Eh, šta da kažem? Upravo sam se vratio iz grada sa razvijenim dijacem. Slikice izgledaju kao da sam snimao s Baader folijom, znači bez ikakvih detalja okolo, a Velvia se pokazala presporim izborom, ili sam ja bio prebrz :)

No, vratimo se nekoliko sati unatrag! Evo kako je to krenulo...

Kako sam odlučio ostati u Zagrebu, večer prije sam sve živo potrpao u auto i uz vlastitu nevjericu, bio u krevetu u 22:20 :). Buđenje je bilo u 03:00 jer je trebalo stići do Japetića, što se pokazalo skoro prekasnim (tuširanje, a šta bi tek bilo da imam protocni bojler? :) i zbog toga, svaka čast Toyoti RAV4. Uz nekoliko srušenih brzinskih rekorda na japetičkom makadamu, bio sam tamo u 04:50 i zbudio društvo s Zvjezdarnice, koji su skoro propustili pomrčinu :)))

Uglavnom, odmah sam pobrao najnužnije stvari u ruksak i u ninja stilu (crna majca i trenirka :) uspentrao se na stup. Nedugo zatim, pojavio se Ogren, koji je cijelu noć lunjao šumama (i gorama :)) Japetića i tražio pogodnu lokaciju (stup) za promatranje :))) Ogi je bio naoružan kamerom, a ja fotoaparatom, tako da je bila poprilična gužva uz one silne antene, kablove i naše ruksake. Minute su prolazile brzo, što zbog neizvjesnosti, porihtavanja tehnike, ali i telefoniranja. (Da li vam se ikad dogodilo da vam je signal na GSMu bio prejak?!) Naime, zvala me Lidija iz Osijeka i ona je imala tu čast da vidi pomrcinu s obale Drave, par minuta prije nas! Trebali ste čuti te urlike oduševljenja, pomješane sa smetnjama GSM signala! :)) BTW Sa ekipom na Zavižanu se nisam uspio čuti, jer su bili nedostupni, ali ako sam dobro shvatio Lidiju, njoj je Marko uspio poslati poruku... valjda? Nadam se da ih nisu medvjedi pojeli :)))

Sunce je napokon izvirilo iz horizonta, dok je zagrebački smog činio neku vrstu filtera. Neću zaboraviti karakterističan crveni oblik "zdjele", jer mi je to bilo prvi put da sam pomrčinu promatrao prostim okom na samom horizontu. Film je letio, jer ga je trebalo islikati prije nago Sunce postane prasvijetlo. Imali smo sreću što nije puhao vjetar, ali se to sve i ovako zibalo i prisiljavalo me, skupa s teleobjektivom, na velike brzine zatvarača.

Nakon nekih 20-30min smo odustali od daljnjeg snimanja i to je više-manje bilo to. Odlazak je, što se bar mene tiče, bio oko 06:15, odnosno nekih sat vremena nakon izlaska Sunca.

Nasatavak priče s fotkama, ste vec procitali na početku... Tomi nam se još par puta javio telefonom, ali ga više nismo vidjeli... kruže priče da i dan danas luta šumama Japetića i čeka iduću prstenastu pomrčnu...

:)))

(jun 2003.)

vrh