, kuhinjama ili kupaonicama.  Kod  rada u stanu treba paziti na cistocu da vas ukucani ne bi izbacili iz stana ili vam zabranili daljnji rad.

Postupak rada zahtijeva da se gornji disk lagano okrece u jednom, a donji u drugom smjeru. Obicno se donji disk pri cvrsti na podlogu, pa brusac hoda okonjega. Gornji disk je slobodan i s njime se vrše pokreti brušenja i potrebno okretanje u drugom smjeru.  Radna ploha koja omogucava hodanje oko nje obicno je montirana na malom stolicu ili tronoscu (slika 2.12a) koji mozemo i sami izraditi. Americki amateri vrlo rado u ovu svrhu koriste bacve za naftu. Njihova prednost je da su odgovarajuce visine, da se mogu donijeti na zeljeno mjesto i onda napuniti vodom da bi bile stabilne. Medutim, ako nemamo mjesta za tronozac ili bacvu, mozemo se posluziti bilo kojom ravnom podlogom potrebne visine, napr. stolom ili cak strojem za pranje rublja. Pošto u tom slucaju ne mozemo hodati oko alata, on se mora okretati.  Problem se rješava izradom daske za brušenje  koja se sastoji od tri dijela: podloge, koja se pri cvrsti na radnu plohu, gornje daske na koju se pri cvrš cuje alat i vijka  koji  povezuje ove dvije ploce i oko kojeg se gornja plo ca moze okretati.

Alat se na radnu plohu, bez obzira da li se radi o radnoj dasci ili cijelom stolicu, pri cvrsti na isti na cin: sa tri drvene daš cice prikucane na gornju dasku (slika 2.13). Da bi alat mogli lako ukloniti, jedna od tih dašcica je malo odmaknuta od alata  a alat se uglavljuje malim drvenim klinom. Klin se treba utisnuti samo toliko da se alat kod rada ne mice. Ako je prejako utisnut, moze doci do deformacija alata, a kao  posljedica toga i do nepravilne plohe zrcala. U vecini slucajeva dovoljno je da se klin utisne rukom, a ako to nije dovoljno upotrijebite maleni cekic i vrlo lagane udarce.

vrh strane