Zadatak montaze teleskopa je odrzavane u idealnom odnosu elemenata optickog sustava, te da omogucava gledanje raznih tocaka nebeske sfere. Osnovni uvjeti koje mora zadovoljavati dobra montaza teleskopa su:

• Velika stabilnost i krutost konstrukcije. 
• Lakoca i preciznost pomicanja u obije osi. 
• Balansiranost, tezišta se moraju nalaziti u osima pomicanja. 
• Mogucnost vršenja promatranja od horizonta do zenita u svim pravcima. 
• Kompaktnost konstrukcije, koja omogucava bolje korišcenje prostora, lakši transport i vecu krutost. 
• Mogucnost udobnog promatranja u svim polozajima teleskopa. 
• Jednostavnost konstrukcije te primjena jeftinih materijala.

Od nastanka teleskopa do danas nastao je citav niz montaza koje zadovoljavaju ove opce, a i mnoge specificne zahtjeve. Bez obzira na to povijesno bogatstvo, u posljednje se vrijeme stvaraju i radikalno nove koncepcije mehanickih djelova teleskopa. Mnoge montaze koje su zbog nekih svojih nedostataka gotovo pale u zaborav danas se, zahvaljujuci primjeni novih materijala ili racunala, vracaju ponovno u uporabu.

Kako su montaze beskonacna tema, za sad dosta o njima da ne ispadne knjiga o njima, iako prije ili poslje ce trebati u digitalni zapis staviti neke neobjavljene tekstove koji se tuda vuku.....

Slika: [71 Kb]

Opis tih montaza se vec više puta moglo naci u knjigama icasopisima koji se kod nas objavljuju, pa bi se mi osvrnuli na jednu manje poznatu, ali veoma interesantnu montazu, koju su te kljige zanemarivale ili prikazivale kao jednostavni ALTAZ montazu.

DOBSON montaza nastala je iz potrebe da se "ni iz cega" izradi teleskop. Takva je konstrukcija bila izazov veoma sofisticiranim montazama koje su u americi izradivali amateri okupljeni oko casopisa "Scientific American" i "Sky and Telescope-a". Autor te montaze John Dobson dokazao je da se sa veoma skromnim sredstvima moze izraditi dobar i upotrebljiv prijenosni instrument. Danas, kad se zbog sve veceg svjetlosnog zagadenja iz mnogih mjesta više ne mogu vršiti astronomska promatranja, sve se više traze takvi prijenosni instrumenti. Newtonov teleskop na Dobson montazi tu naprosto nema konkurencije.

Slika. ) [45 Kb] Teleskop na Dobsonovoj montazi 1993. godine, Visnanska skola astronomije.

JOHN DOBSON

Vedantinski redovnik, ziveci 23 godine u manastiru, veoma je teško dolazio do materiala i novca za izradu teleskopa. Poseban mu je problem bila i zabrana takvog rada u manastiru. Kako bi od drugih sakrio svoju aktivnost, nocu bi brusio zrcala u lavoru punom vode, gušeci na taj nacin zvuk brušenja. Stakleni je disk bio dno boce ili brodsko prozorsko staklo, a abraziv kvarcni pijesak. Dovršene bi teleskope poklanjao djeci u susjedstvu, pod uvjetom da mu omoguce promatranje sa njima. Da bi aluminizirao zrcalo od 18 incha skupljao je sa dna bazena upale novcice dvije godine (45$). Napuštanjem manastira 1967. godine za njega zapocinje veoma plodan period popularizacie astronomije i izrade teleskopa. U to vrijeme se teleskopi takve konstrukcije izraduju samo u astronomskom klubu" San Francisko Sidewalks astronomers".

Tek se 1980. godine javljaju prvi takvi komercijalni teleskopi (firma Coulter) koji nose Dobsonovo ime. Danas mnoge tvornice koriste taj oblik montaze. Amateri u SAD gotovo iskljucivo izraduju takve teleskope, ali John Dobson od toga nema ništa. Sa 74 godine prestar je da nešto drugo pocinje raditi, zivi od milostinje, a obroke dijeli sa svojim psom. 

Ipak, nema niti jednog skupa ATM na kojem se pojavi a da se oko njege ne okupi guzva "obozavatelja".

