|
Svima je poznato koliko je malo ljudi koji: Stoga naći istomišljenika, kolegu astronoma tj. prijatelja astronomije nije lako. Imam ja više poznanika iz astronomije, ali to su prijatelji sa foruma (reče Saša: to su «virtualni prijatelji») s kojima manje više svakodnevno izmjenjujem mišljenje na dotičnom forumu.
Najbliži astro prijatelj nalazi se od mene «samo» 70 km. Nedavno sam bio kod njega, točnije 14.09.2005. Povod je bio: nabavka ekvatorijalne montaže za mog «Zmaja» 200/1000 mm. Još na Letenci ove godine, donio sam odluku nabaviti tu montažu jer sam imao malo muke sa svojom dobson montažom... Videći kod drugih na Letenci kako je super stvar ekvatorijalna montaža (nadalje u tekstu EQ), rekao sam sebi da ću do idućeg susreta na Letenci obavezno nabaviti sebi tako nešto. Stoga ISPLATI SE DOĆI NA LETENKU jer se puno toga može vidjeti i naučiti! Najprije sam se na astronomskom forumu raspitao kakva mi je potrebna montaža. Potom sam pitao svog poznanika od 70km LAJOŠA KIŠA, kod koga sam nabavio «Zmaja» 200/1000mm, koju bi mi montažu preporučio. Inače, Lajoš se više godina bavi izradom teleskopa tj. jednom riječju-poznaje stvari vrlo dobro. Preporučio mi je montažu Skyscan EQ3. Pogledao sam na internetu što o tome piše, zatim cijene i odlučio se ipak za EQ3 iako bi mi dobrodošao i koji veći broj, ali to je dodatnih 50-100 eura više, a rečeno mi je da če i ovo biti sasvim dovoljno odn. dobro za mog «Zmaja». Došao je i taj dan!!! Nazvao me Lajoš: «Gorane, kad ćeš doći do mene, stigla ti je montaža!» Odlucio sam doći predvečer, vidjeti tako željenu montažu i odmah te je večeri i okušati! Imali smo sreće: bilo je vedro s tim da je Mjesec bio vrlo aktivan te noći na nebu i dobro je «zaprašio» svojim svjetlom duž nebeskog prostora jer je osvjetljenost nejgovog diska bila «tričavih» 83,94%. Kada sam prvi put ugledao montažu, rekao sam sebi: «Čovječe, ovo je baš velika stvar!» Naime, na internetu sam vidio slike te montaže ali realnu veličinu nisam mogao shvatiti odn. vrlo je poželjno ako se čovjek slika uz montažu i onda možemo koliko-toliko shvatiti što je od montaže pred nama. Montažu detaljno ne želim opisivati ovoga puta. Napisat ću poseban članak, detaljniji što je moguće više, ali tek nakon nekoliko vedrih noći (trenutno imamo vrlo ružno vrijeme iznad naših glava!) u kojima ću se dobro ispraksirati. Negdje između 20 i 20.30 sati smo izašli vani. Mjesec je «prašio», kako rekoh, i malo toga se moglo od drugih nebeskih objekata vidjeti na jugu gdje je Mjesec dominirao te večeri. Stoga smo se okrenuli sjeveru i zapadu. Najprije smo fiksirali sjevernjaču, a zatim tragali za obližnjim zvijezdama kako bi smo do kraja-kako to valja-podesili ovu montažu. Budući da se moja montaža malo razlikuje od Lajoševe, imali smo muke (pogotovo Lajos!!!) kako sad «načiniti pravili zahvat». Ovako mi nešto reče: «Kod mene ovi vijci za podešavanje stoje drugačije...Nije lako raditi sad odjednom na drugoj montaži!» Koliko-toliko uštimali smo ZA PRVI PUT-«FIRST LIGHT» što je trebalo uštimati. Čuo sam od Lajoša masu savjeta u svezi rada sa montažom i naravno više od pola zaboravio-hej, ipak je to FIRST LIGHT! Spomenut ću tek nekoliko objekata koje smo te večeri promatrali: svakako Mjesec. Mjesec je uvijek posebna priča jer je prepun zanimljivih elemenata. Dobro, Mjesec osvjetljen 83,94% i nije baš nešto što se oduševljava...No, vrijedilo je. Lajoš mi je pokazao svoje razne filtere u boji namjenjene za astro promatranja. Čovječe, dobro je to imati! Zapamtio sam vrlo dobro da ZELENI filter odlično služi promatranju Mjeseca. Zaista, zaista, oko se ne opterećuje