2.13 Amaterska izrada okulara

Iako izrada leca nije teza od izrade zrcala, ona ima svoje specificnosti. Kao prvo, lece okulara znatno su manje od zrcala i obicno su promjera izmedu 5 i 30 mm. Ovako male opticke elemente ne mozemo izradivati tehnikom koja se koristi za zrcala. Lece  se obicno izraduju tako da se alat montira na osovinu koja se prikladnim motorom okrece. Brzina okretanja raste sa  smanjenjem promjera  lece  i  za lece navedenih  promjera  krece  se  izmedu nekoliko desetaka i nekoliko stotina okreta u minuti. Pored toga, kako  se  leca  sastoji od dvije plohe,  potrebno  je  paziti  na njihovu  koncentri cnost,  ili po završetku izrade  lece  izvršiti njeno centriranje. Za oba postupka potreban je dodatni pribor. No najveca  poteškoca lezi u  cinjenici da su lece u  ve cini  okulara izradene od nekoliko vrsta optickih stakala kako bi se korigirale kromatska  i  druge aberacije okulara. Kako je opticko  staklo  u našoj zemlji prakti cno nemoguce nabaviti u malim koli cinama,  što uostalom ni u inozemstvu nije jednostavno, jer se opticko  staklo uglavnom  prodaje u blokovima tezine desetak kg, sasvim je  jasno da amatersko brušenje okulara nije jeftin hobi. Kilogram  obicnog optickog  stakla  stoji  oko 100 DEM, a  specijalna  stakla  mogu koštati i dvadesetak puta više. Što onda u ciniti?

Prvo, i najjednostavnije je iskoristiti okular starog  dalekozora ili  dvogleda.  Ovi okulari u pravilu su dovoljno  kvalitetni za dalekozor  opisan u ovom priru cniku. Vecina ovih okulara je  tzv. Kelerovog tipa,  koji  se ponekad naziva i akromatski  Ramsden okular, ali  se mogu naci i egzoticne izvedbe, posebno na dvogledima ruske proizvodnje. Okulari   dvogleda obicno

zadovoljavaju  na dalekozorima kod kojih F broj nije manji od 8 ili 7, ali ima i lošijih. Cak i kupnja i rastavljanje novog dvogleda isplati se usporedimo li cijenu dvogleda ruske proizvodnje i okulara kojeg moramo kupovati iz inozemstva.  U svakom slucaju, ako kupujete dvogled, udruzite se sa prijateljem, ili drugu polovicu dvogleda iskoristite kao trazilo.

Pored  toga,  mozemo pokušati u prodavaonicama rabljenih stvari kupiti dvogled, povecalo, objektive starih fotoaparata i sl., naravno ako su po cijeni pristupa cni. Objektiv fotoaparata moze se u nuzdi upotrijebiti kao okular za malo povecanje, ali se ne moze unaprijed reci hoce li odredeni objektiv dati  obru sliku ili  nece. To se jednostavno mora isprobati. Pored toga, od sakupljenih  optickih dijelova  mozemo pokušati sloziti neki okular.  I  tu je nemoguce predvidjeti ishod.  Samo proba na našem dalekozoru moze pokazati da li tako slozeni okular daje zadovoljavajucu sliku ili ne. Od sakupljenih leca i lecica mozemo probati sastaviti jedan od cetiri tipa okulara:

   1. Jednosavna leca

     2. Huygensov okular

     3. Ramsdenov okular

     4. Simetricni okular

*************

Slika 3.1: [19 Kb] jednostavni tipovi okulara pogodni za samogradnju

Svi ostali tipovi okulara zahtijevaju medusobno uskladene lece tocno propisanih optickih svojstava i tu se slaganjem iz nasunce sakupljenih dijelova ništa ne moze napraviti.

2.13.1. jednostavna leca

Jednostavna leca, obicno plankonveksna, moze se koristiti za velika povecanja. Nije korigirana na boju, pa najbolje radi kod dalekozora velikog F broja, naprimjer kod refraktora. Obicno  se koristila za  velika povecanja. Nedostatak joj je maleno vidno polje dobre slike koje se krece izmedu  15 i 25 stupnjeva.

Prednost joj je velika udaljenost izlaznog otvora od zadnje plohe lece, koja je otprilike jednaka zarišnoj daljini lece.  Kod okulara malih zarišnih daljina ovo nije zanemariva prednost, pa ako imate refraktor, svakako razmotrite i ovaj tip okulara.  Kod ovog tipa okulara ravna strana (ili strana manje  zakrivljenosti, ako leca nije plankonveksna) okrece se prema objektivu.

