|
korinse sitnice |
|
Magnituda : sjaj |
Razlika u
magnitudi |
Razlika u sjaju |
0,5 |
1,6 |
1,0 |
2,5 |
1,5 |
4,0 |
2,0 |
6,3 |
2,5 |
10
|
3,0 |
16
|
3,5 |
25
|
4,0 |
40
|
5,0 |
100
|
6,0 |
250
|
7,5 |
1000
|
10 |
10 000
|
12,5 |
100 000
|
15 |
1 000 000
|
|
Mera za sjaj nebeskog tela je magnituda ili zvezdana valičina.
Ova mera potiče još od Hiparha
koji je sve zvezde podelio po veličini u
šest grupa s tim da je najsjajnije zvezde svrstao u
grupu prve veličine, a one koje se jedva vide u gupu
šeste veličine. U Hiparhovo
vreme sintagma “sve zvezde” značila je ono
što danas zovemo “sve zvezde vidljive golim okom” i
zato je njegova lista proširena čim
je pronađen teleskop. Danas su astronomi uz pomoć
moćnih instrumenata u stanju
da vide i zvezde 26-te veličine.
Međutim na nebu možemo
videti i sjajnija tela od zvezda prve veličine, a to
su Sunce Mesec i dobar broj planeta Sunčevog sistema.
Kako je astronomija nauka koja s teško odriče
tradicije Hiparhova podela je sačuvana a idući
logikom da sjajnija tela imaju brojčano manju
vrednost magnituda Sunca je -26,8 a magnituda punog Meseca -12,7. Ovo su
srednje vrednosti što znači da
je to sjaj ova dva tela pri njihovoj srednjoj razdaljini od planete Zemlje
sa koje ih i posmatramo.
Ali pazite sad: naša
čula imaju neobičnu
osobinu da spoljne nadražaje, čiji
intenzitet raste po geometrijskoj progresiji dostavlja mozgu po aritmetičkohj
progresiji. Tako ona mala razlika u sjaju koju vidimo između
dve po magnitudi susedne zvezde znači zapravo da
je jedna sjajnija od druge 2,5 puta, a razlika u sjaju između
zvezda prve i šeste veličine
je 100 puta itd. Iz ovoga opet sledi da je Sunce oko 465 000 puta
sjajnije od punog Meseca, a da je pun Mesec oko 280 000 puta sjajniji od
zvezda prve veličine. |
(februar
2003.)
vrh
|