Sad sam htio početi jednim efektnim uvodom, ali sam na kraju zaboravio koji je nama ovo maraton po redu da sudjelujemo? Ako se ne varam negdje četvrti, od ukupno devet koliko ih je do sada bilo. Enivej, na svakom maratonu do sada su članovi ADI postigli zapažen uspjeh, i svaki je maraton bio poseban doživljaj, a tako i ovaj.

Boris Štromar  boris.stromar@gmail.com http://www.astrobobo.net/

Završilo je tako da je pobijedio Tonči sa 87 Messiera, drugi je bio Vjeko sa 78, a treći Andrija sa 77.

Ovaj maraton je postao poseban i prije nego što smo uopće krenuli. Naime, ovo je prvi maraton (i ADI izlet općenito) koji je financiran isključivo iz blagajne društva. Stvarno sam ponosan, a super je ispalo - benzin za aute, cestarine i kotizacije, sve je išlo iz ADI blagajne. Naravno da je nakon prvih dogovora otpalo nekoliko potencijalnih sudionika, no to je tako uvijek. Na kraju nas je išlo sedmero sa tri auta i hrpom opreme.

Trebali smo krenuti u 13h sa Bačvice, ali usprkos tome što je Mirko po mene došao oko 12h, imali smo toliko stvari za rasporedit po njegovoj Toyoti RAV4, da smo kasnili 45 minuta, na čemu se (još jednom) ispričavam. Mirko je kod sebe uspio strpati 13" Destroyera, moj 120mm refraktor & mount, 6" ADI dobs, svoj ETX + još dalekozore i moj paralelogram mount, stvari (ruksake, vrećice, including dekice & plahticu za precjednika), a čak smo i mi stali unutra :) Vjerovali ili ne, nakon što se iz Toyote izbace dva straznja sjedala, ima mjesta za dva Destroyera! Box od dotičnoga smo dali Vjeki u njegov Punto koji je bio oduševljen (Vjeko, ne Punto) spoznajom da mu se stražnji sic auta može transformirati u cargo bay.

Kod Bačvice su nas čekali Marko, Nela i Andrija - ovaj zadnji dvojac po prvi puta sa nama na nekom izletu. Putem nas je pratilo uglavnom sunčano i toplo vrijeme, a ja sam se gushtao vozeći se kao suvozač, te sam nazdravio uspjelom početku maratoniranja ;)

U Višnjan smo stigli oko 18h ako se ne varam. Smjestili smo se u novo krilo dormitorija jer je staro bilo popunjeno profesorima koji su u Višnjanu bili na seminaru za nastavnike. Odmah smo zaplijenili jednu sobu i to obilježili na vratima ("lasate onji speranca voi ke entrate!!", itd. - biti će fotki na mom webu :) ). Soba je sasvim ok, iako smo bili unutra malo natrpani, spavao sam bolje nego prijašnjih godina u starom krilu. Bilo bi sve super samo da nije bilo toliko prašine na podu od friško sagrađenog objekta.

Brinući se za zdravlje i komfor jedine članice ADI ekspedicije, velikom mukom smo ju nagovorili da ne prenoći s nama u sobi nego u Burgonji, na što je ona teška srca pristala. :)

Druženje se nastavilo u gorenavedenoj Burgonji uz tradicionalna istarska pića i kulinarske specijalitete, gemišt i pizzu. Budući da su Vjeko i Luka trebali doći tek kasnije navečer, postojeća ADI ekipa je, upotpunjena glavnim sucem Natkom, odlučila napraviti đir po Poreču. Jedino je Andrija odlučio ostati u Višnjanu sa 6" ADI teleskopom i vježbati za maraton. Nakon Porečkih peripetija, vratili smo se u Višnjan. Nebo je do tada bilo uglavnom vedro i vrlo lijepo, no čim sam ja odlučio montirati 15x70 Oberwerk na paralelogram i nabacit observing sa igrališta, oblaci su odmah prekrili cijelo nebo. Na brzinu sam ugledao samo M3.

U subotu ujutro smo već tradicionalno posjetili dućan, te izašli iz njega bogatiji za sendviče sa mortadelom i sirom + Kinder jaje. Onda, naravno, posjet Zvjedarnici, spremanje, te još jedan izlet do Poreča i posjet bunkeru. Ručali smo u onom restoranu gdje smo već bili par puta, a kojem sam naravno zaboravio ime. U svakom slučaju, klopa je bila full dobra, ja sam jedva (uz malu pomoć Luke) pojeo svoju porciju tagliatella sa šunkom & gljivama. Ovaj puta sa nama nije išao Natko (možda mu se nije svidio Poreč dan prije??) nego Tonči. U svakom slučaju, njih dvojica su baš dobri, sve si mislim da bi mogli otvorit podružnicu ADI u Splitu :)