STALAK ILI MONTAZA

Svaka se Dobson montaza sastoji od podloge, sanduka i tubusa. Materijal za njenu izradu je naj cešce uko ceno drvo ili panel plo ca, pa je to i najjeftinija od svih montaza. Na cin spajanja tubusa sa sandukom i sanduka sa podlogom povecava joj krutost. Njoj bi od drugih montaza najviše sli cila azimutalno postavljena viljuškasta montaza. Izuzetno je prakti cna za neke oblike rada. Od svih postojecih montaza ona je najlakša, pa se lako prenosi do mjesta promatranja.

Naravno da, kao i svaka druga azimutalna montaza, ima icitav niz veoma ozbiljnih nedostataka, ali oni ni najmanje ne smetaju koristimo li tu montazu u traganju za kometama, promatranju maglica ili trazenju supernovih zvijezda u susjednim galaksijama.

Do danas je objavljeno mnogoclanaka o poboljšanju te montaze, ali se poboljšavanjem gube glavne osobine te montaze a to su : niska cijena i prakti cnost.

Tubus

Funkcija je tubusa da opti cke elemente drzi u opti ckoj osi na fiksnoj udaljenosti, te da onemogucava ulazak svjetla sa strane u teleskop ( parazitsko svjetlo ). Takoder tubus mora omogu cavati slobodnu cirkulaciju zraka u teleskopu radi postizanja ujedna cene temperature. Iako na prvi pogled to izgleda lak zadatak, pri pokušajima izrade, moze nam se desiti da naš tubus " ne zadovolji". Sam naziv "tubus" ili cijev moze nas navesti na pomisao da je neophodno da taj element tako i izgleda. Cijev, bez obzira na neka veoma dobra svojstva, se gotovo ni ne koristi, jer nam razne kombinirane konstrukcije daju bolje rezultate. Kako bi se parazitsko svjetlo svelo na najmanju mjeruu tubus se stavljaju posebni elementi "dijafragme" ciji je zadatak da hvataju svjetlo koje se reflektiralo sa stijenki tubusa. Radi upijanja svjetla sva se unutrašnjost tubusa boja crnom mat bojom.

Originalne su Dobson montaze koristile kartonski tubus. Danas secešce koristi tubus od fiberglasa za manje instrumente,a rešetkasti tubus za vece.

Izuzetno je vazno da se rešetka izradi u obliku spojenih trokuta kako bi deformacije tubusa pod raznim opterecenjima bile što manje. Radi lakšeg spajanja tubusa sa osi visine koja se oslanja na sanduk, centralni se dio Dobson teleskopa izraduje u oblikucetverokuta, a cesto i cijeli tubus.

U našem slu caju tubus jecetvrtasta konstrukcija drvenih letvica, na nekim mjestima zatvorena šperplo com. Takav je odabir materijala i konstrukcije bio uvjetovan prvenstveno cijenom i lakocom izrade..

Nosac objektiva

Ovaj izuzetno vazan dio teleskopa ima funkciju da u bilo kojem polozaju teleskopa zrcalu pruza takav oslonac da se deformacije koje nastaju zbog vlastite tezine zrcala svedu u podnošljive okvire, te omogucava namještanje zrcala u opti cku os. Tendencija, da se objektivi izraduju od sve tanjih diskova stakla, potaknula je razvoj nosa ca objektiva, kako u profesionalnoj tako i u amaterskoj primjeni. Kako je i veoma komplicirani nosa c lakši i jeftiniji od debelog zrcala, ta ce se ta tendencija "stanjivanja" sigurno i nastaviti.

U našem je slucaju nosac od panel ploce, a moze se zamijeniti tezim materijalom, trebamo li sa zadnje strane balansirati tubus. Kako su naša zrcala veoma debela, odlu cili smo se za najjednostavniji na cin hvatanja, ljepljenjem.

Nosac sekundarnog zrcala "pauk"

Nalazi se u optickoj osi teleskopa i nosi sekundarno zrcalo. Nosaci zrcala i samo zrcalo smanjuju koli cinu svjetla koje stize do objektiva, a ujedno kvare kvalitet slike. Radi toga je potrebno da su što manjih dimenzija.

