|
Za ovogodišnji Messier Marathon (IX po redu u organizaciji Zvjezdarnice Višnjan, tradicionalno održanom na Rušnjaku) pripremalo se nekoliko najmlađih članova «Astronomske udruge Vidulini»; Benčić Andreja, Filić Robert, Modrušan Patrik, Modrušan Goran, Tumpić Marina i Udovičić Neven.
U vremenu od 28. – 31.03.2003. godine bili smo prisutni na nekoliko događanja u našoj okolici i to u Pazinu na «ISTRAKON-u», manifestaciji mnogobrojnih događanja na području znanosti i znanstvene fantastike http://albus.ipazin.net/istrakon/index.html sa predavanjima;
te izložbama fotografija;
Istovremeno, u organizaciji Ministarstva prosvjete i športa RH, te Zavoda za unaprjeđenje školstva, u Višnjanu se održavao «Seminar iz astronomije za osnovne i srednje škole», http://www.astro.hr. Domaćini seminara bili su Zvjezdarnica Višnjan i tamošnja O.Š. «Jože Šuran». Kao voditelju mladih astronoma u O.Š. Kanfanar i Žminj, bilo je vrlo inspirativno, zanimljivo i ugodno sudjelovati u programu rada Seminara. Dio naših najmlađih članova te je dane sudjelovao u «praktičnim aktivnostima» na području općine Kanfanar u sklopu ovogodišnje ekološke akcije Turističke zajednice Istarske županije, «Neka naša Istra blista», čemu je prethodilo nekoliko naših članaka u «Glasu Istre», a koji su odrađivali drugi (trajni) dio slogana «Neka naša Istra blista, ALI NE PO NOĆI», koji se odnosi na sveukupnost djelovanja u cilju razumijevanja i rješavanja problema kojeg izaziva svjetlosno zagađenje. Kao da takav tempo rada i nastupanja sam po sebi nije bio dovoljan, sa nekima od nas poigrala se i ovogodišnja «epidemija» gripoznih stanja. Mmaraton pakiranje Ipak, u subotu (29.03.2003.) oko 14:30 sati uspio sam doći kući, odgovoriti na mnogobrojne sms-ove, (čak i na Zorkićev e-mail u smislu dogovora za kasniju sms-komunikaciju tijekom noći), te smo ja i moja sedmogodišnja kćerka – Marina započeli sa pakiranjem opreme, instrumenata i literature u naš «Fiat Uno». Prethodne dane nekako smo bili uspjeli iskoristiti sa izradu njezinog teleskopa 1x7! (radi se zapravo o vodovodnoj cijevi promjera 25,4 mm, dužine 500 mm i golom oku) te pripadajuće alt-azimuntalne montaže (nadograđeni stalak za fotoaparat), kao i za nužni popravak, tijekom gotovo tri decenije eksploatacije, «već» pomalo oronule viljuškaste montaže za moj MTO 1000A (i pored toga trebati će generalnu reviziju tijekom ljeta). Subota, nešto kasnije, nekako istodobno, Robert i Andreja nalaze se u Kanfanaru, prekrcavaju opremu u «VW Polo-karavan» Andrejeve mame i odlaze put Rušnjaka. Patrik javlja da ga je upravo počela «tresti» temperatura te neće doći na MM, za Nevena smo već nekoliko dana znali kako se odlazak na školsku ekskurziju nije «poklopio» sa danom održavanja MM. Goran se zapravo još nije bio ni pošteno oporavio od gripe te je njegov dolazak i dalje bio upitan. Oko 16:30 sati ja i Marina pozdravljamo Sanju (moju suprugu, odnosno Marininu mamu) koja se također odlučuje za ostanak doma, te će Marina biti bez pomoćnika. Krećemo, za početak do Kanfanara, dodatna opskrba u mjesnoj trgovini pokazati će se kasnije dobrim izborom. Putem promatramo nebo koje se gotovo u cijelosti «očistilo». Približavajući se Rušnjaku malo raste napetost hoće li biti slobodnih povoljnih pozicija na «boćalištu». Dobro je, većina još nije stigla. Parkiramo skroz do boćališta, pozdravljamo prisutne (AAD Rijeka, ADI-jevce, Višnjance..), izabiremo lokaciju i počinjemo postavljanje naše opreme. Tada dolaze Andreja, njegov pomoćnik Ivan (nije uspio složiti stalak za svoj dalekozor pa će danas asistirati Andreji) i Robert, neznam gdje su se bili zadržali, krenuli su pola sata prije nas!?