Nakon tako dobre klope, bili smo primorani malo ubit oko u dormitoriju na pola sata. Na boćaliste u Rusnjaku smo došli među prvima da zauzmemo što bolje pozicije. Ja sam ovaj put ipak sa sobom ponio protuuteg, te se zahvaljujem svima koji su se raspitivali za dotičnog :) Pokraj mene je bio Vjeko sa svojim C9.25 na EQ6 montaži, Tonči sa još jednim 120mm Konusom, Mirko & ETX, Andrija i 6" ADIscope, Luka sa Destroyerom.. bilo je još svakakve opreme drugih natjecatelja, od koje moram izdvojiti 80mm Vixen dalekozor od ekipe iz Rijeke (luda stvar, nažalost nisam imao prilike pogladati kroz njega ništa drugo osim stupa i Jupitera kojem su se kužile dvije pruge) i 1x7 teleskop ;) od Marine Tumpić. E sad stvarno ne znam 100% jel se ona s tim natjecala, ali bila mi je najdraža od svih prisutnih! (Marino, hoću fotkuuu!!!) :)

Natjecanje je počelo vrlo rano, dok se na nebu vidio samo Jupiter. To mi se jako svidjelo jer smo onda mogli skidati Messiere prije pravog mraka, kako bi se uspjeli izranjati iz nebeskog plavetnila - M44, M45, M42... ja sam krenuo prilično sporo jer sam htio uhvatiti što više objekata koji su se nalazili nisko. Npr. M33, 31, pa M52 & M103 u Kasiopeji, te M79 u Zecu na kojeg sam potrošio puno vremena, ali ga ipak nisam vidio jer su smetale grane, a ni nebo nije bilo baš najbolje. Cijelo je vrijeme u zraku bila nekakva maglica, a vlaga je bila užasna. Budući da sam dosta vremena izgubio na objekte koji su nisko, mnogi su me pretekli. To me nije puno zamaralo, ali bilo mi je čudno što neke objekte vidim vrlo slabo..na kraju kad nisam uspio ugledati M65 i 66 sam otkrio koji je tome razlog - objektiv je bio skroz mokar od vlage! Obrisao sam leću, ali se ubrzo nakon toga opet skupila vlaga, pa sam odustao od natjecanja. Stvarno nisam imao namjeru trljati maramicom po objektivu svako pet minuta. Ja bi rađe da moja leca ostane bez ogrebotina nego da se forsiram tražeći objekte za maraton.

Završio sam sa cca 22 nađena objekta. Na nebu su povremeno smetali oblaci, tako da su natjecatelji bili primorani mijenjati taktiku. Baš mi je bilo žao što nisam u tome mogao sudjelovati jer su se svi Messieri usprkos tome mogli uhvatiti. Za vrijeme pauze su tri natjecatelja imala jednak broj nađenih objekata - Tonči, Andrija i Vjeko, 62 komada. Iako je Tonči vrlo brzo pronašao Messiere, Vjeko i Andrija su ga uspjeli stići do pauze (u 01h) jer se jutarnji Messieri još nisu mogli upecati.

Ja sam nakog svog odustajanja malo asistirao Luki na Destroyeru, ali i ta se mrcina uspjela potpuno zamagliti. Na kraju se maraton prekinuo prije svitanja jer su došli oblaci koji su potpuno prekrili nebo. Ipak, još je sve to dobro ispalo jer su prognozirali loše vrijeme cijelu noć. Završilo je tako da je pobijedio Tonči sa 87 Messiera, drugi je bio Vjeko sa 78, a treći Andrija sa 77.

Noć smo proveli sa jednom gošćom u nasoj sobi, Vanesom, koja nam se pridružila zbog nedostatka slobodnih kreveta u dormitoriju. Iako smo bili umorni, buđenje je bilo vrlo naglo i žustro jer smo htjeli stići do 12h u Emar (kafić ispod zvjezdarnice) na K1 fight Mirka Filipovića i Boba Sappa. Uspjeli smo, a Mirko je pobjedio!! Bravo Mirko :)

Nakon toga je slijedio standardni ručak u Burgonji i proglašenje pobjednika. Malo je falilo priznanja za sve sudionike, ali glavno da je priznanje dobila i naša Sabina koju sam vidio vrlo malo jer je na maraton došla već poslije mraka, a smještaj je morala potraziti izvan Višnjana.

Uslijedilo je fotografiranje ispred zvjezdarnice u Ticanu i povratak u Zagreb. U ZG smo stigli prije mraka, a izdržljiviji članovi AD Infinitum su održali after Messier party u Pinti gdje su nazdravili drugom i trećem osvojenom mjestu na Messierovom maratonu.

Do sljedeće godine

(mart 2003.)

vrh