|
Merkur, prvi planet do Sunca zbog svog položaja blizu Sunca veoma je teško uočljiv na nebu. Moguće ga je vidjeti svega nekoliko puta na godinu i to ovisno o položaju Sunca, Merkura i Zemlje, nakratko po zalasku Sunca ili neposredno prije izlaska Sunca, u sumrak, nisko nad horizontom.
Ovih dana Merkur se nalazi u istočnoj elongaciji, što znači da je svake vedre večeri vidljiv nisko nad zapadnim obzorom, pola sata nakon zalaska Sunca, kao najsjajnija zvijezda na tom dijelu neba. Interesantna se situacija događa upravo ovih dana kada su Mjesec i Merkur biti gotovo jedan do drugoga, Mjesec nešto poviše a zvjezdani skup Plejade (Vlašići) nešto niže Merkura. Svakoga dana planeta se sve više podiže iznad horizonta, ali istovremeno gubi na sjaju. Najvišu će poziciju dostignuti 12. maja, da bi zatim već potkraj mjeseca uslijedio negov «povratak» u Sunčevo blještavilo, te će postati nevidljiv za promatrače sa Zemlje. Nikola Kopernik, tvorac heliocentričnog sustava, na samrtnoj je postelji izjavio kako mu je jedino žao što nikada nije vidio Merkur (iako je upravo on odredio njegov položaj u prostoru i postavio pravilne odnose u našem zvjezdanom sustavu). Danas o Merkuru znamo veoma malo. Teleskopi sa Zemlje ili iz svemira, ne omogućavaju razaznavanje detalja na njegovoj površini, no zahvaljujući misiji Mariner 10 iz sedamdesetih godina godina prošlog stoljeća, te prolasku letjelice Messenger u januaru ove godine i ovo nebesko tijelo počinje nam otkrivati svoje tajne. Merkur je pakleno vrući svijet, na dnevnoj strani planete vladaju vrućine od +482°C, a na noćnoj, ledene hladnoće od -184°C. Njegov je promjer 4800 km. Merkur se oko Sunca kreće po veoma izduženoj putanji, najviše se približi Suncu na 46 milijuna km, a kada je najdalje ta razdaljina iznosi 70 milijuna km. Prvi zapis o ovoj planeti datira od 15. studenog 265. g pne!
(06.05.2008.)
|
|
