Sadržaj AM

Početkom devedesetih godina prošlog stoljeća, kupili su sovjetsku tehnologiju baziranu na svemirskim brodovima tipa «Vostok», no bilo je očito kako ona neće moći zadovoljiti rastuće Kineske ambicije. Raspadom SSSR-a, današnja se Rusija našla u besparici i Kinezima je u bescjenje prodana novija tehnologija pilotiranih brodova klase «Sojuz - T».

Pažljivo kopirajući i prilagođavajući tehnologiju svojim potrebama i zamislima unatrag nekoliko godina započela su ispitivanja rakete nosača «Dugi Marš 3», a potom i kapsula – prototipova pilotiranih svemirskih brodova, koji su nazvani «Shenzhou».

Generalna proba broj pet, lansirana 14. listopada 2003. godine, ili po kineski – «Shenzhou -5», ponijela je u svemir prvog Kineskog astronauta. Ruska tehnologija u Kineskoj varijanti "Sojuz - Shenzhou"

Čini mi se kako je Ovo događaj koji će, perspektivno promatrano, promijeniti svijet, probuditi ga iz jedne tehnološke učmalosti na području svemirske tehnologije. Naime, Kineski se planovi ne zaustavljaju u Zemljinoj orbiti, u narednih petnaest godina planiraju prvo spuštanje taikonauta na Mjesec!

Američki svemirski program već tri desetljeća robuje promašenoj filozofiji letova astronauta u svemir realiziranu kroz (preskupi) program «space shuttle», Ruska besparica zaustavila je Ruse (u doduše kontinuiranoj i smišljenoj filozofiji svemirskih istraživanja) na prokušanoj i pouzdanoj tehnologiji letova kozmonauta u svemir koja se povremeno dorađuje a predstavljena je kroz programe «Sojuz», «Progres», «Mir» i «ISS» (inače informacija za laike, «ISS» je u biti zapravo Ruska svemirska stanica, koju su Amerikanci medijski vješto prisvojili!). I upravo se u toj prokušanoj Ruskoj tehnologiji, kojom su Kinezi ovladali, krije zamašnjak čovječanstva.

Nakon uspješnog leta Yang Liwei-a u svemir Kina je ohrabrena i puna entuzjazma. Očigledno je kako imaju znanje, volju, želju i mogućnost za let u svemir. Slijedeći logičan cilj je izgradnja svemirske stanice u Zemljinoj orbiti i let na Mjesec. Vjerujem kako će naredna «petoljetka» donijeti stalno Kinesko ljudsko prisustvo u orbiti, a ona iza nje i prvo spuštanje Kineza na Mjesec.

Valja uskoro računati i na vrijedne Indijce, kojima je sada primarni zadatak slanje (bespilotne) letjelice na Mjesec, no i oni su u posjedu «Sojuz» tehnologije i, što je još važnije, Ruskih inženjera svemirskog programa koji su krenuli trbuhom za kruhom. Teško da i Rusi, a pogotovo Amerikanci to mogu tek tako podnijeti. Utrka u svemiru je ponovo započela! Biti će ju više nego zanimljivo pratiti.

Gdje je tu Hrvatska? U vrijeme kada države čija su nam imena poznata pretežito sa snimaka izgladnjelih stanovnika šalju svoje satelite u svemir, Hrvatska nema niti ideju kako se (pa čak ni deklarativno!) uključiti u «svemirska nastojanja». Smatram da potencijal (ljudski, tehnološki i materijalni) zapravo postoji, te mu je potrebna inicijalna kapisla. Uostalom «uključenje u program izrade vlastitog» telekomunikacijskog, metereološkog ili nekog drugog, makar i eksperimentalnog satelita – ma što to značilo, s osloncem na postojeću infrastrukturu (npr-Rusku) po pitanju konstruiranja, lansiranja i održavanja nije nedostižna želja – treba ju jednostavno poželjeti, imati «petlju», baš poput Kineza. Zapravo me čudi kako se nitko od naših političara nije sjetio mahati biračima pred nosom kojekakvim svemirskim nebulozama. Stvarnost je zapravo još i tužnija.

