Kaze se da covjek zivi dok u njemu ima snova ili mastanja. A zapravo dok covjek zamislja (naravno pitome stvari, a ne strasti) znaci da se jos uvijek nada necemu boljem. Jer nada je sustina zdravog zivota zato sto ona radja utjehu. Bez nade i bez mastanja biti, to je odlika duhovne starosti koju onda veoma brzo u stopu prati i fizicko slabljenje neovisno o dobu covjekovom.

Ipak uglavnom, mastanje je odlika mladjih ljudi koji jos imaju podosta zivota pred sobom i koji su jos bez zivotnih bremena. Zato iako vise nisam bas mlad, uvijek sam smatrao da svijet treba dati mladjim ljudima. Oni imaju bolju mastu pa ce tako naci dobra rijesenja za probleme. Ako nista drugo, ono barem imaju vise volje za nesebicnim zivotom. Starost je uglavnom sebicno samozivlje.

E tako, da bih ostao sto mladji pokusavam da mastam. Kao rezultat toga je izvjesni broj crteza o dalekim zamisljenim zvijezdanim sistemima i nepostojecem carstvu. Svima, pogotovu mladima preporucujem: mastajte. Bolje mastati nego se drogirati.

MI