Napisao: Danijel Reponj

Kliknite na snimak

Zvijezda večeri, Celestronova GoTo montaža

Celestron je ovime napravio još jedan odličan proizvod

Zlatko Kovačević priprema teleskop za promatranje

Celestronova optička cijev na novoj montaži

Bili smo ovoliko sretni rezultatima

Borisov prvi pogled kroz Celestron

Eno je, Vega je u Liri

Ovo smo morali zaliti - Danijel, Zlatko i Boris

Otkako se bavim astronomijom, a ima tome sigurno dvadesetpet ljeta, stalno čitam i slušam o teleskopima koji se nalaze na motoriziranim montažama koje automatski same prate gibanje nebeskog svoda i na taj način kompenziraju vrtnju Zemlje oko svoje osi, omogućavajući astronomima snimanje vrlo lijepih astrofotografija s puno finih detalja koje bez takve opreme ne bi mogli nikada snimiti. Međutim, nikada prije nisam imao prilike to vidjeti u praksi. U vrijeme svojega školovanja, kada sam još imao svoj vlastiti teleskop, refraktor promjera objektiva 60 mm i žarišne duljine 910 mm, koji je za naše današnje pojmove igračka, tada takvo nešto nije bilo uobičajeno, a za neki ozbiljniji teleskop nisam imao novca, niti ga se moglo jednostavno kupiti u ex. YU. Niti naše tadašnje astronomsko društvo http://www.danijel.info/astronomija/astrovtc.html nije imalo novca za takvo nešto. I kako kaže narodna poslovica, "s čime imaš, s time klimaš", mi smo klimali s dva privatna teleskopa refraktora navedenih karakteristika i jednim reflektorom astronomskog društva koji isto tako nije bio impresivan, promjer zrcala 110 mm i žarišne duljine 900 mm. Članovi su imali i po koji dalekozor/dvogled i to je u glavnom bilo to. Nije bilo digitalnih fotoaparata, web kamera, računala su bila u povojima i uglavnom neupotrebljiva za bilo kakvo ozbiljno korištenje u praktičnoj astronomiji na terenu, iako sam uz pomoć prijatelja napisao program za ZX Spectrum i obradu promatranja Sunca - Solar Max http://www.danijel.info/astronomija/slike/danijel/solarmax.html

No, ta su vremena iza nas i danas je do teleskopa u Hrvatskoj lako doći. Pri tome ne mislim na one plastične teleskope koje vam nude po robnim kućama, a koji su praktično potpuno neupotrebljivi za bilo što osim za gledanje mutnih slika po susjedovim prozorima. Takve igračke treba izbjegavati jer su čista prijevara da od vas izvuku novac i uvale vam potpuno beskorisnu "spravu". Za one koji žele astronomski teleskop, u Hrvatskoj se nalazi jedna jedina trgovina s zaista velikom ponudom i kvalitetnom astronomskom opremom, a ime joj je Astronomski instrumenti Optimus http://www.oi-optimus.htnet.hr/ i nalazi se u Rijeci. E, tu možete kupiti teleskop bez bojazni da će vas prevariti ili uvaliti nešto nekvalitetno. Njezin vlasnik Zlatko Ciganj, strastveni je astronom i jako dobro zna što će vam prodati. Usput, dobit ćete puno stručnih savjeta i sve odgovore na bilo koje pitanje. Osim toga, sve što nađete na stranicama najvećeg distributera astronomske opreme u ovome dijelu Europe, Teleskop Service http://www.teleskop-service.de/ možete kupiti preko Optimusa. I eto, tu započinje naša priča.

