Marino Tumpić tumpic@astronomija.co.yu

28.03.2005.

Približavanjem 15. maja, najranijeg datuma ponovnog otpočinjanja «space shuttle» misija, sve se češće u američkim medijima pojavljuju članci koji u svom naslovu imaju riječ «spasilačka misija».

Challenger

Naime, nakon katastrofe raketoplana «Challenger» nedugo po polijetanju 1986. godine, te katastrofe raketoplana «Columbia» 2003. godine, tek dvadesetak minuta prije slijetanja, program «space shuttle» ušao je u kritičnu fazu, u kojoj bi eventualna naredna katastrofa možda i na cijelo desetljeće stopirala američki program ljudskih letova u svemir!

Pripreme za ponovno uvođenje raketoplana u operativnu upotrebu bile su duge, a točan datum polijetanja «Discovery-a» je još uvijek pomalo neizvjestan, iako će do njega bez sumnje doći najkasnije tijekom ljetnih mjeseci.

Međutim, ovo je (službeno) prvi puta nakon 44 godine astronautske ere da raketoplan neće biti «sam»! NASA je obznanila kako će još jedan raketoplan («Atlantis») biti spreman da poleti u spasilačku misiju po astronaute «Disscoverya» ukoliko se dijagnostikom u orbiti pokaže kako je «Discovery» oštećen pri uzlijetanju, odnosno kako se ne bi mogao sigurno vretiti na Zemlju. «Discovery» i njegova sedmočlana posada će u to vrijeme boraviti «parkirani» uz ISS (Međunarodnu svemirsku stanicu), no i ona sama svakodnevno proživljava veće ili manje kvarove, a dizajnirana je za stalni boravak trojice astronauta.

Ciljevi spasilačke misije su jasni, hitno lansiranje «Atlantisa» (najkasnije 30 dana po lansiranju «Discovery-a»!), sa reduciranom, četveročlanom, posadom, preuzeti sedmeročlanu posadu «Discovery-a» i odmah se vratiti na Zemlju. To bi ujedno bio i kraj programa «space shuttle».

Ovakvi filmski scenariji imaju nekoliko teških nedostataka, o kojima amerikanci ili neće ili nesmiju (bar ne javno) pričati/pisati, izdvajam dva koja zaista «previše bodu u oči» da ih se ne bi spomenulo;

1) tko garantira da i «Atlantis» neće biti oštećen ?
2) tko će doći po posadu oba raketoplana u tom slučaju ?
3) zašto posada «Discovery-a» nije reducirana na četvero ljudi, što bi znatno olakšalo logističke probleme u slučaju potrebe?

Naime, svaki raketoplan ima 30-dnevnu zalihu svih životno važnih resursa i rezervu za još 15 dana, koliko je i najduže vrijeme koje raketoplan može provesti u svemiru po jednom letu. Kada se rezerve hrane, vode, energije i kisika potroše, posadu više ništa nemože održati na životu.

Obzirom da će «Discovery» boraviti parkiran kraj ISSa, Rusi bi lansiranjem bespilotnih transportnih brodova tipa «Progres» mogli takovo puko preživljavanje posade još prudužiti, sigurno je kako letjelice i konstrukcijski imaju još koji postotak sigurnosti koji bi posadi išao na ruku, ali u slučaju da se istovremenu u svemiru nađu dva (oštećena) raketoplana, ISS i njihove posade, misija povratka ukupno 13-tero astronauta na Zemlju bila bi veoma komplicirana i za nju bi minimalno trebalo lansirati šest «Sojuza», a poznato je da rusi imaju dva «Sojuza» koja su trenutno sposobna uzletjeti, te još dva koji se mogu pripremiti unutar 60 dana, neizvjesno je za koliko vremena mogu pripremiti još najmanje dva «Sojuza», a u međuvremenu bi morali lansirati i najmanje četiri transportna «Progresa», nadajući se kako će sva ta tehnika izdržati nekoliko puta veće napore od predviđenih u besprijekornom stanju!.

Nakraju, postoji još jedna, ovog puta zaista filmska mogućnost, amerikanci bi već dotada izgubili sve, te ne bi bilo razloga da se zaigra i na treću kartu – posljednji raketoplan - «Endeavour». Dapače, spasilačka misija raketoplana, drugim raketoplanom ima smisla samo u ovom slučaju!

Ostaje nam da se nadamo kako nijedan od ovih scenarija nećemo gledati nigdje drugdje osim na filmu u kojem glavnu ulogu igra Bruce W.

(1.04.2005.)

vrh