AM Home

am@astronomija.co.yu

 

 

Suncev sistem

Planete

Uranovi prstenovi

Astronomi

Rečnik

 

Sadržaj AM

          

 

 

 

planete

Prstenovi planeta
anagrami
Svoja otkrica nekada su astronomi i drugi naucnici objavljivli u vidu komplikovanih anagrama. Bio je to nacin da, danas bismo rekli, zastite svoja autorska prava. Bilo je naime slucajeva da se neko dokopa pisma sa naucnim otkricem i da onda to otkrice objavi pod svojim imenom. Da bi sebi obezbedili prvenstvo u otkricu mnogi naucnici su ta svoja otkrica objavljivli u anagramima.

Cim je napravio sebi teleskop Galileo Galilej je prionuo na posao i na nebu otkrio cuda nevidjena, prvo brda i doline na Mesecu, a zatim i cetiri Jupiterova satelita. Nakon toga, 1610. video je jos neobicniju sliku u svom durbinu. Posmatrao je Saturn i utvdio da to nije, kao sto je ocekivao, obicna okrugla planeta, vec sasvim neobicnog oblika. Odmah je o tome sastavio anagram: Altissimum planetam tergeminum observavi. Bilo je to 16. jula 1610. A 13. novembra 1610, kada je saznao da se za anagram interesuje i sam car Rudolf Galilej otkriva njegovu sadrzinu: "Najvisu planetu video sam trostruku". Jednom prijatelju je pisao da je video "najneobicnije cudo" da planeta Saturn nije jedno telo, vec je sastavljena iz tri tela koja se skoro dodoruju, a da je srednje otprilike ti puta vece od bocnih!

Razni osmatraci u XVII veku razlicito su videli Saturn

Teleskopi su u ono vreme bili sasvim skromnih mogucnosti i Saturn je u njima zaista izgledao misteriozno i skoro svakom osmatracu malo drukcije nego ostalima. Sajner je video kao neke drske na Saturnu, Hevel opet dva dodatka uobliku polumeseca, neki su opet videli jajoliko telo sa dve rupe itd. Dodatna zabuna nastala je kad se utvrdilo da Saturn polako menja svoj izgled. Galilej je 1612. video sasvim okrukgao Saturn. Nesto kasnije Hevel je izracunao da se oblik Saturna menja u periodu od 15 godina i da za to vreme prodje kroz sest glavnih faza. Ali niko nije tacno znao uzrok cudnom izgledu planete.

Hajgensov crtez Saturna sa prstenom.

Misteriju je resio Hajgens.  Bilo je to 1655, ali i Hajgens je svoje otkrice takodje zapisao u vidu anagrama (aaaaaaa ccccc d eeeee g h iiiiiii llll mm nnnnnnnnn oooo pp q rr S ttttt uuuuu.) i proslo je tri godine dok ga nije desifrovao: Annulo cingitur tenui, piano, nusquam coherente, ad eclipticam inclinate, a sto znaci: "Opasan je prstenom, tenkim, ravnim, nigde spojenim, nagnutim prema ekliptici." Sem ovoga Hajgens je objasnio i kako dolazi do promena izgleda Saturna, odnosno njegovog prstena i cak je predvideo da ce 1671. prsten biti nevidljiv. A prsten moze da bude nevidljiv u dva slucaja: kada se Zemlja nadje u njegovoj ravni pa se onda ne vidi jer je suvise tanak, i zatim u slucaju kada Sunce dodje u njegovu ravan pa ga osvetljava sa strane.

Bilo je onih koji su osporavali Hajgensovo otkrice, neki su govorili da je upitanju samo opticka varka.

Kasinijev crtez Saturna sa pukotinom koja danas nosi Kasinijevo ime

A 1975. Zan Kasini uocava da je prsten podeljen tankom linijom po sredini na dva dela, te da je unutrasnji deo nesto svetliji.

Dalje se redjaju otkrica i nova saznanja o prstenu, cesto sasvim pogresna.

Dugo se verovalo da samo Saturn ima prsten. Danas medjutim znamo da i Jupiter, Uran i Neptun imaju svoje prstenove. Medjutim, sa nase planete teleskopom se moze videti samo Saturnom prsten. Prstenovi su sacinjeni od mnostva komadica leda, kamenja i prasine. Saturnov prsten sadrzi najvise ledenih komadica koji dobro reflektuju svuncevu svetlost. Ostale navedene planete imaju u svojim prstenovima uglavnom prasinu koja je opet tamna i slabo odbija svetlost. Sem toga njihovi prstenovi su nmogo tanji pa je i to razlog sto ih sa Zemlje ne mozemo videti. Jupiterovi, Uranovi i Neptunovi prsteni su verovatno nastali od udara meteora o sicusne unutrasnje satelite kada su se prasina i krhotine stena rasejali oko planeta.

Saturnov prsten je verovatno nastao nakon sudara nekih njegovih ledenih satelita, a kako se cestice prstena krecu suvise blizu same planete oni nisu u stanju da se ponovo spoje u jedinstveno telo. Naime, u tome ih sprecava gravitacija samog Saturna.

Pa i nasa Zemlja ima svoj prsten, ali on je sacinjen od raznih otpadaka koji poticu od starih vestackih satelita i pogonskih raketa.

Prstenovi imaju sasvim mali efekat na same planete. Iako su velikih dimenzija prema masi maticnih planeta oni su gotovo nistavni. Predstavljaju jedino dobar rezervoar za buduce zvezde padalice, tj. meteore.

Sa Saturna njegov prsten bi se mogao videti, iz nekog balona visoko nad oblacima gasovitog dzina. Tamni prstenovi ostalih planeta mogli bi se videti samo uz pomoc odgovarajucih instrumenata.

[februar 2001]

vrh