|
Mi ADIjevci smo ovogodišnji maraton čekali s nestrpljenjem jer već dugo nije bilo pravog promatranja sa Japetića ili bili kakvog astro druženja. Prognoza za maraton nije bila jako dobra, no astronomski izlet u Višnjan je uvijek dobro osvježenje od svakodnevice.
Nakon peripetija oko polaska, krenuli smo u petak oko 15h. Mirko je opet imao svoju Toyotu napunjenu raznim teleskopima, Marko i ja smo vozili braću Cikota (Stefana i Aleksandra) kojima je to bio prvi puta da sudjeluju na maratonu (i ADI izletu). Vjeko, njegova zaručnica i Andrija su krenuli malo kasnije, a Lovro, Petra, Matija i Adrijan (naš novi član iz Makedonije) zadnji. Od navedenih su se natjecali Vjeko, Andrija, Petra, Sefan i Luka, a Lovro je umjesto meen bio sudac. Ja sam odlučio kibicirati :) Mi smo stigli prvi od ADIjevaca u Višnjan, i odmah zauzeli jednu sobu da svi budemo na okupu. Nakon toga smo se instalirali u Burgonju, a ubrzo nakon toga su se pridružili Natko i Iva, dok je glavni sudac Tonči čuvao Zvjezdarnicu. U Burgonji smo dočekali ostatak ekipe i odlučili da, umjesto da švrljamo po nekakvim Porečima, idemo do Ticana na promatranje jer je nebo bilo vedro. Nije bilo jako transparentno, ali u svakom slučaju upotrebljivo. Osim ADIjevaca, na promatranju su bili i već spomenuti Natko, Iva i Tonči. Promatrali smo sa Destroyerom (13"), C9.25 i drustvenim 6" dobsom. Nažalost, u blizini Zvjezdarnice je jedna užasna lampa koja katastrofalno loše svijetli.. čak je bio prijedloga da se izvrši kamenovanje, ali smo počinitelje uspjeli odgovoriti od nauma, da Korado ne bi kasnije zbog toga imao problema. Vjerovatnije je da bi nam bio zahvalan ;) ali nismo htjeli riskirati. Promatrali su se najviše Messieri, vidjeli smo i Jupiter, no seeing nije bio dovoljno dobar za neke bolje detalje. Marko i ja smo pokušavali fotografirati Zvjezdarnicu i zvijezde, onaku umjetnički... meni fotke nisu uspile, ništa se ne vidi (eh, kad se koristi slide 100 ASA, i kad smeta lampa, teško je odrediti ekspoziciju), nadam se da će Marko biti bolje sreće. Promatranje je završilo malo poslije ponoći, dio ekipe je išao spavati, a dio je nastavilo druženje na klupicama kod dormitorija. Druženje je bilo zanimljivo;) i inspirativno glede tradicionalnog veselja u sobi prije spavanja. Moram napomenuti da smo u sobi našli primjerak časopisa "Sex pirat"... možete si misliti koje smo fore valjali ;) BTW čaopis je nakon te večeri negdje netragom nestao.. Enivej, ujutro sam se probudio među prvima i krenuo u šetnju Višnjanom u potrazi sa "photo opportunity" iliti prilikama za fotkanje s mojim novim Nikonom (a imam i super torbu za njega;) ). Vidim na dijapozitivima da su fotke dosta uspješne, provjeriti ću skenove, pa nešto stavim na net (ADI stranice). Nije izostao niti tradicionalan doručak na klupici pred dućanom. Nakon toga se većina ekipe odlučila posjetiti Dvigrad, no Marko i ja smo demonstrativno :) otišli vidjeti spilju Baredine (naravno zatvorenu van sezone) i Poreč. U Poreču su nam se pridružii ostali nakon razgledanaj Dvigrada, starog napuštenog grada nakon kolere (?) u 16 stoljeću. Ručak je opet bio u pizzeriji "Kolo", a dio nas se opet prisjetio zašto smo inzistirali na ručku na nekom drugom mjestu. Popodne opet već tradicionalno ubivanje oka u dormitoriju prije početka maratona. Marino je dobro opisao dogadjanja i oblacno vrijeme, ja cu samo reci da sam uživao u odličnim predavanjima Marina i Korada (Tončijevo sam propustio). Za vrijeme maratona (i kad je bilo vedri i kad nije) sam se presetavao po boćalištu, provjeravajući sve moguće prisutne teleskope. Da ne ih ne nabrajam sve (moći ćete ih vidjeti na fotografijama), samo ću izdvojiti mali Televue 76 APO refraktor. Što je to lijepa i moćna sprava! Ufff... nisam ga se mogao nagledati. Je, vrlo