Boris Štromar boris.stromar@gmail.com http://www.astrobobo.net/

Joj, joj, ko je vidio, pričati će drugim generacijama :) kako je M31 izgledala dok je bila u zenitu, sa svojim pratiocima!

Uf, uf! Koliko peripetija prije nego što sam uspio doći na Letenku! Prvo nisam imao valjani pasoš, ali to sam sredio molbom, a onda je ostatak ADI ekipe otkazao put zbog... pa ne znam zbog čega, al nema sad veze. Na kraju sam skoro i ja odustao, ali me Radan ipak uspio nagovoriti (srećom). Uglavnom, avantura je počela još u četvrtak. Radan se javio da je stigao u ZG, te smo se našli kod Lisinskog. Naime kod mene je već mjesec dana čekao 10" LX200 GPS koji su nabavili Radan i društvo, pa su ga došli pokupiti prije Letenke.

Sudijski par. Foto: uzelac

Uglavnom, prvo smo zajedno otišli do Pinte na pićence (netko pivu, a netko kolu.. pogodite ko je šta pio ;) ). Onda smo krenuli prema Japetiću da nabacimo kratko promatranje, međutim dočekali su nas oblaci.

Radan i ekipa su tamo ostali prespavati u satoru. Sljedeće jutro su došli do mene po teleskop. Mei nije bilo jasno kako će to sve strpati u svoju četvroku jer sam ja jedva one kutijetine ugurao u Punto... i još su imali dva manja teleskopa i stvari (šatore, vreće, itd.). I vjerovali ili ne, sve je stalo! Doduše bez kutija, i sa pola opreme na krovu, ali stalo je, da ne vjeruješ. Ima onaj vic "kako ugurati slona u fićeka" (ili tako nešto), sad mi vise uopće nije smiješan :)

Nakon toga su krenuli pomalo prema Letenci, a ja sam trebao još sebe pospremiti i opskrbiti se za put. Budući da su oni išli sporije, ja sam malo stisnuo gas na autoputu i dostigao ih negdje... eh, negdje, sad više ne znam, ali skoro sam prozujao pokraj njih jer su čekali ispod nadvožnjaka u hladu, a ja ih gledam i mislim, pa koji su ovo manijaci koji se luftaju na autoputu usred ničega... no dobro, uspio sam na vrijeme shvatiti i stati :)

S autoputa smo skrenuli prema Vinkovcima, pa onda preko Vukovara i graničnog prijelaza Ilok smo zajedno stigli do Bačke Palanke gdje nas je čekao Janko. S njim smo se vozili do Novog Sada i tamo je Radan kod Dragana ostavio LX200 jer ipak tu mrcinu treba dobro proučiti prije "first lighta".

U Novom Sadu smo na željezničkoj/autobusnoj stanici dočekali još ekipe, a tamo sam po prvi puta uživo upoznao našeg Sašu, samozatajnog lidera Astronosmkog magazina i kampa na Letenci. Zatim smo se išli opskrbiti u supermarket "021" gdje je Radan obnovio svoje zalihe kole. Moja filozofija je "zašto učiniti danas kada možes sutra", tako da nisam htio odmah kupovati suvenire (čitaj: Nikšićko), što se na kraju nije pokazalo pretjerano pametnim, ali štaje tuje.

I tako smo napokon krenuli prema Letenci... mene je impresionirao Dunav, to cudo je stvarno ogromno... i Petrovaradinska tvrđava je izgledala super dok smo se vozili pokraj nje. Ubrzo smo stigli i na Letenku, gdje je već bilo postavljeno nekoliko šatora. Ja nisam imao šator nego samo posuđenu vreću za spavanje (thanks Marko) koju sam smjestio pokraj šatora Makedonaca.

Naravno, krenulo je upoznavanje, a meni je bilo super jer me svi znaju po izvještajima i tekstovima sa interneta :)

Budući da vrijeme nije obećavalo, Dragan i ja smo spontano zaključili da je vrijeme za degustaciju lokalnih pivskih specijaliteta, pa smo se uz Jelen i Lav pivo instalirali na klupice. Ubrzo se pridružio i ostatak ekipe, te smo tako proveli cijelu večer. Zapravo, ja jesam, a za ostale ne znam :) Učinak zlatnožute tekućine i svih putešestvija je bio takav da sam se pokupio u krevet, uvaljao u vreću za spavanje i bilo mi je super ležati vani u nekakvoj mini udolinici i krmiti cijelu noć. Sljedeći dan sam slušao kako je pred svitanje vjetar puhao kao lud, ali ja nisam ništa skužio :)

