28.9.2003.
Nikako da jednom napravimo JSP na kojem će biti puno ljudi kao što je znalo biti nekada kad su glavni instrumenti bili 4,5" reflektor i 120 mm refraktor... ovo je trebao biti takav JSP (što se tiče ljudi, ne teleskopa), ali je neslavno propao (opet što se tiče ljudi, a ne promatranja) jer je nažalost većina zbog raznih razloga bila spriječena doći. Naravno da to nije utjecalo na dobru astronomsku zabavu, naprotiv! Opet smo vidjeli puno novih stvari, pa ajmo redom.

Boris Štromar boris.stromar@gmail.com http://www.astrobobo.net/

... a na samom disku prijelazi od tamnije polarne kape do svjetlijih ekvatorijalnih dijelova... a posred ekvatora tanka tamna pruga... ma fantastično!

Na Japetić smo došli nešto prije potpunog astronomskog mraka, na vrijeme da složimo teleskope. Imali smo 7" mak-newt, 6" ADI dobs i ETXa (za Destroyera nažalost nije bilo mjesta). Dobsoni su vražja stvar, dok sam ja slagao svoju zvjerku (čitaj: mak-newt), dobs je bio spreman čim je izvađen iz auta i stalno su me dekoncentrirali sa povicima "odi Bobo vidi kak je M22 super" i slično :) I stvarno, objekti su izgledali odlično. Prvo smo se htjeli pozdraviti sa ljetnim nebom, pa smo gledali poznate Messiere i u dobsu i u mak-newtu. M22 je bio odlično razlučen, Swan nebula super kao i obično. M8 je bio ok, ali maglica nije bila jako izražena zato što je bila nisko. M11 spektakularan kao i obično.

Ne znam sad napamet sve moguće Messiere koje smo gledali, ali bilo ih je dosta. Što se tiče usporedbe dva teleskopa, naravno da je nepravedna jer su dobs i mak-newt u totalno drugim klasama. Ali ovih 6" je bilo više nego upotrebljivo! Kolimacija je bila dobra, pa su zvijezde bile fine točkice. U svakom slučaju 6" dobs je definitivno bolji izbor za prvi teleskop od bilo kojeg ekvatorijalnog klimavca! 7" Intes mak-newt ga je doslovno pojeo, ali imajući obzir razliku u cijeni (jel ovih 6" uopće koštalo išta?) bilo bi čudno da nije tako. Svejedno, bio sam iznenađen kako je MN oštriji, kontrastniji i sa izrazito tamnijom pozadinom neba (doduše ja sam promatrao na 77x povećanju sa 14mm Pentaxom, na dobsu su bila manja povećanja u igri, 50-tak x sa 25 mm plosslom). Ono što je definitivno bilo bolje u dobsu je double cluster. Kako je to genijalan objekt, nikada ga se ne mogu nagledati, bilo kojim instrumentom! U dobsu je fino stao u vidno polje koje je postalo dvostruka eksplozija tisuća zvijezda. Gledao sam ga kasnije MN-om, ali su oba jedva stala u vuidno polje Pentaxa, pa iako su zvijezde bile ljepše (ima jedan mali "krug" zvijezda u sredini jednog od clustera koji je skužio Mirko, super izgleda), to nije bilo to.

U neko vrijeme se ekipa odlučila posjetiti dom gdje je već bila teta Ruža, i pojesti krokete. Posljedice kroketa nećemo spominjati u jednom ozbiljnom izvještaju kao što je ovaj ;) Ja sam u međuvremenu (as usual) ostao na parkingu s ciljem piggyback fotografiranja neba. Ovaj put je film Konica Centuria dijapozitiv, 200 ASA kojeg ću pushirati na 400. Envej, imao sam problema sa žičanim okidačem kojeg mi je posudio Mirko. Iz nekog razloga nije radio kako treba, pa su mi se ekspozicije same "isključivale". Srećom, ekipa se ubrzo vratila iz doma, a Mirko je pronašao drugi žičani okidač, pa sam mogao nastaviti fotografirati. Sveukupno sam napravio 10 fotki, pazio sam na praćenje i trebale bi biti dobre. Ekspozicije su između 5 i 17 minuta, nisam radio dulje jer nebo nije bilo tamno kao prošli puta kada sam fotkao. Čak 4 fotke sam ispucao na North Americu i okolicu, sa objektivima 100mm i 50mm. Ostatak su snimke M31 i M33 (zajedno!), Kasiopeja, Double cluster i maglice blizu istog, Plejade i California nebula, Kočijaš i naravno Orion. Jedva čekam vidjeti kako će ispasti fotke!

