Leonidi dodjose i jos brze prodjose. To je i svojstveno za Leonide koje zovu i "Kralj svih pljuskova", ali taj kralj vrlo kratko ostaje na svom tronu. To je zato sto je vreme aktivnosti pljuska kratko (3-4 dana) sto je neuobicajeno za meteorske pljuskove. Zahvaljujuci kometi Templ -Tatl (Tempel -Tuttle) koja svake 33 godine posecuje suncev sistem i ostavlja meteorski materijal za sobom, imamo priliku da uzivamo u neverovatno lepom prizoru na nocnom nebu - vatrometu koji je stvorila priroda. Ali treba docekati tu kometu... Ove, 1998, godine najavljivan je, od iskusnih astronoma, veliki meteorski pljusak Leonida koji je trebao da se desi uvece 17. novembra, ali je poranio nekih 15 casova. Inace, veoma je tesko tacno odrediti kada ce biti maksimum pljuska (vreme kada se vidi najvise meteora na nebu) tako da su greske u procenama veoma ceste. No imajuci u vidu to, uvek treba dan pre i dan posle procenjenog maksimuma izaci napolje i fotografisati te velicanstvene nebeske vatre. Pokazalo se da je tako bilo i ove godine. Vremenska prognoza za 16., 17. i 18. novembar nije obecavala puno - prognoziran je sneg. Za malo da se to i dogodi jer je sve do posle podnevnih casova u nedelju 15.-og bilo tmurno vreme. A onda je dosao ponedeljak 16.-ti, a sa njim i razvedravanje! Negde oko 21 sat mala ekipa (moj otac i moja malenkost) krenula je u ponedeljak uvece na Iriski Venac sa ciljem da se snimi barem jedan meteor. Oko pola deset stigli smo na polozaj i namestili opremu koja se sastojala iz dva fotoaparata i dodatne potrebne opreme.
Temperatura ispod nule i na mahove jak vetar nisu nas omeli da posmatamo nejvelicanstvenije meteore koje smo ikad videli u zivotu. Kako se priblizavala ponoc meteori su postajali sve brzi i mnogobrojniji, a u 00:40 po nasem vremenu usledio je velicanstveni bolid (meteor sjajniji od -4 prividne velicine se naziva bolid, prim. aut.) tacno iznad nasih glava koji je ostavio trag vidljiv cela dva minuta na nocnom nebu! Tada sam pogledao u koji deo neba je bio uperen jedan od fotoaparata, i poskocio od srece: APARAT JE BIO UPEREN BAS U DEO NEBA GDE JE PROSAO VELIKI METEOR. Sreci nije bilo kraja. Posto je vetar poceo zlokobno da duva, a cizme su polako pocele da popustaju pod njegovim naletima (o nosu da i ne govorimo), kucnuo je cas da se zavrsi sa meteorima. Sa tugom u ocima i promrzlinama koje su opominjale, spakovali smo se i u pola dva ujutro krenuli put Novog Sada, sanjajuci krevete i topli caj. Ispravka: samo ja sam mogao da sanjam, jer nisam vozio. Odlika svakog astrofotografa je da, kada snimi (ili bolje: kada misli da je snimio) nesto, odmah sutradan nosi film na razvijanje. Nakon sto su izradjene slike, radost koja je bila prisutna na planini je malo opala: veliki meteor je izleteo iz kadra tako da je ostalo zabelezeno samo 2/3 njegovog traga. No, bolje ista nego nista i vise srece sledeci put. Slika tog meteora je data dole, a pored nje je slika jos jednog meteora, ali znatno slabijeg sjaja (inace snimio sam jos 4 meteora pored onog velikog, ali su svi slabog sjaja) i koji se vidi u svoj svojoj duzini.
Kako iskusniji astronomi snimaju meteore vidi se iz prilozene slike i MPEG animacije. Ovu zaista spektakularnu sliku bolida iz potoka Leonida snimio je Teri Plet (Terry Platt) u 04:32 UT (svetsko vreme) ujutro 17. novembra (znaci nekih 5 sati posle snimka "mog" meteora). Na kraju ne zaboravite: i sledece godine (1999) se ocekuje pljusak Leonida, ali pazite da ga ne promasite!
Veoma sjajan meteor snimljen 17. novembra u 04:32 UT (ekspozicija 60 sekundi) fotoaparatom MX5 i objektivom od 12 mm (vidno polje 180 stepeni). Snimio Terry Platt. Video snimak pada meteora. (Snimak gledajte
tako sto podesite vas program za gledanje na automatsko ponavljanje projekcije). |
![]()