Popodne su se počele pojavljivati rupe u oblacima, bilo ih je sve više i više i na kraju je nebo bilo prelijepo i bistro. Na brzinu smo se iznazivali i dogovorili za observing u 18h na Jarunu, na nasipu gdje smo već promatrali konjunkciju planeta. Promatranje je trebalo biti samo dalekozorsko, a ja sam uzeo svoje 15x70 Oberwerk i 8x56 Tasco.

Marko, Luka i ja smo se popeli uz blatnjavi nasip, i već se naslućivalo da ćemo teško pronaći komet Kudo-Fujikawa zbog kojeg smo dogovorili promatranje. Od predvečerja se nebo pogoršalo, bilo je rupa među oblacima, ali je u njima vladala izmaglica. Komet je bio nisko "u mulju", pa iako smo identificirali dio neba i zvijezde gdje bi se trebao nalaziti, ništa nismo uspjeli identificirati. Malo smo promatrali Plejade, M31, double cluster i vatromet preko Save, a u međuvremenu su dosli Jasa i Andrija. Mirko je najavio dolazak, međutim već smo se odlučili za pokret. Inače, na nasipu je odlično za promatrati, sva svjetla u okolici su "cut-off", pa iako je u blizini cesta full osvjetljena, smetalo nas je samo kada bi prošao neki auto.

Sesiju smo nastavili u Cvjećarnici, kafiću na vrhu Mesničke ulice. Jadnog Mirka smo malo izvozali, bio nas je tamo čekao, pa je otišao kući i nazvao nas (mobitel mu crko) i onda opet došao. Sorry Mirko! Na putu do Cvjećarnice su se oblaci razišli, a nebo je bilo super tamno. Za komet je već bilo prekasno. U Cvjećarnici smo se zgushtali na raznim čajevima, čokoladama i kakaom, izgledalo je kao natjecanje ko će naručiti bolju cugu, sa šlagom, sa medom, sa kolačićem.. :))

Poslije sesije nam nije vrag dao mira, pa smo Luka, Mirko i ja otišli u park kod paviljona u Nazorovoj na kratki observing. Mirko je donio foto stativ na koji smo montirali Oberwerka. Za otprilike 5 minuta se i jedina čista rupa na nebu ispunila oblacima, pa smo promatrali kroz 98% naoblaku. To mi je bilo dovoljno da vidim da će M42 biti super sa Japetića ;) ali zato se nismo predali nego naciljali Saturn. Iako se slika tresla čim bi makar malo dodirnuli dalekozor, uspjeli smo skužiti metodu da ga ne dodirujemo (savinuli "eyecups" iliti štitnike protiv svjetla za oči kako bi se to lijepo reklo na hrvatskom). Kad se slika smirila, uspjeli smo vidjeti Saturnove prstenove, i to ne samo da je izdužen, već se nazirao razmak između prstena i diska!

Budući da više nije bilo nade za razvedravanjem, ja sam malo dosađivao i slikavao situaciju sa digitalcem, a onda smo se spremili i otišli kući. Trebalo mi je dobrih 60 sekundi da dodjem do doma ;) Ovaj komet je izgleda uklet, nikako da ga uhvatimo. A oblaci su se izgleda ljutili na moj novi dalekozor.. neka, nema veze, biti će još prilike :)

(januar 2003.)

vrh