Udaljenost, putanja
 

     

K

oliko je Mesec daleko? Ako covek hoce da bude precizan onda na ovo pitanje ne moze da da jedan odgovor vec najmanje dva.

perige, apogej    Mesec naime stalno menja svoje rastojanje od Zemlje jer se oko nje ne okrece po kruznoj vec po elipticnoj putanji. U jednom fokusu ove elipse nalazi se Zemlja i na nasem crtezu to je tacka F1. Kada Mesec stigne u tacku M1Putanja tada je rastojanje od njegovog centra do   centra planete najmanje i iznosi 363 300 kilometara. Ova tacka se zove perigej. Tacka M2 zove se apogej i u njoj je Mesec najudaljeniji od centra Zemlje, 405 500 kilometara. Iz ova dva podatka mozemo dobiti treci: srednju udaljenost Meseca. Srednja udaljenost je aritmeticka sredina najvece i najmanje dajine. Ona iznosi 384 400 kilometara i ako za razdaljinu Meseca od Zemlje treba da navedete samo jedan podatak koristite ovaj.

To je inace put u koji stane trideset Zemljinih kugli, a koji peske mozete da predjete za 8 godina i 280 dana, ako idete pet kilometara na sat i naravno ako idete stalno, bez odmora. Istu razdaljinu svetlost prevali za 1,28 sekundi.

30 Zemlji

Posto znamo srednju udaljenost Meseca mozemo priblizno izracunati i obim njegove putanje (oko 2,5 miliona kilometara).

linearni ekscentricitet     Srednja udaljenost je jednaka duzini velike poluose (a). Ova poluosa odredjuje velicinu citave elipse, a izduzenost elipse zavisi od razmaka izemedju fokusa. Razume se da ce elipsa biti izduzenija ukoliko je razmak izmedju fokusa veci. Nas medjutim interesuje polovina ovog razmaka jer ona govori koliko je jedan fokus udaljen od centra elipse (presek velike i male ose, tacka D). Ovaj podatak mozemo dobiti ako od najvece razdaljine oduzmemo najmanju i rezultat podelimo sa dva. Izlazi da je to 21 100 km. Toliko je znaci Zemlja pomerena od centra elipse. Ovaj razmek se zove linearni ekscentricitet Meseceve elipticne putanje oko Zemlje.

numericki ekscentricitet    Sada mozemo da izracunamo i numericki ekscentricitet Meseceve elipse. To se radi tako sto linearni ekscentricitet podelimo sa duzinom velike poluose (a). Dobicemo da je e=c/a=0,0546... itd, ili, zaokruzeno, numericki ekscentricitet Meseceve orbite oko Zemlje je 0,055 (ne pitajte samo cega 0,055 - to je bezdimenziona velicina).

Numericki ekscentricitet je dakle mera izduzenosti elipse. Medju satelitima, prema dosadasnjim saznanjima, najveci ekscentricitet ima Neptunov satelit Nereida (e=0,75), a Saturnov Tetis, zatim Marsov Deimos itd. najmanji (e=0); putanja prvog je veoma izduzena, dok je putanja ovih drugih kruznica.

Sta nam govori ekscentricitet Meseceve orbite? Ona je bez sumnje elipticna, ali njena izduzenost nije narocito velika. Gotovo da je kruzna. Smanjite je 10 milijardi puta i nacrtajte je na komadu hartije pa cete videti. Posao zapravo nije vredan truda jer ce razmak izmedju fokusa elipse biti svega nekoliko milimetra i trebace vam dosta truda da na kraju nacrtanu putanje ipak ne vidite kao kruznicu. Zbog toga se ova putanja u udzbenicima iz prakticnih razloga crta ili kao kruznica, ili pak kao naglaseno izduzena elipsa, vec prema potrebi, a jedino se ne crta kako stvarno izgleda. (Uopste to je karakteristicno za astronomiju da i najpreciznije tvrdnje i najvece istine dokazuje potpuno netacnim crtezima).

Medjutim, ma koliko da je mala razlika izmedju Meseceve putanje i kruznice ona u stvarnosti nije bez znacaja. U perigeju Mesec nam je blizi za 42200 km nego u apogeju i to cak moze i da se vidi, jer se na razlicitoj udaljenosti menja prividni precnik Meseca. [Prividni precnik]

Up