am@astronomija.co.yu

 

 

Osmatranja

LSP 2003

 

 

 

Sadržaj AM

 

 

letenka 2003

star party
  Izveštaji
 
Boris Štromar
boris.stromar@gmail.com
http://www.astrobobo.net/

 

 
Joj, joj, ko je vidio, prièati æe drugim generacijama :) kako je M31 izgledala dok je bila u zenitu, sa svojim pratiocima!

Uf, uf! Koliko peripetija prije nego što sam uspio doæi na Letenku! Prvo nisam imao valjani pasoš, ali to sam sredio molbom, a onda je ostatak ADI ekipe otkazao put zbog... pa ne znam zbog èega, al nema sad veze. Na kraju sam skoro i ja odustao, ali me Radan ipak uspio nagovoriti (sreæom). Uglavnom, avantura je poèela još u èetvrtak. Radan se javio da je stigao u ZG, te smo se našli kod Lisinskog. Naime kod mene je veæ mjesec dana èekao 10" LX200 GPS koji su nabavili Radan i društvo, pa su ga došli pokupiti prije Letenke.

Sudijski par. Foto: uzelac

Uglavnom, prvo smo zajedno otišli do Pinte na piæence (netko pivu, a netko kolu.. pogodite ko je šta pio ;) ). Onda smo krenuli prema Japetiæu da nabacimo kratko promatranje, meðutim doèekali su nas oblaci.

Radan i ekipa su tamo ostali prespavati u satoru. Sljedeæe jutro su došli do mene po teleskop. Mei nije bilo jasno kako æe to sve strpati u svoju èetvroku jer sam ja jedva one kutijetine ugurao u Punto... i još su imali dva manja teleskopa i stvari (šatore, vreæe, itd.). I vjerovali ili ne, sve je stalo! Doduše bez kutija, i sa pola opreme na krovu, ali stalo je, da ne vjeruješ. Ima onaj vic "kako ugurati slona u fiæeka" (ili tako nešto), sad mi vise uopæe nije smiješan :)

Nakon toga su krenuli pomalo prema Letenci, a ja sam trebao još sebe pospremiti i opskrbiti se za put. Buduæi da su oni išli sporije, ja sam malo stisnuo gas na autoputu i dostigao ih negdje... eh, negdje, sad više ne znam, ali skoro sam prozujao pokraj njih jer su èekali ispod nadvožnjaka u hladu, a ja ih gledam i mislim, pa koji su ovo manijaci koji se luftaju na autoputu usred nièega... no dobro, uspio sam na vrijeme shvatiti i stati :)

S autoputa smo skrenuli prema Vinkovcima, pa onda preko Vukovara i graniènog prijelaza Ilok smo zajedno stigli do Baèke Palanke gdje nas je èekao Janko. S njim smo se vozili do Novog Sada i tamo je Radan kod Dragana ostavio LX200 jer ipak tu mrcinu treba dobro prouèiti prije "first lighta".

U Novom Sadu smo na željeznièkoj/autobusnoj stanici doèekali još ekipe, a tamo sam po prvi puta uživo upoznao našeg Sašu, samozatajnog lidera Astronosmkog magazina i kampa na Letenci. Zatim smo se išli opskrbiti u supermarket "021" gdje je Radan obnovio svoje zalihe kole. Moja filozofija je "zašto uèiniti danas kada možes sutra", tako da nisam htio odmah kupovati suvenire (èitaj: Nikšiæko), što se na kraju nije pokazalo pretjerano pametnim, ali štaje tuje.

I tako smo napokon krenuli prema Letenci... mene je impresionirao Dunav, to cudo je stvarno ogromno... i Petrovaradinska tvrðava je izgledala super dok smo se vozili pokraj nje. Ubrzo smo stigli i na Letenku, gdje je veæ bilo postavljeno nekoliko šatora. Ja nisam imao šator nego samo posuðenu vreæu za spavanje (thanks Marko) koju sam smjestio pokraj šatora Makedonaca.

Naravno, krenulo je upoznavanje, a meni je bilo super jer me svi znaju po izvještajima i tekstovima sa interneta :)

Buduæi da vrijeme nije obeæavalo, Dragan i ja smo spontano zakljuèili da je vrijeme za degustaciju lokalnih pivskih specijaliteta, pa smo se uz Jelen i Lav pivo instalirali na klupice. Ubrzo se pridružio i ostatak ekipe, te smo tako proveli cijelu veèer. Zapravo, ja jesam, a za ostale ne znam :) Uèinak zlatnožute tekuæine i svih putešestvija je bio takav da sam se pokupio u krevet, uvaljao u vreæu za spavanje i bilo mi je super ležati vani u nekakvoj mini udolinici i krmiti cijelu noæ. Sljedeæi dan sam slušao kako je pred svitanje vjetar puhao kao lud, ali ja nisam ništa skužio :)

