|
Nakon poprilično hladnog zimskog perioda i poduže stanke zajedničkih promatranja, napokon smo se odlučili na jedno prohladno promatranje - uranjeni Messier Marathon Probe na Rušnjaku. Odmah po dolasku dočekalo nas je neugodno iznenađenje, kultni spomen-dom na Rušnjaku doživio je napad vandala, koji su provalili i porazbijali sve što se dalo porazbijati unutar zgrade. Ja sam došao malo kasnije (cca 18:30) pa je ekipa već skoro sve počistila, ali ipak nije bilo ugodno vidjeti taj prizor! Nije bilo niti jedne ispravne žarulje, naposlijetku smo jednu pronašli u nekoj zaboravljenoj sobi. No dobro, što se može, ima i takvih ljudi . AUV- ekipa se polako skupila, i na kraju smo brojili četrnaest
članova; Unutar zgrade naložili smo vatru, a teleskope smo smijestili na boćalištu i promatranje i učenje je moglo započeti. Imali smo moj 90/900, Markov 114/900 dobson, Danijelov 114/500 (posudjen od Pazinskog kolegija), Patrikov 114/900 na eq2, a ana je imala dalekozore 7x50 i 10x50 na stalku, Neven nas je dekoncentrirao «škljocajući» svojim Canon PowerShot S1 IS.. Nekolicina se smjestila na boćaliste, dok su se drugi brinuli za vatru;) obnovili smo poznavanje sazviježđa, pogledali Saturna i Jupitera, prošvrljali po Messierima...vidjeli smo 10-ak meteora, a neki od njih su bili jako...ljepi i sjajni;) E da....gledali smo cijelu noć neki dvojni sustav koji je uvjek bio na istom mjestu;)....vandali se očito nisu sjetili razbit i te dvije žarulje – šteta sto su razbijali u spomendomu, mogli su barem otići u grad pa porazbijati par ulica javne rasvijete;) Bilo je vedro, vidjela se mlječna staza, iako ne baš najbolje,
atmosfera je bila «čista - ko suza», a na boćalištu je bilo i suza na
očima od bure, a unutar zgrade od dima sa kamina koji su neki vrijedno
ložili;) Nikome se nije dalo biti cijelo vrijeme vani, pa smo se u nekoliko navrata okupili i vrijeme iskoristili za razgovore, dogovore, pregovore, zezanje, i drustvene igre (šah je bio popularniji i od briškula). Iako je nekoliko ljudi otišlo doma pred jutro, nekolicina nas je već tradicionalno sačekala izlazak sunca. Zajednička fotografija sa prvim zrakama sunca....i svi sretni otišli doma! Zapravo svi - osim Marina, koji je ostao, još 5 minuta (koliko je dovoljno čovjeku da se naspava - uvjek još njegovih pet minuta;) sjeo uz vatru, zatvorio kapke....a probudio se kada je skužio da su ga napali izvanzemaljci (malo previse SF-a:), poslje je na našem forumu rekao kako je uaprao on njih napao i pojeo za doručak ali to mu nekako ne vjerujem;). Valjda se probudio kasnije oko 10 sati, vidio da se vatra ugasila i valjda otišao doma! ;)
Eto, jedan ledeni i svjež report sa promatranja u Istri!
Koliko nam je bilo zabavno i lijepo druziti se svi zajedno možda najbolje može pokazati podatak kako računalo sa nekim dvd naslovima nismo zapravo ni uključili..bilo je interesantnije – pričati jedni sa drugima. Pozdrav od ekipe AUV - koji su se svi dobrano sledili :)
|