Difrakcija svjetla na nosacima stvara grešku koja se vidi u obliku krakova na sjajnim zvijezdama. Greška je nešto manja koristimo licetiri umjesto tri nosaca. Posebnim oblikom nosaca ona se gotovo moze izbjeci. Za teleskope sa Dobson montazom izraduje se najjednostavniji takav nosac, jer za vrstu rada za koju se koriste ti instrumenti, ta se greška ne uocava.

Nosac okulara i fokuser

Njegov je zadatak da vrši finu promjenu udaljenosti izmedu objektiva i okulara, a da se pritom oni ne pomi cu van opti cke osi. Ovaj se dio teleskopa uglavnom kupuje gotov, ali se, ako smo skromnijih zahtijeva, moze i izraditi. Sa cijenom od 50 150 US$,takav bi nas element koštao u samogradnji koliko i sam teleskop.

Kod izrade ili nabave moramo odlu citi za koji promjer okulara ce taj fokuser biti korišten. Standardni su promjeri okulara 25 mm,1.25" (32 mm), 2" (51 mm), a okulari koji se naj cešce koriste su od 32 mm. 

Lezajevi

Kod Dobson montaze koristimo klizne lezajeve koje sami izradujemo od komada plasti cne cjevi ili plasti cne plo ce. U tu se svrhu naj cešce koristi plastika "Teflon", ali mogu posluziti i druge plasti cne mase. Obi cno se o lezajevima razmišlja kao o elementima kod kojih je veoma vazno da je trenje što manje. To nije slu caj sa lezajima kod te montaze. Lezajevi tu imaju višestruku funkciju, osim kao lezajevi sluze i kao klizne spojke.

Sanduk

Dio teleskopa na koji se oslanjaju osovine tubusa, a on se naslanja na podlogu, zovemo sanduk. Taj element montaze mora imati veoma veliku krutost i dobro gušiti vibracije. Drvo je veoma zahvalan material za njegovu izradu. Sanduk se moze prilikom transporta koristiti kao kutija za prijenos elemenata teleskopa.

Podloga

To je plo ca na koju se oslanja sanduk. U zavisnosti od zahtjeva koje si postavimo za teleskop, ona moze biti više ili manje komplicirana. Dobro je ako postoji mogucnost njezina fiksiranja za tlo. Na njoj su zaljepljeni plasti cna plo ca ili tri komada Teflonakoji sluze kao aksialni lezaj azimutne osi.

Balansiranje

Kod svake je montaze balansiranje vazno radi što manjeg opterecenja na pogonske mehanizme. Kod Dobsona to je osnovni uvjet rada. Teleskop svoj polozaj odrzava samo zahvaljujuci trenju u lezajevima. Svaka i malo veca sila naš ce teleskop pomaknuti, pa itekako trebamo paziti da nam se zbog lošeg balansiranja, teleskop ne po cinje sam micati.

Bojanje

Bojanje teleskopa ima naravno ulogu da drvo štiti od vlage prilikom promatranja, ali od njega ovisi i završni izgled teleskopa.Tradicionalna boja teleskopa ( bijela ) gotovo se i ne koristi za Dobson montaze. Jedino boje i slike na motociklima ( coperima ) mogu prevazici boje Dobson teleskopa na kojima njihovi vlasnici ispoljavaju svoju kreativnost. I onako nitko taj teleskop nece dozivjeti kao nesto posebno lijepo, zato ako imate smisla za crtanje ili prijatelja kojemu se to da ......

