|
25.9.2004.
Nažalost stvarno postoji konfuzija po ovom pitanju, ali se ne slažem
oko izvora ili načina rešavanja. Konfuzija nije nastala iz komercijalnih
razloga, ona je nastala iz praktičnih razloga - naime ISO, međunarodna
organizacija za standarde propisuje standarde i ona je faktički
referentno telo kada su u pitanju standardi. Takođe je bitno reći da ISO ne pravi standarde već ih usvaja, a prave ih strućna tela kao
što su IEC, ITF i slična. Zbrka nastaje jer ISO propisuje da je 'kilo' množilac
od 1.000 po SI standardu i tu nema diskusije, bez obzira jesu li u
pitanju grami, dinari ili bajtovi. Sa druge strane postoji (postojao je)
validan interes da se zbog jednostavnosti koristi množilac od 1024.
Problem je što je ovaj pragmatičan pristup prošao bez blagovremene
regulacije i ustanovio se kao konvencija iliti tehnička konvencija (ne
standard !). Komercijalni interes ima veze sa ovim samo utoliko što proizvođači memorije i diskova uzeli ispravnu, ali nekorištenu
definiciju množača. Najgore su naravno zbrke kao ona sa disketama od
1.44 mega. IEC-ov predlog je zapravo jedno sasvim pristojno rešenje,
čiji je najveći protivnik inercija (koji je i razlog zašto i dalje snagu
agregata automobila spominjemo u konjskim snagama a ne u kilovatima).
Ovo je međutim još gore, jer je mnogo lakše pobrkati ih nego recimo
stope i metre, a zbog toga je već izgubljena i bar jedna svemirska
sonda. Ozbiljan deo programerske populacije već koristi odgovarajuću
nomenklaturu - tu mi nije jasna informacija sa čim se veliko k (za
označavanje 1024) kosi (veći je problem sto se ne može analogno
koristiti m i M jer je m već 'rezervisano' za mili).
Mislim da množače koji imaju vrednosti stepena broja dva treba
regulisati posebno, te se slažem sa IEC preporukom (makar mi izgovor
mibibajt i kibibajt pada barem toliko teško kao i bilo kome drugom - tu
mi je bliži amandman koji ih naziva k-bajt i m-bajt). Toliko od mene kao
nazovi-stručnog lica, u nastavku sledi par linkova na temu :)
http://physics.nist.gov/cuu/Units/binary.html
http://member.melbpc.org.au/~amfowler/good&bad.htm
| Historical context*
Once upon a time, computer professionals noticed that
1024 was very nearly equal to 1000 and started using the SI
prefix "kilo" to mean 1024. That worked well enough for a
decade or two because everybody who talked kilobytes knew
that the term implied 1024 bytes. But, almost overnight a
much more numerous "everybody" bought computers, and the
trade computer professionals needed to talk to physicists
and engineers and even to ordinary people, most of whom know
that a kilometer is 1000 meters and a kilogram is 1000 grams.
Then data storage for gigabytes, and even terabytes,
became practical, and the storage devices were not
constructed on binary trees, which meant that, for many
practical purposes, binary arithmetic was less convenient
than decimal arithmetic. The result is that today "everybody"
does not "know" what a megabyte is. When discussing computer
memory, most manufacturers use megabyte to mean 220 = 1 048
576 bytes, but the manufacturers of computer storage devices
usually use the term to mean 1 000 000 bytes. Some designers
of local area networks have used megabit per second to mean
1 048 576 bit/s, but all telecommunications engineers use it
to mean 106 bit/s. And if two definitions of the megabyte
are not enough, a third megabyte of 1 024 000 bytes is the
megabyte used to format the familiar 90 mm (3 1/2 inch),
"1.44 MB" diskette.
The confusion is real, as is the potential for
incompatibility in standards and in implemented systems.
Faced with this reality, the IEEE Standards Board decided
that IEEE standards will use the conventional,
internationally adopted, definitions of the SI prefixes.
Mega will mean 1 000 000, except that the base-two
definition may be used (if such usage is explicitly pointed
out on a case-by-case basis) until such time that prefixes
for binary multiples are adopted by an appropriate standards
body. |
Atila Čipa
|
