|
Kanfanar – Pasadena Hoće li petak, 13. 4. 2029. promijeniti ljudsku povijest! Donald Yeomans, manager NASAina «Jet Propulsion Laboratory» u Pasadeni, USA izjavio je tijekom Božića, kako 13. 4. 2029.godine postoji mogućnost udara asteroida pod nazivom «2004MN4» u Zemlju; «Ovo je najozbiljnija prijetnja našem planetu odkada postoji sustav upozoravanja na opasnost iz svemira».
Astronomi Roy Tucker, David Tholen i Fabrizio Bernardi otkrili su još
19. 6. 2004. godine asteroid «2004MN4» sa
opservatorija «Kitt Peak» u američkoj saveznoj državi Arizoni. Ovaj asteroid spada u takozvane «Near Eart Orbit» (NEO) objekte, svi takovi objekti svojom putanjom sijeku Zemljinu putanju oko Sunca i potencijalno su opasni za naš planet. Pitanje je vremena kada će se jedan takav naći «na krivom mjestu» u isto vrijeme kada i Zemlja. Otkako je u astronomskim istraživanjima asteroida primjenjena suvremena elektroničko-informatička podrška, broj otkrića asteroida se unazad petnaestak godina enormno povećao. Ranije, sve do devedesetih godina prošlog stoljeća, astronomi su otkrivali svega nekoliko asteroida godišnje, te se shodno tomu smatralo kako je Sunčev sustav veoma «rijetko naseljeno područje». Danas, međutim, broj novootkrivenih asteroida godišnje se kreće oko nekoliko tisuća, pa se i poimanje «rijetko naseljenog područja» značajno promijenilo. Opasnost od udara asteroida uvrštena je u popis 10 najvećih opasnosti po našu civilizaciju, što dovoljno govori da se ne radi o trivijalnoj prijetnji. Krajem 90-tih godina proteklog stoljeća američka vojska opremila je posebne «svemirske» jedinice opremljene robotiziranim zvjezdarnicama koje imaju za cilj na vrijeme pronaći i identificirati potencijalno opasan objekt, dok je još daleko u svemiru. Danas u svijetu djeluje nekoliko sličnih mreža koje pokrivaju pitanje «opasnosti iz svemira», najpoznatiji su projekti «NEAT», «LINEAR» i «LEONOS», problematikom se bave i civili (MPC, EONAS..), svakako tu valja spomenuti i Zvjezdarnicu Višnjan koja je svojevremeno po otkriću asteroida bila među prvih deset zvjezdarnica u svijetu!. Među navedenim institucijama postoje i brojne nesuglasice, pa i manipuliranje podacima, koji imaju potencijalnu snagu društveno-gospodarskog kolapsa civilizacije. Ipak, prihvaćena je jedinstvena nomenklatura opasnosti nazvana «Torino skala opasnosti», prema Richardu P. Binzelu sa Massachusttes Institute of Technology, koji ju je prezentirao na jednom astronomskom kongresu u Torinu 1999. godine. Na skali označenoj stupnjevima ugroze od 1 – 10 nikada niti jedan objekt nije imao status veći od «1», asteroid «2004MN4» trenutno ima status «4» i nalazi se u «žutom polju», čak i ako nas promaši ući će u povijest kao prvi objekt koji je predstavljao ozbiljnu prijetnju za ćovječanstvo. Status od «7» naviše podrazumijeva nestanak ljudske vrste i vraćanje evolucijskog kotača na razinu najprimitivnijih organizama, što im u ovom slučaju omogućava preživljavanje za razliku od ljudske, «napredne», vrste. Astronomi se nemogu usaglasiti sa veličinom tog objekta, naime veličina objekta se određuje prema njegovom prividnom sjaju, no počesto to zna biti dvosjekli mač, ukoliko je površina tamnija, objekt odražava manje sunčeva svjetla pa samim time može biti i veći, ali i manji, nego što se pretpostavlja. Kada prilike to omoguće, radarska promatranja dati će točniji odgovor na ovo pitanje. Prema dosada izvršenim proračunima, šanse da asteroid udari u Zemlju
sa početnih 1:300 porasle su nakon dodatnih promatranja tijekom Božićnih
blagdana, na 1:43!, što je, primjerice, veća vjerojatnost nego da ćete
ovaj text do kraja pročitati bez graške! Točna putanja ovog potencijalno opasnog objekta znati će se kada astronomi naprave još nekoliko stotina mjerenja njegova položaja, pri tomu je moguće (što je i najvjerojatnije) da se pokaže kako će ovaj objekt zasigurno promašiti Zemlju, ali i ona druga mogućnost, da su nam se putanje sijeku u kolizionom kursu. U slučaju udara u Zemlju došlo bi do katastrofe od regionalnih (kontinentalnih) do globalnih razmjera, u svakom slučaju, društvo kakovo poznajemo ne bi opstalo, gospodarsko-socijalni sustav u cijelosti bi se urušio, dijelom zbog saznanja o predstojećem događaju, dijelom zbog iščekivanja «što će se dogoditi» a dijelom zbog samog udara i naknadnim posljedicama istog. Isparavanje ogromnih količina vode, zagađenje atmosfere, proboj zemljine kore na osjetljivim mjestima, desetinama metara visoki destruktivni oceanski valovi, uništenje civilnih i vojnih atomskih instalacija, opći prekid komunikacija, devijacije magnetskog polja, promjena klime, nestanak određenih biljnih i životinjskih vrsta, samo su dio scenarija koji će se Zemlji jednom zasigurno dogoditi, a tada to neće biti prvi put! Zemlja je stalno bombardirana iz svemira, tek nešto veći objekt od asteroida «2004MN4» uzrokovao je pomor asteroida prije 65 milijuna godina, Tunguska eksplozija 1908, strahovit udar i raspad još u zraku omanjeg asteroida u pustinjskom području ruske stepe pokosio je sve živo i neživo na površini od 2.000km2, udarni val nekoliko je puta obišao cijelu zemlju, krave i ljudi u poljima stotinama i stotinama kilometara dalje padali su kao pokošeni na tlo, a ova je eksplozija poput vatre šibice naspram buktećeg šumskog požara kakav je zadesio dinosaure, da je Tunguski meteorit «zakasnio» nekoliko minuta, udario bi u srce Evrope i izbrisao Paris ili London ili Berlin, ili...ISTRU sa lica Zemlje. Pred sam početak drugog svjetskog rata, 1937 godine, asteroid «Hermes» je «za dlaku» promašio Zemlju, da je udario, ljudska vrsta bila bi zapečaćena, drugog svjetskog rata ne bi bilo, pred nepuno desetljeće, udar fragmenata nevelike komete «Shoemaker-Levy» u planetu Jupiter (1300 puta većeg volumena od Zemlje) mjesecima je uzrokovao gigantske «ožiljke» u Jupiterovoj atmosferi od kojih su neki bili veći i od cijele naše planete!, pokazao je svu silinu svemirskih događanja. Zadnjih nekoliko godina problemu opasnosti iz svemira pristupa se sa
dužnom pažnjom, čovjek je danas potencijalno sposoban na vrijeme otkriti
i otkloniti opasnost. Donedavni problem šašice astronoma u svijetu i njihovih, nešto brojnijih kolega astronoma-amatera (amatera samo po tome što za svoj rad nisu plaćeni već ga rade iz hobija i zadovoljstva!) postao je tako visoko rangirani problem za opstanak naše civilizacije! Nadajmo se samo kako zbog svjetlosnog zagađenja nećemo prekasno uočiti malu svijetlu točkicu kako nam se približava na kolizionom kursu! (decembar 2004.)
|