Behaudin Karić E-mail: behaudin@yahoo.com

27.02.2003 21:20 

Tako sam pozelio vedro veče da mi i ova “polušansa” daje elana da iznesem opremu i bacim pogled u beskraj. Tačnije, meta mi je Jupiter koji iako ima sumaglice jako sija, naprosto mami. Teleskop sam iznjeo prije 40-ak minuta i ne mogu očekivati da se baš savršeno prilagodio okolnoj atmosferi čija je temperatura zraka oko 0°C. Dok se teleskop “hladio”  skoknuo sam u Cartes du Ciel i utvrdio da je GRS moguće uočiti tako da sam se ponadao da ću moći ponoviti opservaciju GRS koji sam jedanput u ljeto 2002. vidjeo. Uzimam Ploss 9 mm. Planet u pojedinim trenutcima izgleda kao da se posmatra kroz paus-papir. Slika dolazi i gubi se, sve u svemu jako loše. Uspjevam opaziti samo sjevernu i južnu ekvatorijalnu zonu i same polove ali sve skupa nezadovoljavajuće. Pogledom tražim Jupiterove satelite, brojim i uočavam da jedan manjka, da li je iza velikog diska Jupitera ili je ispred njega a zbog loše slike ne mogu da ga uočim ili ... ?

Prelaz Evrope preko Ganimeda 27. januara 2003.

Upućujem SMS u Novi Sad i trazim pomoć dežurnog astro-Lale dragog prijatelja Dragana Miladinovića. Opisujem u kratkim crtama situaciju i pitam za dešavanja oko sada već evidentnog Europe i Ganimeda. Vapaji zbog lošeg vremena stižu u povratnoj poruci ali i konkretna pomoć i uputa. Kaže da su provjereno Ganimed i Europa u okultaciji. Odlučio sam da pažljivo pratim pojavu i da javim Miladinoviću kada sam opazio razdvajanje diskova. Eh, da je atmisfera stabilnija ali i ne čini se tako loša kao s početka večeri ali “pamtim i bolje prilike” – (osmatranje od  30.10.2002 22:50 – vidi niže Saturn). Opazam nešto, kao da vidim dva mala diska jedan tamniji jedan svjetliji ali još ne mogu sa sigurnošću da utvrdim, da sada ih jasnije vidim, ali slika koja se na trenutke krivi pogoršava situaciju. Već u slijedećem trenutku vidim jasno dva mala odvojena diska, pogledam na sat i bilježim vrijeme 21:37. Da, sada su se već jasno odvojili. Još par poruka izmjenjujem sa Miladinovćem i dijelim s njim ove prekrasne trenutke. Pojava mi se učinila jako zanimljivom i probaću da pronađem članak koji sam čini mi se vidjeo u SKY & Telescope u vezi okultacija i eklipsi Jupiterovih mjeseca.

Kasnijom analizom utvrdio sam da sam vidjeo Europu kada je bila udaljena od Ganimeda za odprilike malo više od jednog njenog prečnika što bi bilo do 1,5”. Neka kasnija razmišljanja su me navela da bi zanimljivo bilo pratiti i eklipse ove uvijek zanimljive Jupiterove porodice. Članak sam kasnije u SKY & Telescope pronašao, to je “Jupiter´s Moon Dances” by Jean Meeus, čovjeka koji je posvetio veliku količinu svog života izračunavajući i prateći sve vezano za ovakve pojave.

30.10.2002 22:50

Noć je nevjerovatno kristalno čista te odmah krećem na uvijek prekrasne Plejade i da bih vidjeo do koje magnituda je vidljiva večeras s obzirom da nema Mjeseca. Krećem sa: 

1.      HR 1165 HD 23630 Flamsteed Number:  25 Bayer Letter: Eta Taurus ili ALCYONE Visual Magnitude:  2.87;

2.      HD 23713 SAO 76207 BD+23   548 Visual Magnitude:  9.27;

3.      TYC1800-01984-1 Magnitude Tycho VT: 10.53 ;

4.      HD 23778 SAO 76218 BD+23 554 Visual Magnitude:  9.53 ;

5.      TYC1800-01716-1 Magnitude Tycho BT: 10.75 Magnitude Tycho VT: 10.24 ;

6.      TYC1800-01683-1 Magnitude Tycho BT: Magnitude Tycho VT: 10.34 ;

7.      TYC1800-01718-1: Magnitude Tycho VT: 10.42 ;

potom na onu koju je predhodnu noć izgledala slabije magnitude od one koje za koju je deklarisana HD282974 SAO 76187 BD+23 530 Visual Magnitude: 9.81 i do nje potpuno iznenađenje TYC1800-01620-1 Magnitude Tycho BT: 11.01 Magnitude Tycho VT: 10.04  ne mogu da vjerujem iz grada sa balkona dosežem magnitudu 11.01. Moram poslije detaljnije analizirat, da li je ovo baš ta magnituda.

Prebacijem se na Saturn kojeg opazam da se uzdiže na oko 25° iznad horizonta. Nalazim ga sa K-25 mm potom brzo stavljam P-9 mm već sam mislio da će slika "ploviti" ali se brzo uvjeravam da se slika stabilizuje nakon 2-4 sekunde pa potom se ponovo izobličuje. U trenutcima stabilnije slike vidim Saturn kao nikad do sada. Probavam P-9 mm + Barlow, teško fokusiram sliku,  probam sa k-6 mm i otkrivam nešto neočekivano. Ne mogu da vjerujem u trenutcima stabilizacije slike imam nevjerovatan prizor - vidim Cassini-jevu pukotinu u prstenu. Jasno je razaznajem. Trčim do telefona i zovem po podršku Miladinovica u Novi Sad – tri ili četiri puta očito mu je mobilni “off”. Potom slijedi još bolja opažanja, vidim da ekvatorijalan zona na Saturnu koja je izražajnije žute boje potom slijedi svjetlija oblast i na kraju još tamnija na samom južnom polu, kao da ima mix blijedo blijedo zelenkasto-sivkasto-žuto. Nekako ga sada mogu 3D da sagledam jer jasnije vidim rub diska planete odvojenog od samog prstena koji na manjim uvećanjima jednostavno biva "stopljen"  sa njim. Iznad pola uočavam dvije tačkice za koje pretpostavljam da su ili slabe zvijezde ili sateliti. Ali sada mi nije primarni cilj da njih gledam. Ne mogu se samog Saturna nagledati. Zaista fantastično izgleda. Skiciram ga na brzinu i skicu ću kasnije pokušati po sjećanju obojiti i doraditi. Uzivaću u prizoru sve dok me zima ne natjera nazad u kuću ...

(januar 2003.)

vrh