|
13.03.2005. U Sloveniji se jučer organizirao 2. po redu Messierov marathon, kao i kod
nas, u čast Charlesu Messieru
I ove godine članovi AU Vidulini su odlučili sudjelovati na tom događaju, pa je dogovor bio da krenemo oko 10 sati iz Žminja (centralna Istra), ali uz malo i uobičajeno kašnjenje krenuli smo malo poslije dogovora. Hrvatski legati u Sloveniju su bili Marino Tumpić, Ana Žgomba Maksimović, Lucijan Blagonić i ja (Andreja Benčić). Do Slovenske smo granice vozili nekih 80-ak kilometara, uz nekoliko zaustavljanja na benzinskim crpkama, isprobavali smo kvalitetu benzina na različitim mjestima, u svakom slučaju, stigli smo do Slovenije, a i natrag! Zaustavljali smo se i da slikamo novo postavljenu rasvjetu na zapadnom djelu Istarskog Y, ali kao i uvijek malo su zezli, stavili su ekološku rasvjetu, i pretvorili je u neekološku, postavivši je pod kutom od 30°. Zaustavili smo se i na Mirni, gdje je u izgradnji most preko rijeke Mirne. Na autocesti smo komentirali vrijeme, koje nije bilo baš povoljno za traženje Messierovih objekata, zapravo nije bilo pogodno za nikakve astronomske aktivnosti, što se tiče terenskih aktivnosti i što se toče optičkih pomagala (teleskopa i sl.), osim možda slikanje LP-a. Ali ipak smo se nadali da se može desit koje čudo. Po slobodnoj procjeni, prema satelitskim snimkama, oblaci su se trebali raščistiti do 24 sata. Maraton se trebao održati nedaleko Stanjela, ali za doći tamo skoro smo promašili skretanje, zapravo došlo je iznenada, na mjestu gdje ga ne bi očekivali. Izašli smo s autoceste i išli prema Seženi. U početku smo malo imali problema sa isprintanom kartom, koja je bila na ljubičastom papiru, i još u draft modu. Ali uspjeli smo doći do odredišta. Moji su kolege sumljale u moje sposobnosti, da ih ja kao koordinator ne mogu dovesti na mjesto promatranja, a Marino je samo vozio, a ostali su se samo smijali kako pokušavam govoriti «v slovenšćine», ali doveo sam ih točno po karti na mjesto gdje bi trebali promatrati, ali kada smo došli na to mjesto shvatili da smo se trebali naći u gostioni ZARO, ali kada smo došli tamo, oni su nas poslali na drugo mjesto, ali nismo bili jedini koji su se tako zabunili. Ali dobro, na kraju smo došli taman pred početak predavanja, oko 15 sati. Ugodna dobrodošlica, pedesetak uzvanika, u lijepom kasno srednjovjekovnom gradiću, uzdignutog na brežuljku, blizu talijanske granice. Slijedila su predavanja, koja je jednim djelom snimala i slovenska televizija, bilo je zanimljivih predavanja, iako nismo razumjeli baš svaku njihovu riječ, ali iz konteksta smo razumjeli predavanja. Bilo je predavanje o promjenjivim zvijezdama, kao radnja jedne cure (Teja Fabjan - ako se ne varam), predavanja o CCD fotografijama, predavanja Marina o LP sajtu i astronomskom časopisu M111. Bilo je i predavanje o Messierovom marathonu (Igor Ž.), kako je nastao katalog, prvaci u MM, i kako tražiti MO, predavanje je bilo OK, možda ne toliko interesantno onima koji nisu baš puno u tome, ali u svakom slučaju jako poučno za natjecatelje sa slabijim iskustvom. Poslije kratkog odmora slijedilo je drugi krug predavanja, izlaganje rada nekih astronomskih društva u Sloveniji (Teleskop i Orion), all sky kamera – lijepa stvarčica (Herman M.), pa promatranje kometa, meteora vizualno, video, radio (Javor K.), mnogo lijepih astrofotki … Slijedilo je okupljanje u gostionici ZORO, i čekanje da se nebo razvedri. Malo smo si prizalogajili, uz ugodan razgovor, zafrkancija, dobro raspoloženje … ali loši meteorološki uvjeti, a još k tome počela je padati i kišica. Ali vrijeme je brzo proletjelo, već je bilo 22 h. Odlučili smo ići doma, možda svratit na još predavanja na Istrakon u Pazin (ali nismo). Na putu za doma malo smo poslikali LP po Sloveniji, a poslije smo prešli granicu i Istri. Sve zajedno smo prešli nekih 300-tinjak kilometara, a u posljednjih 70 kilometara čak su nas dvaput zaustavili (na svu sreću samo rutinska provjera - bez posljedica)! Sretno smo se vratili na mjesto polaska, i složili se da nam je bilo super, samo da je još bilo lijepo vrijeme, i da samo vidjeli koji MO … a da nisam spomenuo, a rekli su da moram spomenuti, kako smo sedam ili osam puta poslušali istu kazetu, tako da smo je i sanjali, a možda i pjevali u snu. J Zašto? – ne znamo ni mi! My boy, my boy … U svakom slučaju, bilo je ugodno druženje astronoma, onih koji će to tek postati, i onih koje interesira astronomija i sve što se veže uz nju. :) SLIKE: (13.03.2005.)
|