Dok je cijeli svijet sa nestrpljenjem i isčekivanjem pratio let Kineskog taikonauta svemirom, dotle naši mediji jedva da su mu i poklonili djelić pažnje ili prostora, a i to više reda radi, i sa gotovo 18 sati zakašnjenja. Sramno!

Uostalom i pogibija sedmero NASA-inih astronauta krajem siječnja ove godine, na našoj je televiziji spomenuta više onako usput nego sa, pa čak i samo ljudskim, razumijevanjem veličine trenutka. Na news - grupi hr.fido.astronomija bio sam tada napisao kako je spikerica HRTV-a Taj događaj predstavila istom važnošću poput vijesti o pucanju kanalizacijske cijevi u nekom (naravno - nelegalnom) svinjcu. Otužno! Istinito!

Ovaj je članak napisan i u cilju promjene takove «državne» apatije, znam kako se radi o maloj, maleckoj kapi vode, no i veliki slapovi su u biti skup malih, gotovo neprimjetnih kapljica..

ili cijeli clanak i slicice na;

www.vidulini-astro.hr/modules.php?name=News&file=article&sid=94 

Marino

***

Fini clanak Marino.
Nedavno sam procitao da ce Amerikancima trebati mozda i sledecih 30 godina da se vrate na Mesec.
Kako Kina misli to da uradi u sledecih 15 godina je pod velikim znakom pitanja. A eto, oni spominju i izgradnju svemirske stanice u dogledno vreme. Bojim se da su im oci vece od stomaka, jer sve to ne zavisi od njihovog entuzijazma ili ambicija vec od novcanih sredstava. Ja ipak ne verujem da Kina moze odvojiti toliko novcanih sredstava za te poduhvate. A opet citao sam i da su Amerikanci odbili da prime Kinu kao clana u projektu Svemirske Stanice, pa mozda tu kod Kineza postoji i doza dokazivanja pred njima i ostatkom sveta, i da nije bas sve u istrazivanju svemira. A Amerikanci ako to ne budu mogli podneti, sve sto trebaju uraditi je vratiti sve svoje kompanije koje su zbog jeftinije radne snage otvorile fabrike u Kini, nazad u Ameriku:-)
I ako Kineze mozda mogu da razumem i uzmem u obzir kao buducu vaznu kariku u svemirskim istrazivanjima, Indija mi nikako nije jasna.

Napisao si da se secamo ovih drzava po snimcima izgladnelog stanovnista. Tacno, ali to stanovnistvo je i dalje gladno, mada snimke vise ne vidimo kao pre.
Zasto bi Indija slala sondu koja bi fotografisala povrsinu Meseca sto je projekat bez ikakvog naucnog znacaja sa obzirom da su Amerikanci i Rusi to uradili jos pre 30 godina? Da li je to samo jos jedan vid takmicenja sa susednim Pakistanom kao u nedavnom nuklearnom naoruzanju?
u Indiji zivi cetvrtina svetske populacije i jos uvek ima veliki broj gladnih i siromasnih u toj drzavi, pa se postavlja pitanje koliko im je opravdan trosak za njihov svemirski program u vreme kada im UNICEF jos uvek hrani decu.

Japan ima svoj samostalni svemirski program. Japanci su do sada lansirali 25 svemirskih istrazivackih sondi i to svojim raketama i sa svojih rampi. Poslali su sonde ka Marsu i Suncu a ne samo u orbitu oko Zemlje. Zatim izgradili su "Kamiokade" neutrino laboratoriju, imaju i bogatu saradnju sa Amerikancima, Kanadom, Evropljanima i Rusima. Njihovi instrumenti se nalaze na mnogim letelicama. Prema tome mislim da oni zaista mnogo rade i ulazu u svemirska istrazivanja.
Brazil je siromasna drzava pa ne cudi sto nemaju svemirskih "poduhvata", a radije bih se zapitao gde je Australija?

O njima se ne cuje (ili barem Ja nisam cuo) mnogo a to je drzava koja ima sredstava za svemirska istrazivanja.

Pozdrav.
Maxscope