Astronomski klub osnovne škole Vladimir Nazor iz Virovitice http://www.astronomi.hr/ posjeduje kvalitetni teleskop Celestron G-8 (D=203mm, F=2032mm) Schmidt-Cassegrainovog tipa koji je do sada bio na montaži koja je opremljena motorima za praćenje ali nije omogućavala ništa više. Astronomski klub je ovih dana postao bogatiji za još jednu napredniju montažu, kupljenu upravo u Optimusu. Riječ je o Celestronovoj GoTo računalno upravljanoj motoriziranoj montaži, koja u svojem računalu ima pohranjeno 40 tisuća nebeskih objekata, zajedno sa svim njihovim nebeskim koordinatama i podacima o sjaju, udaljenostima, promjerima i svega onoga što u bilo kojem trenutku možete doznati na licu mjesta u trenutku dok promatrate odabrani objekt. Impresivno. Kako to izgleda u praksi, imao sam prilike po prvi puta vidjeti i isprobati prije nekoliko dana, točnije u noći 18. srpnja 2007. godine. Voditelj astronomske grupe, profesor Zlatko Kovačević, pozvao me da dođem na "generalnu probu" nove montaže teleskopa. Naravno da sam to morao vidjeti. Sa sobom sam poveo i kolegu Borisa Gazibaru pa se tako skupina virovitičkih astronoma, okupana znojem u ovo pakleno i sparno vrijeme, sastala u dvorištu Zlatkove kuće s namjerom da vidimo što nova montaža može. Pogon montaže čine dva elektromotora upravljana elektronikom i računalom koje se nalazi na njoj. Sve to stoji na vrlo čvrstom, teškom i robusnom postolju/stativu s tri noge. Zašto svi stativi imaju po tri noge, a ne četiri ili više? Tri je "čarobni" broj što se tiče stabilnosti. Stativ s tri noge možete staviti na bilo koji teren, bio on ravan ili najčešće neravan, stativ će uvijek biti stabilan i neće se niti klimati niti pomicati s mjesta. Na dvije noge ne može stajati, a na četiri ili više će se obavezno klimati. Noge montaže su teleskopski izvedene što znači da se sastoje iz dva dijela koji se mogu izvlačiti pa uz pomoć male okrugle libele, koja se nalazi na tijelu montaže, možete vrlo lako na neravnom terenu postaviti cijeli setup da stoji u prilično horizontalnom položaju. Ovo je važno kako bi se moglo precizno navoditi teleskop na traženi cilj. Montaža je njemačka tako da se u njezinoj polarnoj osi nalazi maleni durbin kroz koji je potrebno što preciznije pronaći Sjevernjaču i smjestiti ju u sam centar vidnog polja. Nakon toga u računalo se moraju postaviti tri nebeska objekta, najčešće su to zvijezde koji će služiti kao reference za orijentaciju kako bi računalo točno znalo "gdje gleda" teleskop. Da bi se to postiglo, prvo se teleskop mora postaviti u potrebnu ravninu na način da se po obje osi kretanja poravnaju vidljive oznake na mjernim prstenima kako bi ih se dovelo u takozvanu nultu točku od koje počinje traženje referalnih objekata. Cijeli taj postupak u mraku može potrajati petnaestak minuta, što sam ja iskoristio za zadirkivanje, tipa, "znao sam ja da to nije tako krasno kako svi pričaju". No, upornost se isplatila, sve je postavljeno na svoje mjesto, referentne su točke pronađene i promatranje je moglo početi. Traženje željenog objekta vrši se pomoću upravljača, takozvanog kontrolera koji sliči daljinskom upravljaču televizora, povezanog spiralnim kablom s montažom. Svi podaci se ispisuju na njegovom LCD ekranu koji je kao i tipke za upravljanje, osvijetljen laganom crvenom svjetlošću kako bi se u mraku moglo vidjeti što piše. Kada pomoću izbornika na ekranu tipkama odaberete što želite gledati, računalo će okrenuti teleskop točno prema tom objektu i ako ste sve radnje oko početnog poravnavanja teleskopa odradili kako treba, u okularu ćete ugledati željenu sliku objekta kojega ste odabrali. Prvo pa muško, kako bi se reklo, planet Jupiter sa svojim satelitima, prikazao se u svojoj raskoši otprve. Bez greške. I dok se on kočoperio u okularu, mi smo oduševljeno skakutali oko teleskopa i zadovoljno komentirali kako sve radi besprijekorno. Nakon Jupitera, uslijedio je dugačak niz zvjezdanih skupova, maglica, galaksija, dvojnih zvijezda, kojih je bilo toliko da sam odustao od njihova evidentiranja. Relativno glasni koračni elektromotori poslušno su precizno dovodili teleskop u potrebni položaj kako bi se bez problema moglo vidjeti bilo što od onoga što smo poželjeli gledati, i držali položaj objekta točno i precizno da se nije pomaknuo niti za djelić milimetra. Prilikom promatranja došli smo do još jedne spoznaje, a to je da je i Virovitica oboljela od boljke koja globalno sve više muči ovaj naš prekrasni plavi planet, svjetlosnog zagađenja. Nekoliko puta nam se dogodilo da u okularu teleskopa nismo mogli vidjeti pronađeni objekt jer je svjetlo iznad grada bilo tako jako da se magličasti oblačić iz svemira jednostavno "utopio" u svjetlećem fonu neba iznad grada. Tužno. Prije tridesetak godina toga nije bilo, odnosno bilo je ali toliko malo da nije predstavljalo ozbiljniji problem.

I što reći na kraju. Ja sam naprosto oduševljen ovom montažom. Napokon sam imao prilike vidjeti i rukovati teleskopom onako kako sam to do sada samo čitao. Sve je radilo savršeno i sve se ponašalo baš onako kako se to i očekivalo od suvremene astronomske tehnike. Ovakva je montaža s teleskopom pogodna i za ljude koji se ne snalaze na noćnome nebu, odnosno imaju problema s pronalaženjem nebeskih objekata jer nije potrebno tražiti zviježđa, zvijezde, orijentirati se prema njima i u okularu tražiti nasumce sliku objekta koji se ne vidi prostim okom. Isto tako, omogućava da se aktivno bavite astrofotografijom jer bez preciznog praćenja nema govora o fotografiranju slabašnih izvora svjetlosti koja dolazi iz dubina svemira. Naravno, neke osnove astrognozije (orijentiranja na nebu) ipak trebate imati, no niste li skloni pamćenju i pronalaženju položaja zvijezda na nebu, s ovom montažom astronomski život će vam odjednom postati zabavan i lakši. Ja sam ipak "stara škola" pa mi je užitak tražiti poznata zviježđa i zvijezde u njima, no svjestan sam činjenice da tehnologija ide naprijed i da ima ljudi koji bi se bavili astronomijom čisto onako, "turistički" ne želeći se opterećivati orijentacijom i pamćenjem gdje je što, e pa, za njih je ovakva montaža kao stvorena. Pripadate li toj vrsti promatrača noćnoga neba, ne morate dalje tražiti, ovo je kao stvoreno za vas. A za nas, astronome koji vole šarati nebom prostim okom i tražiti razne emove i slično, ovo je kao stvoreno da nam olakša cijeli posao i uštedi dosta vremena, dajući nam mogućnost da u jednoj vedroj zvjezdanoj noći vidimo puno više objekata nego li smo imali prilike to do sada. Tu smo svi na dobitku.

Više fotografija o ovoj priči možete vidjeti u foto galeriji Astronomske udruge Mirko Danijel Bogdanić iz Virovitice. http://www.astronomi.hr/galerija/thumbnails.php?album=9

(20.07.2007.)

vrh

priključite se

Instrumenti

Teleskopi - vrste, prednosti i mane. Komparacija teleskopa....

MEADE LXD 55 SN 10"

Celestron 6'' ahromat