Marino Tumpić tumpic@astronomija.co.yu

Geminidi, zimski doživljaj meteorskog "sniježenja", ili kako je to izgledalo ove godine kod nas u AUV.

Veliki broj nedavnih interesantnih događanja, nekako su Geminide stavili u drugi plan, a poznato je kako su Geminidi jedna od najzahvalnijih meteorskih predstava na našem nebu, dojmiljiviji i od razvikanih Perzeida.

Još početkom prosinca odlučili smo u slučaju lijepog vremena odraditi vizualno promatranje istih sa lokacije Rušnjak, ujedno zahvaljujemo Zvjezdarnici Višnjan na ustupanju objekta i ključeva;)

Petak 12.12.2003.

Dobro je – bar nije petak 13.

Tijekom dana šaljem sms članovima AUV; "..sutra /subota 13.12.2003./ sastanak & promatranje od 16:00 sati na Rusnjaku..potvrditi (ne)dolazak.."

Dolaze prvi odgovori, stanje pomalo konfuzno; neki nemaju prijevoz, drugi neće stići, treći imaju tamanjenje svinja na dnevnom redu ;)..

U jednom trenutku pomislim otkazati planirano i otići na promatranje na lokaciju Zvjezdarnice Vidulini..

Tijekom večeri stanje se popravlja, potvrđeno da nas ide bar 7/8 ljudi.

Povratni mail od Korada, kaže da su ključevi u Zvjezdarnici..samo ih doći uzeti..te ujedno poziva Anu G., Marka, Nevena, Andreju i mene na njihovu skupštinu..

Subota 13.12.2003.

Jutro, budim se oko 10:00 sati. Ukrcavam svoju opremu & odjeću u auto. Neven i Andrej potvrđuju dolazak, usput, donijeti će nešto "materijala" za roštilj. Vrijeme zasada odlično.

Marenda u krugu obitelji i oko 12:30 odlazim, najprije do Marka u Žminju (on će doći kasnije sa roditeljima i ND 114/900 kojega je sam izradio), potom u Kanfanaru ukrcavam Ivana, zajedno odlazimo u trgovinu po već spremljene namirnice (narudžba gsm-om) za cijelonoćni observing & druženje.

Pravac – Višnjan, još uvijek jesenje, Sunce, prži lijevu stranu lica. Dvadesetak minuta lagane vožnje i evo nas kod Korada (wow koji lijepi kalendari, dva plaćam na vlastitu želju a Korado obećava besplatne primjerke, kasnije, na Skupštini), daje mi snop od nekih pola kile ključeva (hmm, ako se dobro sjećam jedan ključ ipak fali) i kaže; "to su svi ključevi".

Usput smo poslikali nekoliko tona željezarije Višnjanske ekipe koja ima za cilj radio promatranja meteora i isprobavanje nekih novih tehnika opažanja meteora.

Ok.

Dvadeset minuta kasnije, istina je izašla na vidjelo

Fali jedan ključ.

Put pod kotače i evo nas ponovo u Višnjanu. Usput smo postavljali neke vremenske rekorde i putem prošišali tri Mercedesa (kako bedasto izgledaju vozači Mečke kada ih prošiša Jugo 45;)

Očekuje nas Petra, odlazimo svi do Marija, uzimamo novi svežanja ključeva i vraćamo se na Rušnjak. Tamo nas već očekuju Patrik i Danije.

Uspješno otvaramo vrata (koje olakšanje;), uključujemo zgradu na Teslinu izmjeničnu struju, pomalo se mrači. Naoblaka je prekrila horizont u 360° - ništa od planiranog pogleda na Merkur i Veneru .

Pripremamo drva i vatru na ognjištu, ubrzo dolazi i ostatak ekipe, AnaG, zatim Marko sa ND 144/909 i roditeljima, Goran, Neven i Petar, Nenad i Lucijan, trojac; AnaŽ, Dino i Andreja javljaju da su krenuli..Robert je stigao još prije.. Aleksandar javlja da neće doći, brat mu "maznuo" auto..

Raspoređujemo se; dvije ekipe promatrača sa usuglašenim satovima, jedna gore na terasi na vrhu zgrade a druga dole na prilaznom putu, treća ekipa sa dvije lampe osigurava drva za (dugu) noć, Marko sprema teleskop, ja i Neven isprobavamo dalekozore i jedan drugoga vodimo zvjezdanim skupovima..

Roditelji su već odavno otišli, mrak je potpun, meteo-situacija mijenja se iz trenutka u trenutak, čas se Mliječna staza vidi, čas ju prekrije izmaglica.

Ipak, prvi Geminidi počinju zujati nebom..

Čujem se sa Štromarom i Berijem, dalmatinci su vani i guštaju nebom, čujem Tončija u pozadini nešto priča..

Skoro će osam, Neven, AnaG, Marko i ja odlazimo put Višnjana, Andreja ne možemo više čekati, on i ekipa uspjeli su se izgubiti po cesti (nešto kasnije Anina mama /friški šofer/ je izgubila strpljenje i krenula na put povratka kući, sms-koji sam kasnije primio od spomenute trojice izražavao je svu tugu zbog povratka kući-šteta). I ostatku ekipe je jako žao..

Skupština se odužila i taman kada smo htjeli "zbrisati" došla je na dnevni red točka; "razno"..

Nažalost nismo mogli još dugo ostati u Višnjanu, na brzinu smo isprobali gastronomske specijalitete i žurno hitali ka Rušnjaku.

Usput nismo mogli ne zabilježiti bezobrazno rasipno rasvjetljavanje noći od strane firme "Brko drvo"

Vrijeme se u međuvremenu pokvarilo, Ivan me obavijestio o 32 zabilježena Geminida.

Kasnije će se vidjeti da od nekog ozbiljnog promatranja više neće biti ništa, povremene rupe u oblacima i izmaglici koristili smo za ispitivanje i uspoređivanje dalekozora i Markovog teleskopa..

Roštilj, zafrkancija, dogovori, vrijem nam je prolazilo brzo poput meteora..

Iza ponoći dio ekipe je pomalo počeo odlaziti kućama, do kraja smo, uz pričanje kraj ognjišta i povremeno drijemanje, ostali Neven, Petar, Goran, Lucijan, Nenad i ja.

Pred prve zrake Sunca gasimo vatru i odlazimo kućama.

Pozdrav Rušnjaku!

Bilo je lijepo.

Nenad i Lucijan krenuli su put usnule Pule, a nas četvero u Jugu od moje supruge prema Sv. Petru (Petar), potom Žminju (Neven i Goran).

Nedjelja 14.12.2003.

Oko sedam ujutro (u polusnu) stigao sam doma, u Viduline.

Sjećam se da sam zaspao, a onda mrak do četiri popodne;).

Provjera e-maila zajedno sa kćerkom (Marinom) i oduševljenje lijepim vijestima od Berija, Marinin scope iz "The Rochester-Vidulini project" je zgotovljen!

Uskoro će i, sada kompletiran, GRT-teleskop krenuti na svoju misiju.

Maximum geminida nastupa upravo u ovo vrijeme prema efemeridama i predviđanima.

Nažalost, pogled na (pre)oblačno istarsko nebo vraća me u kuću, pišem ovaj report i nadam se barem pokojoj rupi u oblacima, u kojoj će se ukazati nekoliko lijepih, sporih, poput nježnih pahulja snijega, meteora..

Razlog više da Andreja i Goran kompletiraju radioteleskop.. zar ne?

(deembar 2003.)

vrh