|
U sklopu događanja tijekom ovogodišnjih edukativnih znanstveno-tehnoloških aktivnosti (SSTA-2003) u organizaciji «Astronomske udruge Vidulini», planirali smo i opažanje meteora u vremenu od 10. – 15. kolovoza. Cilj su nam bili meteori iz porodice Perzeida, te Aquarida. Za mjesto promatranja izabrali smo lokaciju neposredno do zgrade buduće «Zvjezdarnice Vidulini», kao i lani.
Iako pomalo skeptični u markantnost ovogodišnjih Perzeida zbog noći punog Mjeseca, nismo se dali obeshrabriti. Naposljetku je složena opažačka ekipa u sastavu: Ana i Mirna Galant, Ana Žgomba-Maksimović, Ivan Marić, Dino Gregorović, Goran Modrušan i Marino Tumpić. Zbog sudjelovanja na VSA 2003, sa nama nisu bili Andreja Benčić i Neven Udovičić, a zbog ljetovanja, odnosno ljetne prehlade Petar Gljušćić, Ariana Burić. Sva navedena vremena odnose se na vrijeme po UT (LT-2h)! PROMATRANJA Prve promatračke noći, 10/11. kolovoza, promatralo se sa različitih lokacija svega oko sat i pol vremena i bez vođenja zapisnika, iz razloga što smo vidjeli svega tri/četiri meteora, a kako nije bilo neke šanse da se stanje bitno «popravi», uslijedio je sms-dogovor i već oko 22:00 otišli smo kućama. U noći sa nedjelje/ponedjeljak (11/12. kolovoza), činilo nam se kako osim Mjeseca ne vidimo ništa drugo, katastrofalan seeing, izmaglica koja se počela spuštati, neka bljutava sparna ljetna koprena počela je prekrivati nebo. Jedini instrument sa povećanjem kojega smo upotrebljavali, dvogled, «Praktica 7x50», jedva da je uspio naznačiti položaj zvjezdanih skupova Ha i Hi u Kasiopeji. Pomalo razočarani pakujemo stvari i dižemo sidro. Tada (bilo je negdje oko 21:52) je prosvijetlio jedan lijepi -3.5 Perzeid skroz Labuda i Orla prema jugu. Zamalo nas je privukao natrag na promatranje, ipak, jedan na svakih dva sata – premalo, čak i za nekompletnu ekipu. Zapisnik nam nažalost nije trebao. Jutro, 12. kolovoza, otkrilo je porijeklo noćašnje «bljutave ljetne koprene», ovaj put ne samo vizualno već i mirisno. Veliki požar na Učki progutao je stotine i stotine hektara šumskih staništa ovog prelijepog parka prirode, dim je pak prekrio gotovo cijelu Istru. U Vidulinima je vidljivost iznosila cca 1000 m, ili manje. Dan bez povjetarca da rastjera dim i prašinu, pomislio sam kako pored punog Mjeseca, svjetlosnog zagađenja, dima i prljavštine u zraku možda bolje prespavati noć. «Promet» na newsima također nije odavao neku pomamu za «suzama Sv. Lovre». Ipak, predvečer se stanje bitno popravilo i odlučili smo se na promatranje. Oko 20:00 sati na našem lokalitetu sakupili su se i brojni gosti. Poneki (oni «novi») od njih bili su malo začuđeni načinom kako se promatra (očekivali su valjda teleskope i dr.), ali su nakon par uzvika «wow», skužili kako im je puno zanimljivije nebeske krijesnice promatrati ležeći na (posuđenoj) deki.
