|
Prema riječima zapovjednice naredne shuttle misije, Eileen Colins (četrdesetosmogodišnja pukovnica USAFa) svega tri ili četiri mjeseca prije ponovnog uvođenja space shuttlea u operativnu uoptrebu, NASA još uvijek nema razrađen postupak za popravak eventualno oštećenog raketoplana i njegov siguran povratak iz orbite. Zapovjednica testne misije shuttlea «Discovery», planirane za svibanj/lipanj ove godine, kaže kako nijedna od nekoliko ponuđenih opcija popravka termičke izolacije, čije je oštećenje prilikom lansiranja «Columbie», prije dvije godine, prouzročilo raspad svemirskog broda pri povratku na Zemlju i smrt sedmero astronauta, ne nudi kvalitetan i siguran popravak oštećenja na letjelici u svemiru. Od nekadašnjeg «revolucionarnog» svemirskog vozila, shuttle je pomalo postao sam sebi svrha i cilj, preskupa letjelica koju svi žele čim prije zamijeniti, sigurnijim, jeftinijim i učinkovitijom letjelicom.
U svrhu inspekcije termičkog štita, zapravo nekoliko tisuća specijalnih keramičkih pločica kojima je shuttle oblijepljen kako bi letjelica izdržala temperature od nekoliko tisuća °C, koje se zbog trenja razvijaju pri ulasku u atmosferu (povratka letjelice na Zemlju), na shuttleu je montiran specijalni petnaestak metara dugački, nastavak postojeće «robot ruke» koji će astronautima omogućiti provjeru stanja i dijagnosticiranje mogućih oštećenja. Zbog sigurnosnih razloga, Discovery će biti lansiran na trajektoriju koja bi mu u slučaju nepopravljivog oštećenja, a samim time i nemogućnosti povratka na Zemlju, omogućila pristajanje uz Međunarodnu svemirsku stanicu (ISS) gdje bi astronauti najmanje mjesec dana morali sačekati dolazak spasilačke misije, drugog raketoplana, Atlantis! Ruski kozmonaut, Sergej Krikalev, čovjek sa najdužim svemirskim iskustvom na svijetu (u nekoliko misija boravio u svemiru preko dvije godine!) i zapovjednik prve ali i buduće, jedanaeste po redu, posade ISS-a koja će biti lansirana ruskim «Sojuzom» tijekom travnja, poprilično je skeptičan glede ovakovog scenarija pristajanja shuttlea uz ISS, pa ipak već je sadašnja posada ISSa (Sharipov i Chiao) započelama sa pripremom stanice za slučaj takove potrebe. Nijedna od te dvije letjelice nije predviđena za dugotrajan boravak devetero astronauta (sedmeročlanu posadu raketoplana i dva astronauta na ISSu), a po njegovim riječima veoma je upitno kako bi pojedini astronauti američke letjelice psihički i fizički reagirali na neplaniran, dugotrajan i nadasve neizvjestan boravak u svemiru, što bi sve zajedno prouzročilo gotovo nepremostive logističke probleme tipa opskrbe energijom, hranom, kisikom i vodom. Nitko javno ne želi niti spomenuti kako postoji mogućnost da i spasilački raketoplan Atlantis bude nepopravljivo oštećen prilikom lansiranja, a time onemogućen i njegov povratak na Zemlju! Oštećeni raketoplani mogli bi se jedno kraće vrijeme koristiti kao privremeni životni prostor za astronaute, ali bi nakon toga uslijedila njihova kontrolirana destrukcija u Zemljinoj atmosferi. Američki raketoplani nemaju mogućnost da se poput nekadašnjeg ruskog raketoplana «Buran», automatski, bez prisustva posade mogu vratititi na Zemlju.
U takvom ozračju, lansiranje i trećeg raketoplana ne bi imalo smisla niti bi ga bilo realno za očekivati, a iznad naših glava našlo bi se petnaestak astronauta u veoma po život opasnoj situaciji. Ruski pilotirani brodovi tipa «Sojuz» bili bi tada jedini spas za
živote tih ljudi, problem je što je njihov kapacitet samo troje
astronauta, (pilot-astronaut i dvoje putnika) pa bi za povratak
petnaestak ljudi iz orbite bilo potrebno najmanje sedam lansiranja u
(pre)kratkom vremenu. Tijekom ove godinu predviđena samo četiri
lansiranja Sojuza! (11.02.2005..)
|
