|
Divovski, ledeni, daleki svijet planete Neptun dosada je iz blizine
istražen samo jednom.
NASAina studija o planovima istraživanja dalekih područja našeg zvjezdanog sustava zasada je iznjedrila dva projekta robotičkih istraživanja Neptuna i njegovih prirodnih satelita, posebice Tritona za kojeg se smatra da je «zarobljen» objekt iz «Kuiper-Beltova» pojasa. Andrew Ingersoll, šef «CalTech» tima predstavio je projekt letjelice koja se oslanja na tehnologiju primjenjenu u aktualnoj «Cassini-Huygens» misiji na Saturnu, lansiranje klasičnim raketama-nosačima i korišćenje gravitacije planete za usporavanje i manevriranje po dolasku na cilj, u tom slučaju letjelica bi već oko 2025. godine bila na cilju. S druge strane, David Antikson iz «Boeing» korporacije, zalaže se za drugačji pristup pogonskom dijelu letjelice i predlaže ionski pogon, tehnologija koja je uspješno iskušana na evropskoj misiji prema Mjesecu – «SMART». Po Atkinsonu, ovakvoj letjelici za put do Neptuna bi trebalo dvostruko više vremena, te bi letjelica tek oko 2036. godine stigla na cilj, ali bi imala znatno veće mogućnosti za manevriranje prema potrebama i prioritetima koji se tijekom puta i na odredištu pokažu kao najznačajniji. Naime, odlika ionskog pogona je gotovo simbolična potrošnja goriva pa je uz istu težinu letjelica moguće desetljećima imati upaljene motore, za razliku od raketnih, koji svoje gorivo potroše u svega nekoliko minuta, no ionski pogon je znatno inertniji i sporiji. Oba ova projekta predviđaju letjelice-orbitere koje će godinama ostati u Neptunovoj orbiti, ali, «usput» nositi i nekoliko manjih letjelica kojima bi cilj bio spuštanje na Neptun i Triton. Temperature koje vladaju u tim djelovima sunčeva sustava su gotovo
-200°C, neovisno koji od ovih prijedloga letjelica bude prihvaćen, jasno
je kako mora omogućiti ispravno funkcioniranje letjelica i njihovih
instrumenata desetljećima nakon njihova lansiranja sa Zemlje.
|
