|
Ajde da vam brzo napišem kako je bilo na JSPu dok su mi još friški dojmovi :) Prognoza po običaju nije obećavala..već smo pomislili da će se nastaviti tradicija oblačnih JSP-ova. Zbog toga niti nije puno ljudi došlo prvu večer (petak), iako je dotična bila otvorena za javnost. Ali naravno da nije moglo biti dosadno..atmosfera je bila opuštena, bez strke koja inače zna biti prilikom kretanja na Japetić. U Jasku smo došli Vid, Lidija i ja, postaviti opise uz astrofotografije u gradskom muzeju. Iznenadio nas je veliki transparent iznad ulaza – „Japetić Star Party 2006. – izložba astrofotografija". Kustos Mirko je vrlo simpatičan, već nam je ponudio da sljedeće godine opet napravimo izložbu i stavimo nove fotke! U gradskoj kavani pokraj muzeja smo pričekali naše goste iz inozemstva – Radana, Janka, Enesa i Lesija. Marko i Luka su došli nešto kasnije i produžili za Japetić, a ubrzo nakon njih smo i mi krenuli. Cesta do gore je katastrofalna, uništila ju kiša, vozili smo jako polako i oprezno. Naravno, bilo je oblačno, pa smo odmah upotrijebili alternativni plan – zabava na parkiralištu planinarskog doma :) Teta Ruža je došla tek kasnije navečer. Oko ponoći se djelomično razvedrilo, ali meni se nije dalo slagati teleskop(e) samo zbog par rupa u oblacima, pa sam se odlučio za plan 2 – spavanje u planinarskom domu :) Kažu očevici da je nakon ponoći bilo fino vedro sve do pol 3. Na promatranju nam se pridružio samo Mirko, te još troje kojima sam nažalost zaboravio imena :/ a sa sobom su imali 20x90 dalekozor kojeg smo uspoređivali sa Jankovim 25x100. Jankov dalekozor je bio zvijezda cijelog vikenda. Već sljedeće jutro smo kroz njega promatrali Jasku, Crnu mlaku i sve ostalo što se vidi sa terase planinarskog doma. Pogled je bio bistar usprkos oblacima, ali nažalost kasnije su se navukli i niski oblaci tako da više nismo mogli gledati baš ništa Da ubijemo vrijeme, napravili smo turistički izlet do piramide. Šuma na putu do nje me svaki puta iznenadi svojom ljepotom..ovaj puta smo npr. Naletili na daždevnjaka koji se skrivao na deblu jednog velikog stabla. Enes je GPSom izmjerio visinu piramide :) (888m) pa smo se sretni vratili natrag u dom. Na terasi doma je već bilo puno planinara koji su marljivo klopali Ružine delicije, tako da smo im se morali pridružiti u masovnom žvakanju :) Palo je par porcija graha, junetine ala wild, vrganja..ma ludnica. Budući da teta Ruža radi praaavu domaću klopu, ekipi su se počele sklapati okice, te su se neki pokupili natrag u sobu ubit oko. Vid i ja smo montirali njegov ED80 na moj fotostativ i upregnuli binoviewer na Sunce. To je valjda jedina konstanta kod velikih JSP-a – po danu barem nakratko uspijemo vidit Sunce ;) I stvarno je bilo super, velika grupa pjega, a kroz bino se mogla vidjeti stvarno hrpetina detalja! Ubrzo smo krenuli natrag u Jasku – u 18h je predviđeno otvorenje izložbe, a nešto ranije smo se dogovorili sa dogradonačelnikom Novoselom u gradskom podrumu (isto blizu muzeja). Malo prije 18h je stigao prvo Žac, pa Korado, pa onda hrpetina ADIjevaca, svi onako u crvenim majicama, izgledali smo ko neka sekta :) na otvaranju baš i nije bilo previše posjetitelja, ali nije važno – izložba se može vidjeti još koji tjedan. Na otvorenju su bili novinar i snimatelj iz TV plus..srećom nisu snimili moj prekrasni pozdravni govor, ali na kraju sam im uspio složiti dvije suvisle rečenice za intervju :) Oko 19h smo se uputili do obiteljskog gospodarstva Krešimira Režeka. Šteta što smo vozili u koloni, a nisam znao točan put do tamo..priroda oko te vinske ceste je prekrasna i cijelo vrijeme sam gledao kadrove za fotkanje :) iako je i pogled sa terase bio jako lijep. Mislio sam da predavanje neće biti baš posjećeno (sudeći po otvorenju izložbe), ali malo po malo i cijela prostorija se popunila, i to ne samo crvenim ADI majiconošama :) Korado je opet održao odlično predavanje koje će svakako ubrzati proces donošenja odluke o ekološkoj rasvjeti na području Jaske. Još jednom puno hvala Koradu..napokon imam(o) dojam da smo u tom smislu nešto uspjeli napraviti nakon svih ovih godina pregovaranja! Domaćini su se potrudili i fino nas ugostili. Čim smo bili došli ponudili su nas rajnskim rizlingom vlastite proizvodnje, a nakon predavanja švedskim stolom…i još ponekom buteljom istog vina :) Vino je tako dobro da nije čudo što smo na Japetić došli pomalo veseli ;) Iako, plan je bio otići samo do kamenoloma, međutim sa vrha se javila ekipa koja nije znala za izložbu i predavanje (iako mislim da sam sve fino najavio na newsima?), a osim toga na neku foru se i nebo potpuno razvedrilo, pa smo ipak produžili do gore. Doduše, ja sam se zadržao u kamenolomu jer je Žac snimao svjetlosno zagađenje sa all sky kamerom, a Korado je žurio natrag pa mu se nije isplatilo truckati do vrha i odmah natrag. U kamenolomu nam se pridružio i naš stari Jaša, pa smo otišli gore – i Žac je odlučio sa vrha snimiti LP. Jedva čekam vidjeti rezultate, biti će zanimljivo! Doduše, Korado je iz kamenoloma komentirao kako je nebo zapravo dobro..a stvarno je bilo dobro, bistro nakon kiša i oblaka, iznimno dobro za Japetić. Parkiralište na vrhu je bilo prepuno automobila..budući da sam stigao među zadnjima, nije mi se dalo gurati unutra da nađem neko povoljno mjesto za složiti teleskop, pa sam odlučio isprobati kakav je Rolleiflex u astrofotografiji. Znam, neće biti ništa posebno, ali svejedno hvala Vidu što mi je dopustio jednu 15minutnu piggyback astrofotku (nakon koje mi se zamaglio objektiv, haha), dok su ostale sve startrails-i. Opet najspektakularniji instrument je bio Jankov dalekozor na paralelogramu kojeg je sam napravio. Ludnica kako se dobro vidjela M31, pa M33, čak i North America je fino pokazala „Meksički zaljev".. Malo po malo je ekipa odlazila doma, a sve češće su se maglili objektivi, pa smo i mi koji smo na kraju ostali morali spakirati opremu. Opet se završilo kao što je i počelo – prvi koji su došli na JSP su zadnji otišli :) Dakle Vid, Don, Lidija i ja i naša četvorka iz susjednih država :) Sve u svemu, još jedan fantastičan JSP…samo još čekamo odluku
gradskog poglavarstva Jaske ;)
|
|
