Petak, 24. listopada 2003.

Marino Tumpić tumpic@astronomija.co.yu

Jesen, noć maksimuma Orionida 2003, oko 5 sati promatranja, niti jedan viđeni meteor, izmaglica, oblačno, ipak - drago nam je da smo i u nemogućim uvjetima održali tradiciju.

Jesen je duboko zakoračila u svoj ovogodišnji život. Polako su istrošene zalihe lijepog vremena, preduvjeta bilo kakovih astronomskih promatranja.

Tamni oblaci - vijesnici ciklone

Planirali smo promatranje ovogodišnjeg maximuma Orionida realizirati u prisustvu većeg broja učeničke populacije osnovnih škola Kanfanar i Žminj, no tmurno, oblačno i pomalo kišovito vrijeme odgnali su nas od te namjere.

Predvečer 21.10.2003. godine, nad centralnom Istrom ukazala se rupa u naoblaci.

 Možda se razvedri? Ponovo sam prekontrolirao satelitske snimke i nažalost mogao samo ustvrditi kako će ona nestati za koju minutu a nebo se ponovo zatvoriti.

Ipak, Orionidi su nam već pomalo postali tradcionalno dragi, više kao jedno od posljednjih promatranja u većoj grupi prije nego nastupe zimske temperature, nego po nekoj izuzetnoj ljepoti samih meteora. Stoga su nekako u to vrijeme uslijedili i pozivi članova AUV o eventualnom (nitko nije htio propustiti ni takovu, malu, mogućnost) održavanju promatranja.

Najprije je nazvao Ivan (šef - glavni i odgovorni za ovogodišnje Orionide). Sporazumjeli smo se kako nema ništa od promatranja, no da ipak se čujemo tokom noći i provirimo prema nebu ne bi li u eventualnoj rupi u naoblaci vidjeli kojeg "svijetlijeg", potom su se još interesirali i Neven, Goran, AnaG, Karla, Petar, Andreja..

Negdje oko 19:00 sati (LT) zovu me Dino i AnaŽ, kao; "hoće li biti planiranog promatranja"!?

Valjda su oni bili jedini kojih nismo obavijestili kako od promatranja nema ništa, a i pomalo su već iskusniji promatrači da bi predvidjeli kišom natopljenu zemlju i oblake sa izmaglicom, ipak - oni su već bili stigli na lokaciju buduće Zvjezdarnice Vidulini.

Čini se kako ih vremenske prilike nisu razočarale ;). Dogovorili smo se da im se pridružim oko 20:30 sati. Što se u međuvremenu na promatračkoj lokaciji događalo - neznam;).

Malo kasneći pridružio sam im se oko 21:00 sat. Oboje su bili odlično raspoloženi i eksperimentirali su sa noćnim fotografiranjem uz pomoć digitalnog fotoaparata "Canon Power Shot A60". Povremeno su nam se u izmaglici ukazale i poneke zvijezde, na trenutke smo pomislili kako možda ugledamo koji meteor (pa makar i sporadični:) no, osim nekoliko signalnih svjetala putničkih aviona ništa slično meteorima nismo vidjeli, a onda nam je oko 22:00 sati Andreja sms-om "pokvario" večer - naravno da mu se posrećilo - taman kada je doma izašao van iz kuće da provjeri kakovo je vrijeme ugledao je jedan sjajniji meteor. I Ivan se od doma javio nešto kasnije, poručivši da definitivno ide spavati (spominjao je i neke ispite sutradan:)

Meni se isto počelo spavati, stajati na natopljenoj zemlji, vlaga koja se pomalo uvlači u kosti, oblaci, izmaglica i ništa za vidjeti u nekoliko sati i nije neki razlog za odgađanje odlaska kući u krevet. AnaŽ i Dino su ostali još malo do dolaska njihovih roditelja po njih (očigledno im je bilo ok;). Oko 23:00 sms-om javljaju da su oboje stigli svojim kućama. The end of day.

Jesen, noć maksimuma Orionida 2003, oko 5 sati promatranja, niti jedan viđeni meteor, izmaglica, oblačno, ipak - drago nam je da smo i u nemogućim uvjetima održali tradiciju. Rezultat observinga - nekoliko kratkih snimaka i fotografija u stilu "Projekt - vještica iz Blaira", sve je stalo na 32MB memorijsku karticu "A60", usto, ovo je valjda jedino održano vizualno promatranje Orionida na širem geografskom prostoru.

Na kraju, čini mi se kako bismo radije ponovo izabrali nekoliko sati i ovakovog promatranja, izrade prototipova ideja za naš "Projekt vještica iz Blaira"!?.. nego nekoliko sati bauljenja u priglupi televizijski program beskrajnih sapunica bez repa i glave.

Prognoze za Leonide 2003 su obećavajuće...budemo išli.

(oktobar 2003.)

vrh