Centriranje Newton reflektora

Dabi naš reflektor davao kvalitetnu sliku, moramo sve njegove elementedovestinazajedni cku opti cku imehani ckuos. Ovaj postupaknaziva se centriranje (ili justiranje) i kad sejednom nau ci, ne predstavlja poseban problem i ne oduzima mnogo vremena. Centriranje se moze grubo podijeliti na mehanicko i opticko centriranje. Kod mehanickog centriranja osiguravamo okomitost okularnog tubusa na tubus dalekozora i podešavamo nosac sekundarnog zrcala tako da se centar sekundarnog zrcala nalazi na mehanickoj osi tubusa. Ovo centriranje obicno se provodi kod prvog sastavljanja instrumenta. Ako je instrument dobro izraden, mehanicko centriranje više nije potrebno ponavljati, osim u slucaju da je instrument jako udaren ili sl. S druge strane, opticko centriranje potrebno je cešce kontrolirati jer se, ovisno o konstrukciji dalekozora, moze dogoditi da i manji udarci, premiještanje instrumenta ili promjene okolne temperature, pokvare opticko centriranje. Prednost reflektora sa velikim F brojem je ta da je kvaliteta slike znatno manje osjetljiva na male netocnosti u centriranju. Tako naprimjer, reflektori sa malim F brojem(4 do 5) moraju biti vrlo tocno centrirani, pri cemu je neki puta potrebno koristiti i posebna pomagala za tu svrhu. Reflektori srednjih i velikih F brojeva (8 i više) mogu se vrlo jednostavno centrirati bez posebnih pomagala.

Mehanicko centriranje

Okomitost okularnog tubusa na os glavnogtubusa obi cno je dovoljno dobro osigurana samom mehanickom konstrukcijom okularnog tubusa. Sumnjamo li medutim, da ona nije dobra, mozemo je provjeriti (napr. kao na slici 3.2) i po potrebi dotjerati podlaganjem listica tamo gdje je to potrebno.

Slika3.2: [9 Kb] mjerenje okomitosti okularnog tubusa (kutnik,nišanjenje na konac u osi cijevi)

Polozaj centra sekundarnog zrcala moramo podesiti kod montaze nosa casekundarnogzrcala u tubus instrumenta.

Opticko centriranje

Opticko centriranje pocinjemo provjerom polozaja sekundarnog zrcala. Okularnu cijev zatvorimo zaslonom koji u sredini ima rupicu promjera 2 do 3 mm. Najbolje je da odkomadica plastike ili drveta istokarimo ovakvo pomagalo za centriranje (slika 3.3), ali ce isto tako dobro posluziti i obicanokrugli komadic kartona, pod uvjetom da je to cno izraden. Promjer rupicenije jakovazan, ali je potrebno da ona bude to cno u sredini (osi) okularnog tubusa. Kad kroz ovu rupicu pogledano prema sekundarnom zrcalu, ono mora biti u sredini okularne cijevi. Ako nije, podešavanjemnosa ca sekundarnog zrcala moramo ga dovesti u taj polozaj (slika 3.4a i b). Nakon toga podešavamo samo sekundarno zrcalo okretanjem ili naginjanjem njegovog nosaca uz pomoc vijaka koji sena njemu nalaze (obi cno tri vijka rasporedena pod 120 stupnjeva) tako dugo dok slika primarnog zrcala kojuvidimou sekundarnom zrcalu ne bude u sredini sekundarnog zrcala (slika 3.4 d). Kod toga se prvo sekundarno zrcalo rotira oko osi glavnog tubusa dok slika primarnog zrcala ne dode usredinu sekundarnog zrcala, gledano u smjeru osi tubusa (slika 3.4 c). Sad se uz pomoc tri vijka podesi nagib zrcala tako da slika primarnog zrcala bude tocno u sredini sekundarnog. To se obicno radi tako da se malo pomakne jedan od tri vijka sekundarnog zrcala uz istovremeno gledanje slike primarnog zrcala u njemu. Prema pomaku te slike odredujemo da li vijak treba okretati ulijevo ili udesno, ili je potrebno prijeci na drugi ili treci vijak. Ovdje je vjezba najbolji ucitelj. Kad smo to postigli, obratimo paznju na sjenu sakundarnog zrcala i njegovog nosaca na primarnom zrcalu. Uz pomoc tri vijka na nosacu primarnog zrcala, naginjemo primarno zrcalo tako dugo dok sjena sekundarnog zrcala ne padne u sredinu primarnog zrcala (slika 3.4 e). Kad smo to postigli, instrument je namjesten i spreman za promatranje.

Nakon malo vjezbanja, postupak centriranja postaje vrlo jednostavan i brz. Uglavnom je potrebno samo malo popraviti polozaj sekundarnog i primarnog zrcala, za što je dovoljno nekoliko minuta rada. Dobro je prije svakog promatranja provjeriti da li je instrument najustiran, kako ne bismo promatrali sa nepodešenim instrumentom.