|
Napokon je svanuo i taj dan :) Dočekali smo petak, dan za...Zavizan! Pripremali smo se mjesecima unaprijed. Jedino što je moglo pokvariti doživljaj je loše vrijeme, no za divno čudo petak je bio lijep sunčan dan.
Tijekom dogovaranja, mnogi ljudi su, usprkos prijavama, odustali od Zavižana, ali još uvijek nas je bilo dvadesetak entuzijasta. Ja sam krenuo sa Markom rano popodne, ostatak se trebao pridružiti ubrzo nakon toga. Dobro, kako tko, vidićemo još ;)) Prvo zaustavljanje smo, naravno, imali u kafiću u Krasnom. Nešto prije toga smo na cesti sreli "sumnjivi" Fiat Stilo registracije Slavonskog Broda, zadnja dva slova su bila CH i odmah smo posumnjali da je to mozda Chaky..i vidi stvarno! Ne samo Chaky nego i Valentina koju sam upoznao još prije nekoliko godina dok je studirala u Zagrebu. Stvarno super iznenađenje! U bircu su nam ispričali kakve su sve peripetije imali.. krenuli su u 7 ujutro, putem im pukla guma, itd...to bi Chaky trebao napisati poseban izvjestaj :) Kao što rekoh, na Zavižanu su nam se ubrzo pridružili ostali ADIjevci (osim Mirka i Luke :) - i Destroyera s njima!), zatim obitelj Ciganj (s njima i Marin koji je došao iz Bologne) i Ivan Arar sa frendom. Svi su došli u pravi trenutak da sa Zavižanske kose (vrh pokraj parkirališta gdje smo kasnije promatrali) uživamo u pogledu na fantastičan zalazak Sunca dok nam je pogled pucao preko otoka Krka, Cresa i Istre. Naravno da smo svi izvukli fotoaparate, ali morate biti tamo i to vidjeti vlastitim ocima.
Sa fotografija se može vidjeti da je nebo blizu horizonta bilo neprozirno i puno oblaka. To je utjecalo na transparentnost neba jer je očito bila nekakva izmaglica u zraku. Iako je nebo bilo prekrasno, nije bilo tako lijepo kao prošle godine. Svejedno, stari poznati deep sky objekti su izgledali potpuno drugačije. Kuglasti skupovi su bili prepuni zvijezda (M13, M3, M22), galaksije su "narasle", maglice oduzimale dah. Nešto prije 2 ujutro su napokon stigli Mirko i Luka. Kasnili su jer su slagali kolimaciju Destroyeru, a i naš Mirko se temeljito sprema za put, pa je to potrajalo.. na kraju je zaboravio fotoaparat i ETXa :))) Uglavnom, ne moram vam ni pričati kako su objekti bili sjajni! Ja sam prije toga promatrao, naravno, najviše sa svojim Intesom i ponekad bacio pogled kroz C8 od Vida.
Vidu sam također zaplijenio UHC filter. Čovječe koliko je M8 (Lagoon) "narasla" sa UHC-om! Ne sjećam se da sam ju ikada tako dobro vidio! Trifid je također bila super, ali pravo lice je pokazala tek u Destroyeru sa UHC-om.. nevjerovatno kako je sjajila, tamne pruge su bile kontrastne i pokazivale strukturu.. inače se samo slabasno naziru. Mrak! Ja sam u Intesu naciljao M101, bila je ogromna, nazirala se struktura i čvoriči u spiralnim krakovima. Galaksija M81 je izgledala dvostruko veća nego inače!
Ludnica.. M51 smo gledali u Destroyeru kada je već polako počelo svitati, ali ipak su se vidjeli krakovi, struktura, fantastično.. Eh da, tijekom večeri nam je došla (i otišla) i ekipa iz Korenice, a mnogi su bili malo preumorni za cijelonoćno promatranje, iako je noć prekratko trajala. Pred kraj smo nešto malo fotografirali (piggyback). Umalo zaboravih, Vid je imao binoviewer, pa smo mnoge objekte gledali s njim kroz razne teleskope. Ufff što je dobro gledati sa dva oka.. makar je slika tamnija, neopisiv je gušt gledati, onako relaksirajuće, imaš dojam kao da lebdiš negdje u svemiru.. ludilo! Na kraju su svi polako otišli u dom na spavanje, jedino smo Vid i ja dočekali zoru obrađujući fotke na njegovom laptopu koje je snimio sa svojim Canonom 300D. Ipak sam i ja posustao i uvaljao se u fini krevet na prvom katu sa ostatkom ekipe. Sljedeće jutro je još bilo donekle vedro, ali se ubrzo počeo naoblačivati. Neki su okolo šetali, neki sjedili i pijuckali pive :) Ali sam bio jako razočaran što su na kraju svi osim ADIjevaca (i Marina - on kao da je naš :) ) otišli doma. Mislim, nije baš u redu, rezervirali smo cijeli dom za vikend, prvo je odustalo pola ljudi (prvu noć nas je bilo ukupno 16 od 25 rezerviranih mjesta - Vjeko i Selma su došli tek u subotu ujutro), a u subotu nas je ostalo 10 ili 11. Srećom je Ante (chief zavižanskog doma) bio OK, jer mislim, u utorak je bio praznik, mnogi su produžili vikend i vjerujem da je puno ljudi otkantao zbog nas da bi na kraju imao poluprazan dom. Sljedeće godine si mjesta rezervirajte sami. Nodobro. Nama uglavnom nije bilo dosadno, ili smo šetali po obližnjim vrhovima ili se nabacivali frizbijem, uživali u kulinarskim specijalitetima našeg profi kuhara Vida, a navečer se glupirali na "terasi" (parking sa kojeg smo promatrali). Nedljelja ujutro nije bila ništa više obećavajuća od prethodnog oblačnog dana pa su se mnogi još prijepodne spakirali i otišli. Zadnji su krenuli Mirko i Luka, a ostali smo jos samo Vid, Marko i ja. Tada je počeo show oblaka koji je stvarno bio prekrasan - jurili su s juga, obavijali vrhove, natjeravali se po udolinama kao da se igraju i ne mare što neki tamo astronomi žude za vedrim nebom. Na ubrzo su i navedeni astronomi bili opčinejni igrom te su ju pokušali ovjekovječiti na filmu. Iapk, nakon toga su oblaci izvršili invaziju i potpuno prekrili dom i okolicu. Počela je kiša, pa smo nakon kratkog konzultiranja i mi odlučili krenuti doma. Putem smo još malo fotkali, kukali što ne možemo vidjeti zalazak Sunca sa Zavižana, no našem izletu je ipak bio kraj. Nepredvidivo zavižansko vrijeme nas je (opet?) zeznulo, ali ipak smo imali jednu vedru noć i dobro se zabavljali ostalih dana. Događaje sa Zavižana smo rezimirali u ponedjeljak uz roštilj, pivicu i gledanje tekme kod Vida doma, no to je već druga priča.. A jednoglasno smo zaključili da na Zavižanu može biti bolje i da moramo doći opet! (Još fotografija: http://www.geocities.com/vidn/slike/deepsky/zavizan.htm) (jun 2004.)
|