Prolazak dva veoma sjajna Perzeida nešto prije 21:00 sati (jedan od njih sa tragom koji se zadržao 5 - 7 sekundi!) bili su nam znak kako je krajnje vrijeme da se prihvatimo posla, danas pomalo zastarjelim načinom grupnog promatranja i bilježenja podataka, no, po meni, edukativno zasigurno ispravnijim, a podatkovno iste ili čak i bolje kvalitete no individualna promatranja. Potrebno je samo paziti na preklapanja polja i izbjeći prijave istih meteora više puta, što se sa uvježbanom grupom da riješiti (sve do učestalosti pojavljivanja meteora od oko HRmax=120). Sa promatranjem smo startali u 21:00 sati. Ana Žgomba-Maksimović prihvatila se zahtjevne uloge zapisničara, a mi drugi smo se raspodijelili po sektorima za opažanje kako bismo zapazili čim više meteora. Zbog punog Mjeseca zapravo smo cijelo vrijeme imali «na raspolaganju» oko polovicu neba (ovisno o položaju Mjeseca nad horizontom). Na drugoj polovici povremena izmaglica i svjetlosno zagađenje dodatno su nam otežavali posao. Na toj, «upotrebljivoj», strani neba, granična magnituda iznosila je lm=3.5 (u najpovoljnijim uvjetima/poziciji max do lm=3.8). Noć je bila taman toliko hladna da je bilo ugodno prekriti se dekom, ili zavući u vreću za spavanje. Toliko o uvjetima promatranja. Sve zajedno, nakon prvih petnaestak minuta promatranja, morali smo podignuti razinu koncentracije opažanja, naime meteori 2. ili 3. magnitude bili su praktično nevidljivi ako koncentracija promatrača nije na maximumu. Narednih pet sati protjecalo nam je ponekada brzo, (kada su meteori dolazili u serijama od nekoliko njih u samo minutu ili dvije) ponekada sporo (najveća pauza između opažanja dva meteora bila je 12! minuta). Stalno nam se činilo kako vidimo nekakve sitne crtice po nebu, neke od njih su vjerojatno bile bljeskanje elektrona u našim očima, a druge Perzeidi iza granice pouzdane vizualne identifikacije. U odnosu na prošlogodišnju predstavu Perzeida ovogodišnja je bila (vizualno) znatno skromnija. Pokušali smo i fotografski zabilježiti poneki sjajni meteor, no ne vjerujemo da će «smena 8m» + «Kodak-color 200» na raznim expozicijama (od po 1 minute pa do 15 minuta po kadru) dati upotrebljiv foto materijal, a opet da je prozujao neki sa -10… Pred jutro počele su se nazirati Plejade, a potom i Orion. Naše smo opažanje zaključili u 02:15 sati.
Još smo malo prošvrljali dvogledom «Praktica» 7x50 po jutarnjem nebu (iako je sve bilo potpuno šugavo /prema istoku nalazi se čvorište istarskog ipsilona, koje svojom bezobraznom, mastodontskom, neekološkom rasvjetom skriva veliki dio neba/ uspjeli smo vidjeti M42) a potom, umorni i iscrpljeni zaspali pod zvijezdama. Probudile su nas prve zrake Sunca i Ana. Izgleda da nam je već ušlo u tradiciju buđenje sa prvim zrakama naše zvijezde na svitanju novog dana. Ostali smo još malo, napravili nešto fotografija izlaska Sunca. Roditeljski taxiji ubrzo su stigli i prebacili astronome doma u krevet.
Mršava berba nebeskih krijesnica nije nas uspjela natjerati da noć 13/14. kolovoza provedemo zajedno. Sat ili dva «sporadičnog» promatranja za «gušt» odradili su poneki od nas iz svojih mjesta stanovanja. Bolje tako. U onih sat promatranja što sam ja odradio prije ponoći nije bilo ničega što bi se pamtilo, a niti zapisivalo.
Nitko od nas nije promatrao, a kasnije se i naoblačilo. Kako su prenijele talijanske news grupe, onaj «bolidon» Aquarida nije nas mimoišao, jedino što smo ga mi prespavali (03:07 sati). Tradicija se nastavlja. Na poziv Nevena i Andreje skoknuo sam do Višnjana vidjeti što su i kako naši na tamošnjim VSA aktivnostima. Andreja je uključen u rad grupe za praćenje meteora, a Neven u robotičku grupu. |
1 |
2
|
3
|
(avgust 2003.)
|