blještavilom Mjeseca kroz taj filter, a uz to «mora»-tamne površine Mjeseca-odlično se vide! Koristio sam i ja svoj narandžasti filter (od dalekozora) ali zeleni je ŠEF! Zatim smo pažnju usmjerili na manje objekte. Uz montažu sam tražio za teleskop i R.A. motor (motor za praćenje nebeskih objekata po R.A. nebeskoj osi). Međutim, taj se motor «hrani» s četiri debele baterije koje te večeri nismo imali. Dakle, ručno samo navodili. Ono što želim naglasiti je da baš odlično služe svojoj svrsi vijci za fino pomeranje po deklinacijskoj osi (DEC) i osi desnog otklona (R.A). Osmatrali smo, zna se - Andromedinu galaksiju M31. Hm...Pokušavam se sjetiti koje smo sve veličine okulara koristili: svakako moj širokokutni Plossl od 31 mm, zatim Lajošev od 25mm te one od 9mm i 6mm uz povremeno korišćenje Barlow 2X okulara. Imao sam prilike koristiti se i Lajoševim okularima KUĆNE IZRADE i mogu reći da su sasvim OK iako ga nisam pitao kako ih je napravio. Ono što ću pamtiti jeste posmatranje u Liri Prsten maglice («Ring nebula») pod oznakom M57. Sirota M57 trpila je od naše strane izmjenu svih mogućih okulara ne bi li mi uspjeli što bolje vidjeti što bolje taj famozni prsten oko zvijezde i eventualno bijelog patuljka koji se udobno smjestio u sam centar ove lijepe magline. Taj patuljak je 14. zvijezdane veličine a tu veličinu bi trebao uhvatiti moj «Zmaj» jer mu je to granična magnituda koju može zapaziti, no te večeri nismo to uspjeli spaziti. O da, prsten je lijep! Nazire se savim fino! To je čar posmatranja golim očima: vidjeti jasno objekt udaljen ogromnim 4100 godina svjetlosti. Ja sam uspio!!! Još bih spomenuo Mars kojeg smo počeli posmatrati od, čini mi se, 22.30 sati (13 stepeni iznad horizonta) da bi posljednji put bacili pogled oko 1 sata poslije ponoći (38 stepeni iznad horizonta). Kako se sve više uzdizao, «grabio» je Mars okolni mrak i zbog toga smo ga u te sitne sati odlično vidjeli. Ali, umjesto da bude mirna noć, poveli smo ozbiljnu raspravu: Lajoš: «Čini mi se da vidim kako je Marsu na desnoj strani manje
osvjetljen disk!» Dakle, prevario sam vas: ovo uopće nije bila rasprava nego slaganje u mislima. Kasnije sam provjerio ono što smo opazili. Mislim da nam je ispravno samo ono za tamne površine ali ne i za desnu stranu: u okularu je desno, dakle obrnuto, znači u realnosti bi trebalo lijevo manje biti osvjetljen Marsov disk, međutim program mi pokazuje da je manje osvjetljena ipak desna strana. Sto mu gromova, temperatura se počela spuštati oko 22 sata. «Ma nije mi hladno!» - odgovorih Lajošu kad je on počeo oblačiti svoju jaknu. Kasnije sam priznao sebi da postoji interakcija između snižene temperature i onoga kako se osjećam tj. jednom riječju-smrzao sam se i onda je došao moj spas u teta Branki (Lajoševa supruga) koja, kako priznaje, nije oduševljenja za promatranje neba (poput nas) ali da svakako to podržava. To je i dokazala donošenjem tople jakne za Gugija ali i sendviča, toplog čaja...Čini mi se da ovo potvrđuje misao s TV reklame: «Iza svakog uspješnog muškarca stoji žena!» Bez teta Branke naše druženje pod vedrih noćnim nebom ostalo bi u «smrznutoj» i «izgladnjeloj» uspomeni jer nama ne bi palo pamet odvojiti se ni za trenutak od teleskopa i npr. praviti sendviče. U opažačkoj-optičkoj astronomiji svaki povoljan trenutak treba maximalno iskoristiti!!! Nijedan ne smije biti propušten na ušrb «sekundarnih» stvari!!! Nisam li se ja malo više raspisao? Nema veze, znam da će članak biti čitan!!! Još nešto: planiram uskoro još dva poduža članka! O čemu? Čitajte ASTRONOMSKI MAGAZIN i ASTRONOMIJU pa ćete sve lijepo saznati! (07.06.2006)
|