Marina postavlja svoj teleskop 1x7, koji odmah izaziva znatiželjne poglede, nevjericu a zatim oduševljenje i odobravanje izvrsne dosjetke. Čini mi se da je u povijesti MM (HR) ovo prvi put da se koristi takav teleskop, ujedno je i najmlađi takmičar (7 god) na svim dosadašnjim MM. Poziranja za fotografiranje zamalo je počela naplaćivati ;-)
Postavljanje MTO-a proteklo je bez problema (izuzmemo li bolove u leđima), jedino što mi je Zlatko instalirao novi adapter i prizmu od 90°, sa kojom sam ubrzo skužio kao od ovogodišnjeg natjecanja neće biti bog-zna-što (jednom obrnuto jednom ispravno, umjesto poznatih dva puta obrnuto). Vremenom pristižu drugi natjecatelji i publika, odjednom neposredno pred početak takmičenja, nebo se u cijelosti naoblačilo. Nasreću, dok je jedna zakašnjela ekipa iz Zagreba postavila svoj teleskop sve je ponovo došlo na normalu. start Natko, ovogodišnji glavni sudac otvorio je ovogodišnji MM. Andreja (KONUSPACE 90mm) i Robert (BREAKER 13x70 bino) krenuli su sa M44, njihov je sudac Željko. Marina je s nestrpljenjem dočekala da se u njenom teleskopu počinju nazirati M-ovi, krenula je sa M45, naš sudac – Dorian, malo se namučio dok ih je ugledao, ali potvrdio je pronalazak, prvi je M-ulovljen. Kako je nebo tamnilo, pozivi «sudac!» bivali su sve učestaliji na boćalištu. Marina je još uhvatila M42, potom M41, nešto kasnije M43, a još kasnije i M44. Inače «zicer» M31 tada je već zašao ispod zapadnog horizonta, nebo je otpočelo svoj oblačni ples «hoću – neću». Teleskopi su se počeli jako orošavati (ne i Marinin !), temperatura je stalno pomalo padala ali je ipak bilo (astronomski) ugodno, poneki su kao alternativu brisanju optike (Boris,..), odustali od natjecanja, ali su i dalje ostali na boćalištu. Robert me u jednom trenutku zamolio da izoštrim njegov 13x70 jer da ništa ne vidi, nije bilo ni čudo sa onoliko vlage na objektivima, Andreja je imao problema sa nekim «njegovim» zicerima, nije htio brisati objektiv pa ga je uporno grijao rezervnom lampom, na kraju je to ipak uzelo danak, imao je verificiranih 37 (ili33) M-objekata, lošije od planiranog ali za prvi nastup –izvrsno.