Probudio sam se meðu prvima negdje oko 8, a onda su se polako dizali i ostali. Jutro smo proveli uz doruèak, ležerne razgovore, inspekcije teleskopa... Radan je na 4" refraktor stavio filter za Sunce, pa smo malo promatrali. Uslijedila je serija predavanja koje smo odslušali u hladovini izvrnuvši se na travicu. Baš je bilo super, puno bolje nego da smo sjedili po predavaonicama. Prvo je Radan prezentirao astrofotografske radove Skopskog astronomskog društva, Atila je prièao o umjetnoj inteligenciji, a na kraju je i Nikola nešto prièao, ali mi je bio sa strane i sad više ne znam koja je bila tema (što ne znaèi da je bio nezanimljivo nego sam ja "malo" zaboravan :) ). Svi prisutni su dobili knjižice i brošure, o Novom Sadu, Petrovaradinskoj tvrðavi i još svašta. I ono najvažnije, dobili smo na uvid prvi tiskani broj Astronomskog magazina! Naravno da ima grešaka i može se poboljšati, ali to je potpuno normalno za prvi broj. Glavno je da je pun zanimljivih sadržaja i opsegom je pravi veliki èasopis, za razliku od nekih koje neæemo spominjati na glas :)

Napravili smo pauzu za ruèak, a nakon toga nastavili sa prièom. Popodne su predavanja/prezentacije preseljene na klupice gdje nam je Janko pokazao kako se testiraju zrcala. Prièa se razvukla i na izradu zrcala. To je bila tema na kampu prošle godine, ali bilo je novih posjetitelja koji tada nisu bili prisutni, a zanimala ih je tema. Nikola je takoðer ukratko prièao o galaksijama. Uslijedilo je grupno fotografiranje (moje fotke možete vidjeti na mojim stranicama).

Iako je vrijeme bilo vrlo promjenjivo, ekipa je polako pripremala teleskope. U jednom trenutku je èak padala kiša, ali nije bilo dovoljno da nas obeshrabri. U meðuvremenu je dosla ekipa sa televizije Pink, pa su nakon razgovora sa Sašom htjeli i samnom napraviti kratak intervju. Kako je veæ bilo mraèno za snimanje, a oprema im baš i nije neka (novinarka ima malu kameru bez rasvjete, dok ostali iz ekipe zvjeraju okolo :) ), na moj prijedlog sam se sjeo na cestu gdje su me osvjetlili dugim farovima automobila. Samo sam rekao par rijeèi o Višnjanu, i to je bilo to. E da, snimalo se za djeèju emisiju "City kids".

Buduæi da je bilo oblaèno, odgodili smo promatranje, tj. ljetni Messierov maraton na koji su se nabrijavale ekipe. Nastavili smo sa predavanjima, ovaj puta u predavaoni sa projektorom. Dok su Zrenjaninci prièali o edukaciji mladeži, vani se polako razvedravalo, pa je glavni sudac (zapravo sudija, zapravo ja :) ) išao vani provjeriti situaciju. Daljnja zbivanja u predavaoni nisam pratio... a baš kad sam htio proglasiti poèetak natjecanja i kada se skupila ekipa, opet se naoblaèilo.

Ipak, ubrzo su se pojavile rupe u oblacima i natjecanje je moglo poèeti! Bilo je negdje 6-7 ekipa, i brzo sam shvatio da ne mogu sam trèkarati lijevodesno po livadici. Pomoæni sudija je bio oèigledan izbor: Katarina, odnosno Kaæa, odnosno Kate (èitaj engleski, odn. Kejt :) ) je još prije ponudila pomoæ. Na kraju je više ona radila nego ja... ja sam trèkarao okolo i provjeravao Messiere, a ona je zapisvala viðene objekte. Doduše, puno objekata nije ni mogla vidjeti jer bi joj okular bio previsoko :)

Na poèetku je bila strka jer su svi brzo nalazili objekte. Ja možda imam iskustva u promatranju, ali ne i kao sudija, pa je bilo malo konfuzno. No dobro, ekipe su uglavnom zapisivale viðene objekte, pa su suci na kraju opravdano zakljuèili da su možda malo pogriješili, te se konzultirali sa istima, tako da je na kraju sve ispalo ok i pošteno. Ovako i onako je bilo glavno da se dobro zabavljamo! A "ljuti konkurenti" su izmeðu meðusobnog dobacivanja jedni drugima pomagali pronalaziti objekte :)

Uglavnom, na poèetku se opet naoblaèilo, pa smo opet èekali, ali na kraju se potpuno razvedrilo i nebo je bilo odlièno, slièno kao na Japeticu. Odmah na poèetku su se izdvojile ekipe koje su predvodile u broju pronaðenih Messiera: Momci iz èabra (4.5" newton), Janko (12" newton, sve homemade, zrcalo, fokuser, tubus, ekvatorijalna montaža, ludnica!) i Radan (4" refraktor). Bilo je još zanimljivih ekipa koji su svoj maraton odradili ležernije: Klimavci (sa teleskopom koji se ne može fixirati) su se stvarno trudili i muèili, Vasko je imao 4.5" reflektor, Atila & Zema su se kasnije pridružili (i nikako da se odluèe hoæe li se natjecati ili ne :) ), a tu je bio još jedan mali refraktor i jedan dalekozor (moto: "ako naðemo 3 objekta bit æe super" - toliko su našli i stvarno su dobri!). Ekipa iz Novog Pazara se nije natjecala, ali su imali 8" TAL klevtzov-cassegrain kroz koji sam samo pogledao Mars. Žao mi je što nisam mogao više toga vidjeti, ali eto, sudija je morao odraditi svoj poso :)

