Boris Štromar  boris.stromar@gmail.com http://www.astrobobo.net/

Obično nemamo sreće sa unaprijed planiranim izletima i promatranjima, ali kad se poklopi, e to treba doživjeti. Iako smo na početku izlet na Zavižan odredili za 1.5., zbog snijega smo ga odgodili za mjesec dana. Ni ne znajući, upravo taj vikend je bila prstenasta pomrčina Sunca, vidljiva iz naših krajeva kao parcijalna u samo svitanje.

Budući da se u domu na Zavižanu mora sa sobom nositi hrana, Luka i ja smo u četvrtak išli u shopping. Grah i pasta (fusili s gorgonzolom) su bili na repertoaru. U petak smo odlučili krenuti u 15:30, što se protegnulo na 16:00. Zapravo smo se u zadnji čas odlučili za pokret jer smo pratili prognozu koja je stalno govorila o nestabilnom vremenu. Ali tko ne riskira ne profitira.. srećom smo profitirali, a moglo bi se reći kao da smo dobili jack pot na lutriji!

Budući da smo se po putu međusobno pogubili (išli smo s tri auta), čekali smo se u kafiću u Krasnom, gdje smo usput kupili pola njihovog odličnog kravljeg sira (hm, ne u bircu nego tam di rade sir, jel' :) ) da imamo za tamanit u domu. Na Zavižan (zapravo najbliži vrh je Vučjak podno kojeg je dom, ali eto svi to zovu Zavižan) smo došli već nakon zalaska Sunca. Do potpunog mraka je trebalo još dosta vremena. Pokraj mjesta gjde smo parkirali aute (tzv. parkiralište - livada) je jedan vrh (Zavižanska kosa, valjda, nek me netko ispravi ako sam fulao) na koji smo se odlučili odmah popeti. Pogled odozgo je veličanstven, vidi se Krk, Cres, Rab, fantastično nešto...moći ćete vidjeti fotografije na mojim stranicama, ali to treba doživjeti jer je baš veličanstveno. Šteta što nebo nije bilo potpuno bistro, kako bi tek onda izgledalo..

Inače, na Zavižanu se fino "osjeti" visina od 1600 metara. Malo je teže disati, ne možeš baš uzeti zrak punim plućima, a i brže se zapušes nakon penjanja.. a budući da su neki od nas poprilično van kondicije, možete si misliti kako je to izgledalo ;)))

Nodobro, da preskocim razne nevažne detalje: za observing smo imali Celestron 9.25" SCT na EQ6 montaži, 8" Celestron SCT i moj 120mm Konus + dva 15x70 Oberwerka. Dok su se Celestroni slagali i kolimirali (Vid je pomagao Vjeki oko toga), moj refraktor je ciljao Messiere. Nisam zapisivao vidjene objekte, ali svi su bili stari poznati Messieri koji su nam sa tamnog Zavižanskog neba pokazali jedno sasvim novo lice. Malo smo imali problema sa određivanjem točne granične magnitude, no bila je negdje između 6.1 i 6.4, iako se nama činilo puno bolje. Mliječni put je blještao već na početku promatranja iako je bio jako nisko..a tek da ste ga vidjeli kasnije.. aauh, koliko detalja u našoj galaksiji!!

M81 i M82 su u mom teleskopu bili bolji nego ikad.. crno nebo je omogućavalo nikad prije vijdeni kontrast, pa je M81 izgledao čak bolje od M82, sa sjajnom jezgorm i dobro vidljivim diskom. Gotovo sam mogao zamisliti spiralne krakove okolo.. M51 je u refraktoru također pokazala svoje čari. Priznajem da galaksiju tako dobro nisam nikada vidio. Evo, neki znaju kako dotična izgleda sa Japetica u 8" teleskopu.. e pa izgledala je isto tako, samo je nebo bilo još tamnije!

Kasnije tijekom noći smo teleskope okrenuli na drugu stranu: ljetni Mliječni put! Moj scope je bez ikakvog problema razlucio M22 do samog centra, a to mi nikada nije uspjelo sa Japetića. Iako su objekti bili nisko, na tom dijelu nije bilo svjetlosnog zagađenja pa su objekti naprosto blještali. Već i golim okom se vidjela očita razlika.. recimo, mogli smo vidjeti sve zvijezde u Škorpionu kojem se inače "rep" teško vidi.

Glavni show nam je priustio Vjekin C9.25 sa UHC filterom. C8 od Vida također nije zaostajao, ali bez UHCa nije mogao biti velika konkurencija, iako su u osmici objekti bez fitera bili kao na Japetiću sa dotičnim.