skup, ali... hoću jedan! Ne, hoću dva! :) Nee, hoću TV85... ili 102? Grr... dobro... uglavnom... žao mi je jedino što nisam uspio vidjeli neki deep sky objekt kroz dotičnoga, samo smo promatrali Jupiter. Iznenadio sam se kako je slika fantastično dobra! Kromatske aberacije nema uopće, boja Jupitera je prirodna, a ne onako akromatski promašena (u odnosu na reflektore). Ludnica! Još je Mirko izvadio svog "moćnog druškana" (5x Powermate) pa smo promatrali Jupiter na nešto više od 100x povećanju. Opet sam se iznenadio - pa koliko detalja! Ne samo dvije prugice već se vidjelo da im je rub nepravilan, polarni dijelovi su imali tamnije nijanse... a loša atmosfera nije uopće imala utjecaj kod tako malenog promjera. Stvarno impresivno! Uglavnom... da ne duljim previše... ko što sam već rekao, za vrijeme maratona sam kibicirao i davao sugestije uglavnom Luki i Stefanu kada bi se iznervirali tražeći neki objekt. Ne, nisam umjesto njih tražio, samo im govorio da pronađu nešto lakše, da se moral popravi :) Stefan i njegov pomoćnik/brat Aleksandar su imali problema sa finderom na Domjanovom teleskopu s kojim su se natjecali, ali su svejedno našli respektabilnih 18 objekata - neloše za prvi puta i uvjete u kojima se natjecalo. Mislim da smo išli spavati poslije 5 ujutro. Probudili smo se baš na vrijeme da popijemo kavu/čaj/whatever u Emaru, sjednemo se na trg pokraj sunčanog sata, okinemo još koju fotku (hvala Matiji što je glumio slučajnog prolaznika :) ) i krenemo na ručak i proglašenje u Burgonju. Nagrade su stvarno bile raznovrsne... ali najveći show je bilo vidjeti Stipu dok mu Tonči predaje slomljeni kipic i UHU ljepilo :))))) kao i kad mu je pao kamen sa srca kad je Tonči izvadio drugu statuu, čitavu. Svaka čast na ideji :))) Stipe je također bio odličan kada je umjesto "govora" rekao "Sada kada sam glavni moram svima reći da NEMAM CURU!!" :))) Čestitke Stipi, bio je najbolji, a naš Vjeko, a šta mislite, pa on je vječni drugi... onu prvu pobjedu ne računam :) Povratak kući nakon masovnog (grupnog) fotografiranja je također bio zanimljiv. Odlučili smo posjetiti Hum, najmanji grad na svijetu! Preporučam svima da to jednom naprave... stvarno je prekrasno! Skoro je obližnje groblje veće od grada ;) ali nema sumnje da je grad. Šteta što nismo proveli više vremena tamo, međutim nekima se žurilo u ZG pa smo morali otići. Kad smo već bili tamo, nije bilo pristojno da odemo a da se ne javimo Meky-u iz ove grupe (hr.fido.astronomija). Opet, nažalost, to je bilo sam "bokbok, mi smo ADIjevci, sad moramo doma", ali eto... morati ćemo opet doći u posjetu :) BTW, Hum je izgleda i jedini grad sa potpuno ekološkom rasvjetom. Na povratku je pala ideja da jednom tamo napravimo star party... nadam se da ćemo to stvarno i napraviti. Budući da smo se u ZG vraćali skoro zajedno sa dva auta (Marko & Mirko), bilo je još prilike za zabavu :)) naime na samom kraju autoputa od Rijeke (ne znam kako se zovu ta mjesta) nas je prestigao Mirko (i Luka) sa svojom Toyotom. Bilo je očito da nas nisu vidjeli, a Marko je htio uzvratiti istom mjerom... ipak, Toyota i Mirko nisu uopće loši na cesti, pa je naša misija bila sve teža. Tada smo se dosjetili - ja sam Luki poslao poruku da nas je zaustavila policija jer imaju radar i da se paze :))))) i vidiš vraga, Mirko je usporio, a mi smo cijelo vrijeme vozili iza njega :)) hehehe... zakon... nakon nekoliko neuspjelih pokušaja smo ga uspjeli preteći na samom kraju stare ceste prije početka autoputa do Karlovca... poslali smo im SMS i upalili sva 4 nakon pretjecanja, no nisam siguran da su skužili smicalicu :) nema veze. Kod nas u autu je bila dobra zabava :) That's all... Višnjan maraton rulež! Idem ja sad po skenove, ispucao sam 3 dijapozitiva, pa da ne zakasnim :) Ciao! (mart 2004.)
|
