|
5.3.2004. U glavi nervozno prebirem strategiju, ali kako se počinje lagano mračiti odluka je probavati po osjećaju pa kako god da ispadne. Neću biti preambiciozan ići ću na najmanje uvećanje pa tako krećem s Kelnerom 25 mm. 18:10 počinje, prve pretamne - povećavam ekspoziciju, makro neće da izoštri tako blizu, prebacujem na ručno, sad izleda dobro ali mutno - oslanjam lakat na prozorski okvir, nogu na obližnju stolicu, i u toj polumističnoj pozi sljedi serija od 10 snimaka (sada već ukupno oko 60). Trk nazad u sobu da se prebaci na PC i vide rezultati. Prve katastrofalne, prvih tridesetak, četrdesetak ... pedeset loših snimaka a onda 6 jako uspješnih. Plima ponosa struji od mene do Mjeseca. Hvala ti ... ti stari dobri pozeru. Uzimam Plossl 9 mm i Barlov 2 x, ali ne za snimanje, ovo je već nešto lično, ovo je ugoda za dušu i oko i da ne kvarim nervoznim škljockanjem ovaj trenutak, a i Jupiter veš odskače na horizontu ... Analiza:
1. Pythagoras - s centralnom planinom, hmmm kao da se nešto sluti ali od centralne planine ništa 100% ništa na ovom uvećanju; 2. Aristarchus - nije u treminatoru, ali mistična dešavanja oko njega i njegov jasan sjaj mu daju za pravo da ga ne zaobiđemo; 3. Cavalerius i tik do njega 4. Hevelius - aaa ovdje se naslućuje centralno uzvišenje; 5. Grimaldi - ispred njega neka komleksna struktura tu nedje bi trebala biti i istoimena Rimae Garimaldi; potom slijedi 6. Byrgius - precizan sa ravnim basenom na dnu, čini se da iz mraka na pola puta do kratera Inghrami iz mraka svijetle vrhovi Piazzi-nih visokih zidova pa onda 7. Inghirami - dolje dalje imamo 8. Bailly i u njemu Bailly B druga strana je u mraku ali se vide visoki zidovi kako svijetle iz tame na kraju 9. Le Gentil cija struktura nekako više liči na kanjon više nego na krater, ali sve je to igra sjene visokog uzvišenja koje okrenuto prema nama.
(mart 2004.)
|