A kako je sve to izgledalo.. ehhh..teško je opisati. Trebate jednom sami vidjeti oštrinu Veil nebule, onog tamnije dijela. Doslovno se moglo vidjeti kako gledamo postrance u ljusku plina ostatka supernove koja se nekada davno razletila. U M27 su se na većim povećanjima vidjeli detalji koje inače gledamo samo na fotografijama. Npr. oni gušći dijelovi plina u svijetlom dijelu maglice i druge nepravilnosti. Za M8 je netko rekao da izgleda bolje nego M42.. uzmite bilo koju dobru fotku M8, maknite boje i eto, upravo je tako izgledalo! A M11.. ijjjjaaaaaaooo.. cijelo vidno polje prepuno zvijezda.. a na jednom dijelu se vidjela tamna prugica gdje ih je manjak, ludnica.

Bila je dobra fora kad je Vjeko rekao Vidu da mu se čini da star test na njegovom teleskopu (nakon kolimiranja) još uvijek nije dobar.. pa je Vidu bilo čudno tako da je morao pogledati kroz okular...i vidio M57 :)))

Maglica je bila, opet kažem, ko sa fotki, kužila se razlika u svjetlini prstena bez problema. Swan nebula je također bila puna detalja...

Ah uglavnom, šta da vam pričam više. Svi ti "stari" objekti su izgledali potpuno drugačije.. a pred kraj promatranja smo odlučili uslikat par piggyback fotki. Prvo je Luka snimao na Vjekinom SCTu (čiji se vlasnik išao odmoriti u auto), a kasnije ja. I Vid je također nabacio par fotki na filmu. Ja sam usnimio tri komada, Mliječni put u Strijelcu i okolici, Labuda i Mliječni put kod Kasiopeje. Dok sam snimao ovu zadnju fotku baš je kroz to polje prozujao meteor. Uspio je ostaviti trag na filmu, ali šteta sto nisam još malo duže eksponirao da se bolje vide maglice i sam Mliječni put na tom dijelu.

Kasnije smo promatrali i Mars. Prvo sam ga ja naciljao u refraktoru i vidjelo se dosta detalja, polarna kapa i tamni dijelovi na disku. U SCTovima je polarna kapa naprosto blještala, odlično je izgledalo iako na samom disku nije bilo previše detalja. Vid je probao usnimiti Mars ToUcamom, ali previše je puhalo i treslo se, tako da nije ništa snimio.

Ostalo nam je iščekivanje izlaska Sunca. Vjekin Ipaq nas je informirao da izlazi točno u 5:10. Petnaestak minuta prije se manja ekipa (Luka, Matija i ja) odlučila popeti na obližnji vrh (već spomenuta Kosa) i od tamo uhvatiti prve zrake Sunca. Odozgo je pogled bio još bolji nego večer prije.. u obližnjim udolinama je lebdjela magla dok su s druge strane spavali otoci.

Mislim da je Matija prvi ugledao Sunce. U početku se jedva vidjelo, nisko među izmaglicom u daljini koja mu je još više prigušila sjaj. Tanki, nježni srp je provirivao kroz atmosferski mulj, a ubrzo nakon toga je gornji "špic" provirio iznad oblaka i zasjao kao diamond ring na potpunoj pomrčini. E ljudi koja je to scena bila.. promatrali smo izlazak Sunca dobrih 10tak minuta (uh, možda i manje, tada sam izgubio osjećaj za vrijeme), potpuno opčinjeni prizorom. Ekipa koja je ostala u podnožju na livadi je ostala uskraćena za ovaj prizor. Nas trojica smo zaključili da je ovaj star party bio definitivno najbolji do sada, a pomrčina pri izlasku Sunca se može mjeriti jedino sa totalitetom.

	Veća fotografija 24 k
	Veća fotografija 24 k

Vrativši se dolje, malo smo promatrali Sunce kroz moj refraktor sa Baader filterom. Budući da je dom bio pun posjetitelja, a mi nismo bili rezervirali mjesta, odlučili smo spavati vani. Izvrnuli smo se na livadici u 7 i više-manje uspješno odspavali 2 i pol sata. Nakon buđenja smo otišli u dom koji se već prilično ispraznio. Tu nam je Vid napravio kajganu, a dokrajčili smo on polovicu sira iz Krasnog.

E sad ćete me ispričati ako fulam redoslijed tog dana, ali to je radio umor + dojmovi sa star partya. Mislim da smo odmah nakon doručka krenuli posjetiti botanički vrt, u dolini s druge strane Zavizanske kose. Kako je predivna priroda tamo.. skroz drugačija od bilo čega do sada što sam vidio. Meni je ovo bilo prvi puta da sam na takvoj nadmorskoj visini, pa mi je sve bilo novo. Livade su potpuno drugačije.. pune neobičnog cvijeća, a iz daljine kao da imaju neku čudnu teksturu. Joj, trebali ste vijeti rosu ujutro dok smo silazili s brda nakon promatranja pomrčine..

