|
Napokon! Nakon nekoliko noći (godina!) uzaludnog lova na polarnu svijetlost, u noći 30./31. listopada 2003. godine naša je upornost konačno nagrađena, ugledali smo polarnu svijetlost iznad Istre! Sva naprijed napisana vremena su u LT!
Zbog izuzetno snažne sunčeve aktivnosti tijekom proteklih nekoliko dana, postojala je mogućnost da se polarna svijetlosti (aurora borealis) tijekom noći «spusti» sve do naših krajeva. Nismo htjeli propustiti priliku da ju ugledamo. Smjestili smo se nedaleko Zvjezdarnice Vidulini i čekali. Naime, u trenucima povećane sunčeve aktivnosti dolazi do snažnih izbačaja mase i zračenja sa Sunca u svemir, pa i prema Zemlji. Kada te čestice dođu do nas, Zemlja se brani, interakcije magnetskih polja i čestica visoko u Zemljinoj atmosferi stvaraju nad polovima – polarnu svijetlost («svjetleće velove», čudne, i zapravo još nedovoljno objašnjene, igre svijetlosti raznih boja). Veoma su rijetke prilike kada ih je moguće vidjeti sa naših geografskih širina. Ponekad, kao u ovom slučaju, aurora dobiva gigantske razmjere pa ju je, primjerice noćas, bilo moguće vidjeti čak i iz Grčke!
Kako su protekle noći bile oblačne i maglovite, auroru tada nije bilo moguće vidjeti. Prognoza vremena nije obećavala ništa bolje vrijeme niti za noć sa četvrtka na petak (30./31. listopada 2003.), ipak u četvrtak kasno navečer, oko 22:30 sati, aurora se nakratko nad sjeverozapadnim horizontom ukazala prvi put, ali tada nije fotografirana (!?) - jer sam mislio kako to što vidim nije aurora, naime prema svim predviđanjima i satelitskim snimcima nije ju tada bilo moguće vidjeti. Ipak, promatrao sam crvenkastu izmaglicu oko 2-3 minute, kojih sat vremena kasnije, kritičkim prosuđivanjem "za" i "protiv", shvatio sam kako sam gledao auroru a da ju nisam niti pokušao snimiti, i bio sam sav van sebe koju sam glupost napravio, no na svu sreću nebo mi se kasnije ponovo smilovalo. Nailazeći oblaci i izmaglica ubrzo je prekrila nebo i auroru. Povremeno su se na istoku pojavljivali manji «prozori» u oblacima, ali nikako da se nebo ponovo pročisti i prema sjeveru. Kada smo već bili promrzli, nebo se «otvorilo» i najprije poprimilo nekakav poseban, drugačiji izgled, a onda, 31. listopada oko 00:25 sati, pred našim su se očima počeli događati prizori sa razglednica zemalja na krajnjem sjeveru Zemlje! Nebo je nad sjeverozapadom postalo zagasite crvene boje, zvijezde su izgledale pomalo nestvarno na tom crvenom zastoru koji je vidljivo, u sekundama, mijenjao svoj oblik, šireći se, pa skupljajući, prosijavajući filamentima, padajući prema horizontu, stvarajući igre svijetla i sjene, okrećući se, potom blijedeći, pa opet snažno svijetleći… Auroru sam ugledao oko 01:25 sati, oko 01:27 napravljena je prva fotografija!, posljednja je fotografija napravljena oko 01:58 sati!, (tada sam prestao sa fotografiranjem, baterije su pomalo bile na kraju, htio sam sačuvati energiju za neki eventualni neočekivani prizor, a i odlučio nesmetano uživati u prizoru koji mi se dešavao ispred očiju) aurora je bila vidljiva do oko 02:15 sati, tada je izblijedila i nestala u izmaglici, ja sam ostao još malo vremena, a oko 02:30 sati se nebo zatvorilo te sam završio sa promatranjem. Predstava je trajala skoro sat vremena, a onda se nebo konačno zatvorilo. U nekoliko sam navrata kasnije još provirio vidi li se išta, no nebo se je već bilo dovoljno smilovalo za tu noć, jednostavno više nije bilo šanse da se razvedri... Doživljaj kojega zaista treba vidjeti. Prekrasno. A i još jedan dokaz kako se upornost isplati! Iz Istre aurora je promatrana sa Zvjezdarnice Višnjan (Korado i ekipa), u Zagrebu su je promatrali članovi Astronomskog društva Infinitum (Boris Štromar), dok su Splitskim astronomima (Ante Perković i Berislav Bračun), i pored cjelonoćnog «dežurstva» oblaci zasmetali u praćenju ove nesvakidašnje i nad našim geografskim širinama, nadasve rijetke pojave. Realno je auroru iz Hrvatske moguće vidjeti jednom do dva puta u desetljeću! Galeriju naših fotografija aurore iznad Istre pogledati na: www.vidulini-astro.hr
1 | 2 | Neke zanimljivosti > (novembar 2003.)
|
