|
Nakon proteklog tjedna u kojemu smo “zaglibili” na teorijskim predavanjima na Državnom seminaru iz astronomije u Varaždinu, ovaj smo vikend odlučili pozabaviti se praktičnom astronomijom (astrognozija i astrofotografija). U subotnjim popodnevnim satima krenuli smo iz Zagreba put planinarskog doma na Japetiću. Iako sam put nije kompliciran lako se zagubiti po cestama kojih ima bezbroj, ali uz Borisovu gsm navigaciju i pomoć tamošnjih domorodaca zapravo i nismo nijednom zalutali.
Dok smo u Opel Vectri uzbrdicom jurili 20km/h po prašnjavoj negostoljubivoj cesti, s desne smo strane (prema zapadu) ugledali očekivan, ali ipak prekrasan prizor; iznad Žumberačkog gorja blještala je Venera a tik ispod nje uzak Mjesečev srp.
Iako smo se žurili da prije mraka stignemo na naše odredište,
očaravajući prizor izmamio nas je iz auta na prohladan gorski zrak.
Usporedno s time opažali smo navedene objekte dalekozorom Fomei 10x50 i teleskopom RVP-ONE 80/400 sa 20mm Plosll okularom. Iako prenisko iznad horizonta u treperenju atmosfere, uspjeli smo
opaziti fazu blješteće Venere i tek pokoje formacije kratera na svega
3.3% osvijetljenom Mjesečevom disku. Vrh Japetića dočekao nas je pust, hladan i vjetrovit, prazno parkiralište i strma cestica niže prema planinarskom domu. Dočekala nas je i legendarna “teta Ruža”. Smjestili smo se u jednu od tri sobe u domu a Ruža nas je uskoro počastila s (pre)obilnom večerom.
U međuvremenu se i naoblačilo, no iako se naoblaka mjestimice kidala nismo uspjeli odraditi mali dalekozorski Messierov Marathon. Umjesto toga, sa RVP-ONE pohvatali smo nekoliko markantnijih Messierovih objekata; 34, 35, 36, 37, 38, 41, 42, 43, 44, 45, 46,47… i naravno - Saturn. Kratki fokus, za teleskop ipak nestabilan fotografski stativ, jak
vjetar i svega 20x povećanje nisu optimalni uvjeti za gledanje planeta.
Pa ipak, Saturnov prsten se jasno vidio.
Nešto kasnije vratili smo se u dom, pospremili opremu i uz još jedan čaj zaključili pisanje članka za elektronički časopis iz astronomije “M111” o opažanju umjetnih Zemljinih satelita, a zatim otišli na spavanje. Hladno, oblačno jutro nije nas požurivalo iz kreveta. Ipak, buka pristiglih stotinjak planinara-rekreativaca i plan da poslikamo još poneke zanimljivosti putem prema Jastrebarskom naposljetku su bili jači od tople vreće za spavanje.
U podnožju Žumberačke gore dočekao nas je brzi, mali potočić s
potpuno žutim tratinčicama uokolo njega! Komentirali smo u šali kako su
možda i one plod promjena uzrokovnih padom poznatog meteorita iz
Hraščine, kojemu ćemo jednom od slijedećih posjeta ovom prostoru
posvetiti našu pažnju.
Zalazak Sunca prebrzo se primicao, noć nas je sustigla još i prije autoceste za Zagreb.. Slijedeći smo tjedan ponovno pod zijezdama. Tko zna? Možda u Zagorju,
možda u Istri. U svakom slučaju bude opet observing report s lica
mjesta! Marcela Rasonja & Marino Tumpić (27.01.2007.)
|
|