Uglavnom, taj botanični vrt je odlično napravljen, iako se čini još nedovršen jer fale neki natpisi za biljke. Vrt je napravljen tako da je početak kod kućice (vidjeti ćete fotografije), a put nas vodi u krug u čijem je centru nekakva udolina (ponikva) do koje nismo išli (iako se može). Na početku i kraju tog botaničkog se nalaze umjetno posađene biljke. Međutim one čine samo mali dio toga svega, a ostalo je sve potpuno prirodno (osim što je uređen puteljak, ali i to djeluje vrlo prirodno jer se pentraš po kamenjaru). Dakle samo su zapiknuli tablicu sa natpisom biljke pokraj dotične gdje se ona inače nalazi. Super! Bilo je ludih stvari, šteta što su se dečki toliko žurili, ja sam stalno zaostajao iza da bi malo detaljnije proučio biljke. Također šteta što o njima ne piše nikakav info, samo ime na latinskom i hrvatskom, a to mi baš ništa ne znači. Fora je bilo vidjeti paprati koje tek rastu.. još su bile zavijene u spiralu. Također i neku čudnu crnogoricu koja puži po tlu i raste kao grm, a ima grane i iglice kao bor.

Na povratku iz botaničkog su dečki odlučili preći preko "sedla" do naše baze (livadice-parkinga). Dotični put gleda prema moru, ali ja sam bio umoran i nije mi se dalo forsirati tamo. Baš je bilo super gledati ih u daljini dok se penju.. ne zbog toga što sam sadist ;) nego je fantastično vidjeti minijaturne ljudske likove tamo u daljini okružene.. pa, prirodom, običnom i jednostavnom, delikatnom i mističnom...

Vratio sam se cesticom i stigao prvi na našu "terasu" koju smo složili na livadici (izvadili smo stoličice). Ubrzo nakon toga se pojavio ostatak ekipe. Marko je izveo najveći pothvat i vratio se preko vrha Kose, dok su ostali išli okolo. Sa Markom je išao Don koji je ponekad imao problema sa pentranjem po kamenju pa mu je trebala pomoć :))

Za ručak smo imali grah sa čilijem. Eee.. koliko god bilo super gledati zvijezde, isto toliki je gust klopati hranu koju napravi majstorski kuhar, Vid. Ja stvarno ne znam kad sam zadnji puta pojeo tri tanjura graha za redom.. a grah je bio neki vulgaris iz konzerve! Damn.. još ću početi žaliti za onim starim ADIjevskim danima jer ak se ovak nastavi budem se svaki put sa ADI izleta vratio sa pet kila viška ;)

Popodne smo proveli dremuckajući na livadici (ja sam bio stvarno strgan, pa sam malo krmio na livadici, malo kod Vjeke u autu), igrajući ADIhat, brbljajući na "terasi", cuclajući pivice.. zalazak Sunca smo svi dočekali na terasi i nadali se da ce se do navečer skroz razvedriti jer su cijeli dan smetali neki oblaci. Doduše, na kraju se razvedrilo, ali je nebo bilo mutnjikavo, ap smo se nećkali oko observinga.

A naš Vjeko je navečer proglasio da je gladan, pa smo išli raditi pastu s gorgonzolom. Iako je većina bila sita još od ručka, uključujući i mene, fusili su nestali u roku odma! Pojeo sam tanjur i pol sam tak, jer mi je bilo fino, pa sam odlučio jest makar se raspuko! :) Mislim, ak je Marko bio protiv toga da idemo radit pastu navečer, onda znate kako smo bili siti..

Odlučili smo da nećemo promatrati tu večer. Nebo je bilo onak, niš posebno (kao sa Japetića ;) ), a mi totalno umorni. Tu večer je bilo mjesta u domu, tamo di su stolovi za klopu, koje smo maknuli i na pod stavili madrace (ima ih viška u spavaonici). Zaspali smo u roku odmah oko ponoći, a zbudili se u 8 ili tako nekako jer su se planinari počeli buditi i rondati.

Uglavnom, da ne duljim (haha, a pogle kolko sam već napiso ;) ), prije nego što smo krenuli smo se dogovorili da ćemo posjetiti sirotište medvjedića u jednom mjesto kojem sam zaboravio ime. Tamo nas je dočekao pljusak, no gazda je bio raspoložen za priču i imao kišobran viška pa smo ih ipak otišli vidjeti. Baš su super, dva mjedvjedića cura i dečko, pa su se igrali, hrvali i pentrali po drveću dok nam je gazda pričao o cijelom tom projektu.

Inače, umalo zaboravih, tamo na Zavižanu ima puno konja koji slobodni pasu okolo. Baš su dobri.. inače se drže sa strane, ali ako rejndžera nema, onda se znaju približiti ljudima. A i pas koji ih čuva ponekad zanemari svoje dužnosti pa se dođe maziti :) Nama je došla kobila sa mladim pozdraviti nas.. baš super.. a s njom je bio i jedan mali i ludi sivi konj s bijelom grivom, sav puca od mišića, genijalan je.. staviti ću fotke na stranice, budete vidjeli.

Do Zagreba nas je većinu puta pratila kiša, kao da nas želi podsjetiti da nijedan ADI izlet ne može proći bez nje. Neka joj, nismo se puno obazirali.

Vjerovatno će imati još prilike pokvariti nam provod jer na Zavižan se definitivno vraćamo!

(jun 2003.)

vrh