merkur

Na Merkuru
Tipican reljef Merkura. Na snimku se vide krateri, planine, pukotine..[veci snimak 530 Kb].

Merkur je pust svet, sparusen vrelim Suncevim zracima. Njegov reljef neodoljivo podseca na reljef Meseca iako mu nedostaju prostrana lunarna mora karakteristicna za nas satelit. Tokom svoje evolucije, bez atmosferskog omotaca koji bi ga stitio, Merkukr je izbombardovan meteoritima koji su izrovali njegovu povrsinu i stvorili bezbroj kratera svih velicina, od mikro do onih gigantskih razmera. Krateri se cesto preplicu i manji i mladji ruiniraju vece i starije. Ponekad su poredjani u citav venac, nekad poravnati u liniju. Neki krateri imaju centralni vrh, a ima i zrakastih kratera. (Slucaj kada iz kratera izviru duge zrakaste pruge prasine nastale laganim talozenjem nakon eksplozije od udara meteorita). Jedan od najvecih kratera na Merkuru predstavlja Caloris Basin koji ima precnik od oko 1300 km.

Krateri na Merkuru su udarnog tipa, ali nije iskljucena mogucnost da su neki nastali ikao posledica vulkanskih aktivnosti.

Pogled sa Merkura
Nebo nad Merkurom. Zbog odsustva atmosfere zvezde se vide kristalno jasno cak i po danu. Gore vidimo nebo sa Merkura kako izgleda u noci 23. marta 2001. u trenutku dok mnogi Zemljani osmatraju M objekte u okviru Mesijeovog maratona. Neki od takmicara u istom trenutku posmatraju Merkur. 
Dva nebeska tele dominiraju na gornjoj slici. To su Zemlja (plavicast krug) i Venera (krem). Vidimo ih dok se lagano priblizavaju horizontu. Gore levo su planeta Mars i zvezda Spika. [veca slika 2 Kb]

Planine se izdizu i do nekoliko kilometara u visinu, a protezu se stotinama kilometara u duzinu. 

Posetilac sa Zemlje bi ugledao na nebu Merkura, koje je uvek mracno zbog nedostatka atmosfere, Sunce koje je dva i po puta vece nego na Zemlji i dve veoma sjajne zvezde: krem boje Veneru i Zemlju plave boje. 

Merkur ima veoma veliku gustinu, vecu nego Mesec, i ona iznosi 5,43gr/cm3 i to Merkur cini drugu po redu najguscu veliku planetu Suncevog sistema, posle Zemlje.

Struktura Merkura

U Merkurovoj unutrasnjosti je dominantno veliko gvozdjevito jezgro precnika od 1800 km do 1900 km.

Sem povrsinskog dela koji je izbusen kraterima, na Merkuru postoje i ravnice za koje se veruje da su nastale jakim radom vulkana koji su izbacivali velike kolicine lave na povrsinu.

Atmosfera na Merkuru je veoma razredjena - toliko da se o njoj i ne moze govoriti u ovom nasem, zemaljskom smislu. Povrsinski pritisak iznosi  ~10-15 bara. A srednja temperatura je oko 440 k.

Sastav atmosfere
Kiseonik (O2) 42%
Natrijum    (Na)    29%
Vodonik (H2) 22%
Helijum (He)        6%
Kalij (K) 0.5%
Moguci tragovi argona (Ar), ugljen dioksida (CO2), 
vode (H2O), azota (N2), ksenona (Xe), kriptona (Kr), neona (Ne)

vrh