Tijekom noæi sam izvukao svoj 15x70 Oberwerk i montirao ga na paralelogram. Joj, joj, ko je vidio, prièati æe drugim generacijama :) kako je M31 izgledala dok je bila u zenitu, sa svojim pratiocima! Ni ja do tada nisam vidio tu galaksiju tako dobro. Fantastièan prizor! Double cluster takoðer... a bilo je i NGCova, NGC 253, 288 i 247 (koji se jedva nazirao, ali se vidio).

Do kraja je ostalo samo još tri ekipe (gorespomenuta prva trojka). Ujutro je bila borba tko æe vidjeti M79 kroz oblake i prije zore :) Pokupili smo se na spavanje i naravno ostavili proglašenje pobjednika za jutro. Kad smo se svi okupili nakon doruèka, rezultat je bio: "Momci iz Èabra" (Milan) 47, "Mislim Da Sam Video Jedan Ali Ne Znam Gde Je" (ili tako nekako se zvala ekipa, uglavnom Makedonci, Radan) 45 i Ekipa iz Baèke Palanke (Janko) 42.

Odlièni rezultati s obzirom na uvjete i èinjenicu da se ništa iz Strijela nije moglo vidjeti. Pobjednike je proglasila Kate jer je glavni sudac bio sprijeèen žvakanjem sendvièa :) a podijeljene su i nagrade.

Polako je slijedilo skupljanje stvari i opraštanje. Meni je bilo stvarno žao što idemo jer sam se tek upoznao kako treba sa ljudima... a svi su bili tako dobri i prijazni, domaæini gostoljubivi, i šta da vam prièam. Niti jednom nije bilo dosadno ni naporno, stalno smo brbljali i družili se. Ne samo o astronomskim temama, bilo je tu prièe i o fotografiji (Nedeljko je imao dva Nikona, FA i FM2, pa mi je posudio 20mm objektiv za par fotki na mom FM-u), a i o pivama u Srbiji i Hrvatskoj :) A uglavnom, ko je bio zna kako je bilo dobro, ko nije sam si je kriv! Ja sam cijelo vrijeme razmišljao kako je dobro da me Radan nagovorio da doðem inaèe bi propustio fantastièan provod!

Do Novog Sada su samnom išli Kate i, eh, kvragu, sad sam zaboravio imena kao i obièno :( Uglavnom, svratili smo do Petrovaradinske tvrðave i tamo popili pivce. Još su nam se pridružili Saša i ekipa iz njegovog auta. Ja sam sa "svojima" :) napravio kratak ðir po centru Novog Sada (katedrala ludo izgleda!), a onda ih odfurao do željeznièkoautobusne stanice. Dalje sam krenuo po suvenire, ali u nedjelju duæani baš i nisu radili, osim diskonta piæa gdje sam se opskrbio sa par crnih Zoffmana (sad dok pišem sam otvorio jednog, za uspomenu ;) ), a Nikšiæko sam kupio u nekom duæanu na putu za Baèku Palanku (i to je bilo samo 6 limenki, sramota..a u onom diskontu niti jedan!).

Negdje baš kod granice je poèeo puhati užasan vjetar i shvatio sam da je zapravo dobro da se kamp završio. Kasnije, s hrvatske strane negdje kod Ovèare je poèeo užasan pljusak, tako da se apsolutno ništa nije vidjelo!

Totalan kaos... stao sam sa strane i napravio par fotki (na filmu) za koje se nadam da æe ispasti onako sablasno kakva je bila atmosfera. Dobro, sreæom, pljusak je kratko trajao, kasnije putem je samo ponegdje sipila kišica.

Doma sam došao oko 22h jer je bilo još zastoja po autoputu. Uglavnom, šta da vam više prièam, dojam koji mi je ostao nakon Letenke ne da je pozitivan nego sam oduševljen! Prvenstveno ljudima, a kad je tako onda ostalo nije ni bitno... ali i program je bio super, organizacija nadasve odlièna jer nista nije bilo isforsirano nego ležerno, ali s puno sadržaja.

Jedinu zamjerku imam na sebe (zbog labavog suðenja na maratonu) i ADIjevce (koji nisu došli). Nadam se samo da æu i sljedeæe godine biti u moguænosti doæi, ali ovaj puta nosim Intesa i puno hrvatskih suvenira za degustaciju ;)

P.S.: Saša, nemoj se izvlaèiti, naravno da æe i sljedeæe godine biti kamp, jel tak? ;)

(septembar 2003.)

vrh