Probudio sam se među prvima negdje oko 8, a onda su se polako dizali i ostali. Jutro smo proveli uz doručak, ležerne razgovore, inspekcije teleskopa... Radan je na 4" refraktor stavio filter za Sunce, pa smo malo promatrali. Uslijedila je serija predavanja koje smo odslušali u hladovini izvrnuvši se na travicu. Baš je bilo super, puno bolje nego da smo sjedili po predavaonicama. Prvo je Radan prezentirao astrofotografske radove Skopskog astronomskog društva, Atila je pričao o umjetnoj inteligenciji, a na kraju je i Nikola nešto pričao, ali mi je bio sa strane i sad više ne znam koja je bila tema (što ne znači da je bio nezanimljivo nego sam ja "malo" zaboravan :) ). Svi prisutni su dobili knjižice i brošure, o Novom Sadu, Petrovaradinskoj tvrđavi i još svašta. I ono najvažnije, dobili smo na uvid prvi tiskani broj Astronomskog magazina! Naravno da ima grešaka i može se poboljšati, ali to je potpuno normalno za prvi broj. Glavno je da je pun zanimljivih sadržaja i opsegom je pravi veliki časopis, za razliku od nekih koje nećemo spominjati na glas :)

Napravili smo pauzu za ručak, a nakon toga nastavili sa pričom. Popodne su predavanja/prezentacije preseljene na klupice gdje nam je Janko pokazao kako se testiraju zrcala. Priča se razvukla i na izradu zrcala. To je bila tema na kampu prošle godine, ali bilo je novih posjetitelja koji tada nisu bili prisutni, a zanimala ih je tema. Nikola je također ukratko pričao o galaksijama. Uslijedilo je grupno fotografiranje (moje fotke možete vidjeti na mojim stranicama).

Iako je vrijeme bilo vrlo promjenjivo, ekipa je polako pripremala teleskope. U jednom trenutku je čak padala kiša, ali nije bilo dovoljno da nas obeshrabri. U međuvremenu je dosla ekipa sa televizije Pink, pa su nakon razgovora sa Sašom htjeli i samnom napraviti kratak intervju. Kako je već bilo mračno za snimanje, a oprema im baš i nije neka (novinarka ima malu kameru bez rasvjete, dok ostali iz ekipe zvjeraju okolo :) ), na moj prijedlog sam se sjeo na cestu gdje su me osvjetlili dugim farovima automobila. Samo sam rekao par riječi o Višnjanu, i to je bilo to. E da, snimalo se za dječju emisiju "City kids".

Budući da je bilo oblačno, odgodili smo promatranje, tj. ljetni Messierov maraton na koji su se nabrijavale ekipe. Nastavili smo sa predavanjima, ovaj puta u predavaoni sa projektorom. Dok su Zrenjaninci pričali o edukaciji mladeži, vani se polako razvedravalo, pa je glavni sudac (zapravo sudija, zapravo ja :) ) išao vani provjeriti situaciju. Daljnja zbivanja u predavaoni nisam pratio... a baš kad sam htio proglasiti početak natjecanja i kada se skupila ekipa, opet se naoblačilo.

Ipak, ubrzo su se pojavile rupe u oblacima i natjecanje je moglo početi! Bilo je negdje 6-7 ekipa, i brzo sam shvatio da ne mogu sam trčkarati lijevodesno po livadici. Pomoćni sudija je bio očigledan izbor: Katarina, odnosno Kaća, odnosno Kate (čitaj engleski, odn. Kejt :) ) je još prije ponudila pomoć. Na kraju je više ona radila nego ja... ja sam trčkarao okolo i provjeravao Messiere, a ona je zapisvala viđene objekte. Doduše, puno objekata nije ni mogla vidjeti jer bi joj okular bio previsoko :)

Na početku je bila strka jer su svi brzo nalazili objekte. Ja možda imam iskustva u promatranju, ali ne i kao sudija, pa je bilo malo konfuzno. No dobro, ekipe su uglavnom zapisivale viđene objekte, pa su suci na kraju opravdano zaključili da su možda malo pogriješili, te se konzultirali sa istima, tako da je na kraju sve ispalo ok i pošteno. Ovako i onako je bilo glavno da se dobro zabavljamo! A "ljuti konkurenti" su između međusobnog dobacivanja jedni drugima pomagali pronalaziti objekte :)

Uglavnom, na početku se opet naoblačilo, pa smo opet čekali, ali na kraju se potpuno razvedrilo i nebo je bilo odlično, slično kao na Japeticu. Odmah na početku su se izdvojile ekipe koje su predvodile u broju pronađenih Messiera: Momci iz čabra (4.5" newton), Janko (12" newton, sve homemade, zrcalo, fokuser, tubus, ekvatorijalna montaža, ludnica!) i Radan (4" refraktor). Bilo je još zanimljivih ekipa koji su svoj maraton odradili ležernije: Klimavci (sa teleskopom koji se ne može fixirati) su se stvarno trudili i mučili, Vasko je imao 4.5" reflektor, Atila & Zema su se kasnije pridružili (i nikako da se odluče hoće li se natjecati ili ne :) ), a tu je bio još jedan mali refraktor i jedan dalekozor (moto: "ako nađemo 3 objekta bit će super" - toliko su našli i stvarno su dobri!). Ekipa iz Novog Pazara se nije natjecala, ali su imali 8" TAL klevtzov-cassegrain kroz koji sam samo pogledao Mars. Žao mi je što nisam mogao više toga vidjeti, ali eto, sudija je morao odraditi svoj poso :)