Oko 23:00 sati Robert više nije mogao izdržati (eh, da – sav pripremljeni materijal /karte, skice../ postao mu je neupotrebljiv zbog lošeg čepa njegove «propusne» termosice), pozvao je svog taxi-tatu Renata i ostavio nas na milost i nemilost satima koji su uslijedili. U međuvremenu, M36, 37 i 38 i pored Marinine silne volje i poznavanje «terena» nisu bili vidljivi u njezinom teleskopu, lagana izmaglica i izražen light pollution učinio je svoje. Pridružio nam se i Neven iz Pule, nije se natjecao ali je sa guštom odradio observing sa njegovim starim dobrim ruskim 20x60. Andreja je i njemu uručio amblem – znak raspoznavanja «AUV» za oko vrata. Nešto prije ponoći posjetili su nas Aldo, Patricija i Iva iz Vidulini. Goran se ipak nije uspio složiti, bude za drugu godinu. Pjero i Korado su stalno nešto operirali po terenu. Oko ponoći, Marina se toliko umorila (vjerujem da se i sudac umorio, jer su nakon «end of story» sa M-ovima, prešli na interno natjecanje u pronalaženju pojedinih zvijezda i zviježđa) da je bilo vrijeme odlaska kući na spavanje, teleskop je ostavila na boćalištu («tata, ako ti bude zatrebao..»). Neposredno prije našeg odlaska, sa upornim zadivljujućim dugim svjetlima došao je autobus pun polaznika «Seminara..» koji se prethodne dane održao u Višnjanu (mislim da se uparkiravao nekoliko minuta, neki su već namjeravali teleskope upotrijebiti kao poluge..). Putem kući Marina je zaspala u autu, morao sam je odnijeti u krevet (opet leđa..), osjetio sam da se i meni počelo ozbiljno spavati, znao sam da slijedi mučenje od vožnje za nazad. Izabrao sam drugu varijantu – kratko sam odspavao doma. U 01:00 krećem nazad (vedar, naspavan), putem šaljem sms-ove, Zorkiću i Miladinoviću, nema odgovora, na kraju sam nazvao i u dva navrata nakratko dobio Zorkića, ali se zbog njegove prazne baterije i lošeg signala ništa više nije dalo učiniti. Usput, na 50-tak metara od boćališta na Rušnjaku instalirana je prošle godine gsm antena. Vratio sam se pred kraj takmičarske pauze. Mislim da je za vrijeme pauze Korado u zgradi obližnjeg spomen-doma održao predavanje o planetama drugih Sunaca!? Ubrzo je takmičenje ponovo započelo, vrijeme brzo prolazi, ja i Nenad dogovaramo stvari za ovogodišnju ljetnu radionicu astronomije u Vidulinima, takmičari se muče sa rosom, lm(limit mag.) povremeno pada, pa raste, oblaci navaljuju potom se povlače, nekoliko takmičara vodi ljutu borbu, Ante se odvaja od dvojice drugih za desetak M-ova i na kraju pobjeđuje sa 87 M-ova, drugi je sa 78 M-ova bio Vjeko, a treći sa 77 M-ova Andrija (kojemu je ovo prvi put da se natječe sa, pred nekoliko dana, složenim 6'' Dobsonian – Bravo!).
kraj Andreja i Ivana u Višnjan voze Zagrepčani, ja sa full nakrcanim «Unom» (moja, Marinina, Andrejeva i Ivanova oprema) odlazim kući. Inače je vladalo pravo bogatstvo viđene opreme na MM, mene se dojmio 80mm bino (Vixen) Riječana (zaboravio sam ime vlasnika), Konusi, ETX-i, Dobsoniani, Meade.. Oko 10:00 sati budim se na četvrti poziv Andrejevih roditelja («zaboravio» čovjek javiti roditeljima da će prespavati u Višnjanu), odlazim do njih iskrcavam njegovu opremu i rješavamo «problem».
svečanost Minutu prije 12:00 sati ja i Marina stižemo u restoran «Borgonja» na tradicionalni ručak, proglašenje pobjednika i dodjelu nagrada i priznanja. Priznanja je naravno falilo i ove godine, pa je i Andreja ostao bez njega. Bude poslano poštom ali to nije to. Marina i ja dobili smo ga «preko veze»!? Tradicionalno razgledavanje (ima li tko ključ?) i zajedničko slikanje kraj nove Zvjezdarnice na Tićanu ni ovaj put nije izostalo. Korado će imati lijepu izložbu fotografija sudionika MM / napredovanje gradnje Zvjezdarnice. Predivno je biti sa ljudima koji su se ove dane naradili, naputovali, neispavali, da bi se prijateljski takmičili i uživali u kratkom druženju. Marina je inače malo povučeno dijete, naročito sa neznancima, međutim tijekom MM potpuno se opustila i uživala. Zato, svima Vama - sudionicima MM iskreno i ljudsko hvala na Vašoj ljudskosti. Umorna ali ozarena lica sudionika MM poziv su za druženje i dogodine, na već pomalo «kultnom» mjestu; Višnjan – Rušnjak. Sretan put i vidimo se! (april 2003.)
|
