am@astronomija.co.yu

 

 

Osmatranja
 

 

 

Sadržaj AM

 

 

žurke

JSO 3.8.2003.
(Japetić star party)

 

3.8.2003.
Jučer sam imao jedan JSO iliti Japetic Solo Obsreving :) Volim to ponekad napraviti, pa se nadam da se ostatak ekipe ne ljuti što vas nisam zvao.

Boris Štromar
boris.stromar@gmail.com
http://www.astrobobo.net/

 

Zemljica se potrudila, pa sam tako u povratku uživao u jutarnjim prizorima izmaglice koja se drži po livadama uz cestu i tankom sloju maglice dvadesetak metara iznad ceste. Dobro da se nisam negdje ubio po putu od ljepote :)

Promatranje je bilo vrlo ležerno, tražio sam neke NGCove da vidim kako se moj Intes nosi s njima. Trebalo mi je malo više vremena da ih pronađem tako da sveukupno baš i nemam puno zabilježenih objekata.

Prvi je bio NGC 6543, sjajna planetarna maglica (m 8.3) koja se još naziva i Cat's Eye Nebula. Nadao sam se barem nekakvim detaljima jer do sada sam ju vidio sam kao okruglu mrlju. Ipak, niti Intes nije puno više od toga pokazao, ali se vidjelo da mrlja nije pravilno okrugla. Ima lijepu zelenkastu boju, mutna je po rubovima i dobro podnosi povećanja (gledao sam na 360x i 240x).

Ovaj puta sam se također sjetio isprintati finder kartu za Uran i Neptun. Uran je bio super, plavozeleni disk, kad se smirio seeing je bio baš fino oštar! Promatrao sam ga i pred jutro, onda je bio još bolji. Baš me iznenadio, jako je lijep, iako se detalji na disku mogu samo zamišljati.

Neptun je užasno malen, jedva da se vidio disk. Teško ga je bilo izoštriti, ali zato ima lijepu plavičastu boju.

Jedan od rijetkih Messiera koje sam promatrao je M71, kuglasti u Strelici. Nepravilnog oblika, fino se mogao razlučiti na 77x i 154x, ali je još bilo mutnih nerazlučenih zvijezda koje su činile pozadinu. Nakon njega sam potražio Veil nebulu. Vidjela se bez problema (oba dijela), šteta sto nemam nekakav UHC jer mi se čini da bi oštrina mak-newta mogla izvući dosta detalja. Također, po prvi puta sam uspio vidjeti zvijezdu 52 Cygni kao dvostruku! Mali pratioc se vidi već na 77x povećanju, ali je taman, pa je to valjda razlog što ga nisam uspio prije uočiti u Konusu.

NGC 6905 je planetarna između Delfina i Strelice. Companion navodi magnitudu kao 11.3. Dosta je velika, okrugla, ali nejednako sjajna po površini. NGC 7013 (m 11,1) je galaksija u Labudu, ispod Veila. Usprkos magnitudi činila se sasvim pristojnog sjaja i prilično izdužena. Kad sam već kod galaksija, tada sam se baš sjetio NGC 6207, galaksije u blizini M13 koju Lovro dan prije nije mogao uočiti u svom 5" MCTu. Moj Intes ju je upecao bez problema, dapače, lako se vidi. Izdužena je, jednoliko sjajna, a u istom polju je moguće smjestiti M13! Baš lijep prizor!

NGC 6804 (m 12) je još jedna planetarna, u Orlu. Dosta je velika, jednolikog sjaja, ali lepezastog oblika sa zvijezdom na jednom rubu. Lako se vidi usprkos tome što je navedena kao dvanaeste magnitude. NGC 6760 je jedan kuglasti skup također u Orlu za kojeg piše u Companionu da je devete magnitude. Gledajući ga sa 7" mak-newtom, negdje je na granici razlučivosti, malo se čini kao mutna okrugla mrlja, a na trenutke daje naznake nekakve granulacije.

Tada me polako počeo hvatati umor, pa umjesto da nastavim sa observingom sam se odlučio malo izvrnuti na stražnji sic svog Punta. Bolje tako nego da kljucam po putu do doma. Probudio sam se oko 3 i čim sam bacio pogled kroz teleskop, vidjelo se da se seeing poprilično popravio. Malo sam pogledao Mars, ali sam odlučio još malo popraviti kolimaciju teleskopa na nekoj zvijezdi, pa sam se kasnije vratio crvenom planetu. I stvarno, seeing je bio puno bolji nego dan prije. Mars je pokazivao otprilike isto lice kao tu noć, pa sam fino mogao usporediti detalje. Ovaj puta su se vidjele tamne mrlje na polarnoj kapi, one dvije tamnije mrlje na suprotnom polu su zapravo duguljaste, a tamna pruga blizu polarne kape je bila još detaljnija. U jednom kratkom vremenu (možda 5 sekundi) se atmosfera full smirila i činilo mi se kao da gledam fotke iz Honk Konga :) Na donjem kraku te pruge ne samo da se vidio špic na završetku (pročitajte jučerašnji report) nego su se prije tog špica vidjele još sitnije resice kako se pružaju prema svijetlijem dijelu.. a taj svijetliji dio je na trenutak kao dobio nekakvu teksturu.. ajme! Nisam mogao vjerovati.. no to je trajalo stvarno kratko i nije se više ponovilo makar sam promatrao još dosta dugo.

Na kraju je seeing opet otišao kvragu, pa sam se spakirao i u 5 krenuo prema Zagrebu. A da ne uživam samo gledajući druge svjetove, i naša Zemljica se potrudila, pa sam tako u povratku uživao u jutarnjim prizorima izmaglice koja se drži po livadama uz cestu i tankom sloju maglice dvadesetak metara iznad ceste. Dobro da se nisam negdje ubio po putu od ljepote :)

(avgust 2003.)

vrh