2.13.2. Huygensov okular

Huygensov okular sastoji se od dvije pozitivne lece, obicno plankonveksnog oblika. On je zasnovan na  principu da je kombinacija dvije lece, izradene od iste vrste stakla, akromaticna ukoliko su te dvije lece razmaknute za polovicu zbroja svojih zarišnih daljina. Drugim rijecima, ako je zarišna daljina prve lece  F1, a druge lece F2, onda cemo akromatski okular dobiti ako ih postavimo na razmak od D = (F1+F2)/2.

Najcesce se za ovaj okular koriste dvije lece cije zarišne daljine su u omjeru 1:3, pri cemu je leca manje zarišne daljine bliza oku. Ovo je tip tzv. negativnog okulara, što znaci da mu se zarišna daljina nalazi izmedu leca okulara. Kod pozitivnih okulara  (preostala  tri tipa okulara opisana u ovom dijelu su pozitivna) zarišna daljina nalazi se ispred prve lece okulara, pa se ovakav okular moze koristiti i kao povecalo.

Udaljenost izlaznog otvora od zadnje plohe lece okulara je znatno manja od one kod jednostavne lece i iznosi  ko 0,3 zarišne daljine okulara. Huygensov okular ima veliko vidno polje, neki puta i do 50 stupnjeva. Na zalost, kvaliteta slike ograni cena je aberacijama pa ovaj okular nije moguce koristiti kod F brojeva manjih od 10, a najbolje radi na refraktorima. Iz istih  razloga okulari ovog tipa ne rade se sa zarišnim daljinama manjim od  oko 15 mm. Vecina jednostavnih mikroskopskih okulara ovog je tipa.

2.13.3. Ramsdenov okular

I ovaj okular zasnovan je na istom principu akromati cnosti kao i Huygensov okular, ali je za razliku od njega pozitivan. Ramsdenov okular sastoji se od dvije identicne plankonveksne lece s trbusima okrenutim jedan prema drugome i razmaknutim za  2/3 do 3/4 zarišne daljine jedne lece. Vidno polje nešto je vece, do 30 stupnjeva, a moze se koristiti i na reflektorima do F broja 7 ili 6. Ovaj okular zasniva se na principu da dvije iste lece, razmaknute za svoju zarišnu daljinu, tvore akromatski okular. No, kako je u tom polozaju izlazni otvor na zadnjoj plohi izlazne lece, smanjuje se malo razmak izmedu leca da bi se izlazni otvor odmaknuo od zadnje lece, što rezultira gore spomenutim razmakom izmedu leca. U tom slucaju izlazni otvor blizu je zadnjoj  plohi okulara, obicno 0,1  do 0,2 zarišne daljine okulara iza nje.

Zarišnu daljinu kombinacije dviju leca mozemo izra cunati iz formule za zarišnu daljinu  dvije tanke  lece, ali je bolje izmjeriti  zarišnu  daljinu izradenog okulara, napr. mjerenjem promjera izlaznog otvora okulara. Dobri okulari mogu se dobiti ako lece i nisu sasvim plankoveksne, pa cak i ako im se zarišne daljine malo razlikuju. Kao i prije, samo proba na dalekozoru pokazuje da li je izradeni okular uspio ili nije. Ovo je odlican okular za trazilo!

Slika 3.2. Skica za smogradnju RAMSDEN okulara.

2.13.4. Simetricni okular

Imamo li srecu da smo nabavili dvije iste ili slicne akromatske lece, mozemo od njih napraviti simetricni okular.  Lece jednostavno montiramo tako da su im trbusi okrenuti jedan prema drugom tako da se skoro doticu (0,1 do 1 mm razmaka sasvim zadovoljava).  Pazite da se ne dotaknu, jer ce se lece oštetiti. Ovakav okular ima veliko vidno polje, neki puta i do 50 stupnjeva,  eliku udaljenost izlaznog otvora (oko  0,8  zarišne daljine) i uglavnom dobro radi na vecini dalekozora do F broja  5 ili  cak 4. Neki puta se ovaj okular pogrešno naziva Plossl.

Dakle, ako imate starih leca, svakako pokušajte nešto sloziti jer uvijek postoji šansa da se dobije upotrebiv okular.  Prošvrljate po ducanima sa rabljenom robom, fotodu canima i sl. pitajte rodbinu, mozda netko ima razbijeni dvogled ili slicnu spravu. I pustite mašti na volju. Zašto napr. ne bi od ruske "trube"  10x30 uzeli okular za svoj astronomski dalekozor (odli canokular), od leca iz okretaca slike te iste trube sastavili simetricni okular i montirali na trubu koju cete onda upotrijebiti kao trazilo?  Za tu svrhu mozete izraditi i Ramsdenov okular. Truba je doduše uništena, ali dobili ste okular i trazilo uz umjerenu cijenu.