Nakon prve runde snimanja sam krenuo u lov na NGC-ove. Ostatak ekipe je počeo pomalo kljucati i spremati se za doma, ali su usput gledali što bih pronaćao. Naciljao sam M31, tamna pruga se nazirala, ali slabo. M110 je zato bila super, kontrastna. Gledao sam i M33, bilo je naznaka spiralnih krakova, a vidio se i NGC 604 unutar galaksije ("largest H II region known", kaze Cartes du Ciel) kao mala okrugla mutna mrlja, odmah pokraj jedne zvijezde. Totalno je gušt gledati nešto kao M42, ali u susjednoj galaksiji :) tada sma krenuo po NGC galaksijama u blizini M32. NGC 185 (mag. 9.2) i 147 (9.5) sam već vidio prije. To su dvije satelitske galaskije od M32. Prva je sjajnija i velika, lako se vidi, a druga dosta tamna i jednolično blijedunjava po cijeloj povrsini. NGC 278 (10.8) je još jedna galaksija u blizini, mala okrugla, vrlo sjajna. Zatim sam posjetio NGC 404 (10.3), također starog znanca, odmah pokraj zvijezde beta Andromede (Mirach).

Također okrugla, ali blijeđa. Ili se možda tako čini zbog prisustva sjajne zvijezde odmah do nje... NGC 410 (11.5) je bliže M33, ništa posebno, mala i okrugla, slično kao NGC 507 (11.2). NGC 750 (11.9) mi se činila također blijeda, ali malo izdužena.

Tada sam napravio jos jednu fotografsku sesiju i malo pogledao neke sjajnije objekte, prije svega Saturn koji je izgledao odlično iako je bio nisko. M42 je blještala i bila puna detalja. Promatrao sam ju i kasnije, e to je bio lud prizor! Fantastičan kontrast je  omogućio pogled na hrpetinu zavijutaka i laganih prijelaza sjaja unutar same maglice, pravo umjetničko djelo! Osim toga, već i na 77x povećanju se vidjelo svih 6 zvijezda u Trapeziumu... Od M1 se fino vidio nepravilni oblik, a otvoreni skupovi u Kočijasu su bili OK, iako mi bolje izgledaju u dalekozoru. Flame nebula ovaj put nije bila baš bajna.

Svrljajuci SkyAtlasom mi je za oko zapela M77 kojoj se vidjela sjajna jezgra i mutni ostatak oko nje. Vidio sam u SkyAtlasu da ima još galaksija u okolici tako da sam i njih "posjetio". NGC 1055 (10.6) je jednoliko blijeda po cijeloj površini, izduzena. NGC 1090 (11.8) i 1087 (10.9) su blizu jedna drugoj, prva je blijeda i izdužena, a druga ovalna i sjajna. Bile su kao tamnija verzija M81 i 82, ali bliže jedna drugoj. NGC 955 (12) je vrlo mala i tamna, malo sjajnija prema centru i izdužena. Bolje se vidjela na 154x povećanju. NGC 941 (12.4) i 936 (10.2) su još jedan par koji sam mislio promatrati, ali se vidjela samo ona sjajnija galaksija sa sjajnim centrom i mutnijom periferijom. Zadnja koju sam promatrao je NGC 1032 (11.6), vrlo mala, tamna i lagano izdužena, čini četverokut sa još tri zvijezde. Hehe, gledam opis u Companionu za ovu galaksiju, piše skoro isto osim što je njima to "pretty bright" :) Kaže da je udaljenost 120 milijuna godina.

Na kraju sam promatrao Saturn. Bilo mi je jako žao što sam ostao sam jer mi se čini da ga do sada nikada nisam bolje vidio! Možda zato što ga vidim prvi put u "sezoni" za dobrog seeinga, ali stvarno je bio fantastičan. Da, promatrali smo Mars ranije tijekom večeri i bio je jako dobar i pun detalaj, ali Saturn me se najviše dojmio. Na 360x se moglo izoštriti bez problema i na trenutke su me boljele oči od oštrine :) Vid bi ga vjerovatno promatrao na 1000x ("super se vidi samo fali kontrasta" (c) ) :) Lagane nijanse boja na prstenovima, C prsten savršeno vidljiv, Cassini rupetina i Encke minima kao lagano zatamnjenje na polovici vanjskog prstena... sjena diska na prstenu savršeno oštra... a na samom disku prijelazi od tamnije polarne kape do svjetlijih ekvatorijalnih dijelova koji nisu bili jednolični, već onako nekako u slojevima, jedan sloj tamniji, pa jedan malo svjetliji... a posred ekvatora tanka tamna pruga... ma fantastično!

Mislio sam promatrati do jutra da seeing bude još bolji, ali već je bilo skoro 6 ujutro i bio sam lagano umoran pa sam spremio teleskop. Na putu za Zagreb je počelo izlaziti Sunce, boje su bile genijalne... morao sam ispucati jednu fotku (jedino koja mi je ostala na filmu) i na taj spektakl. Sve mi se čini da ću od sada češće čekati jutra nakon promatranja na Japetiću :)

(septembar 2003.)

vrh