Tijekom noći sam izvukao svoj 15x70 Oberwerk i montirao ga na paralelogram. Joj, joj, ko je vidio, pričati će drugim generacijama :) kako je M31 izgledala dok je bila u zenitu, sa svojim pratiocima! Ni ja do tada nisam vidio tu galaksiju tako dobro. Fantastičan prizor! Double cluster također... a bilo je i NGCova, NGC 253, 288 i 247 (koji se jedva nazirao, ali se vidio).

Do kraja je ostalo samo još tri ekipe (gorespomenuta prva trojka). Ujutro je bila borba tko će vidjeti M79 kroz oblake i prije zore :) Pokupili smo se na spavanje i naravno ostavili proglašenje pobjednika za jutro. Kad smo se svi okupili nakon doručka, rezultat je bio: "Momci iz Čabra" (Milan) 47, "Mislim Da Sam Video Jedan Ali Ne Znam Gde Je" (ili tako nekako se zvala ekipa, uglavnom Makedonci, Radan) 45 i Ekipa iz Bačke Palanke (Janko) 42.

Odlični rezultati s obzirom na uvjete i činjenicu da se ništa iz Strijela nije moglo vidjeti. Pobjednike je proglasila Kate jer je glavni sudac bio spriječen žvakanjem sendviča :) a podijeljene su i nagrade.

Polako je slijedilo skupljanje stvari i opraštanje. Meni je bilo stvarno žao što idemo jer sam se tek upoznao kako treba sa ljudima... a svi su bili tako dobri i prijazni, domaćini gostoljubivi, i šta da vam pričam. Niti jednom nije bilo dosadno ni naporno, stalno smo brbljali i družili se. Ne samo o astronomskim temama, bilo je tu priče i o fotografiji (Nedeljko je imao dva Nikona, FA i FM2, pa mi je posudio 20mm objektiv za par fotki na mom FM-u), a i o pivama u Srbiji i Hrvatskoj :) A uglavnom, ko je bio zna kako je bilo dobro, ko nije sam si je kriv! Ja sam cijelo vrijeme razmišljao kako je dobro da me Radan nagovorio da dođem inače bi propustio fantastičan provod!

Do Novog Sada su samnom išli Kate i, eh, kvragu, sad sam zaboravio imena kao i obično :( Uglavnom, svratili smo do Petrovaradinske tvrđave i tamo popili pivce. Još su nam se pridružili Saša i ekipa iz njegovog auta. Ja sam sa "svojima" :) napravio kratak đir po centru Novog Sada (katedrala ludo izgleda!), a onda ih odfurao do željezničkoautobusne stanice. Dalje sam krenuo po suvenire, ali u nedjelju dućani baš i nisu radili, osim diskonta pića gdje sam se opskrbio sa par crnih Zoffmana (sad dok pišem sam otvorio jednog, za uspomenu ;) ), a Nikšićko sam kupio u nekom dućanu na putu za Bačku Palanku (i to je bilo samo 6 limenki, sramota..a u onom diskontu niti jedan!).

Negdje baš kod granice je počeo puhati užasan vjetar i shvatio sam da je zapravo dobro da se kamp završio. Kasnije, s hrvatske strane negdje kod Ovčare je počeo užasan pljusak, tako da se apsolutno ništa nije vidjelo!

Totalan kaos... stao sam sa strane i napravio par fotki (na filmu) za koje se nadam da će ispasti onako sablasno kakva je bila atmosfera. Dobro, srećom, pljusak je kratko trajao, kasnije putem je samo ponegdje sipila kišica.

Doma sam došao oko 22h jer je bilo još zastoja po autoputu. Uglavnom, šta da vam više pričam, dojam koji mi je ostao nakon Letenke ne da je pozitivan nego sam oduševljen! Prvenstveno ljudima, a kad je tako onda ostalo nije ni bitno... ali i program je bio super, organizacija nadasve odlična jer nista nije bilo isforsirano nego ležerno, ali s puno sadržaja.

Jedinu zamjerku imam na sebe (zbog labavog suđenja na maratonu) i ADIjevce (koji nisu došli). Nadam se samo da ću i sljedeće godine biti u mogućnosti doći, ali ovaj puta nosim Intesa i puno hrvatskih suvenira za degustaciju ;)

P.S.: Saša, nemoj se izvlačiti, naravno da će i sljedeće godine biti kamp, jel tak? ;)

(septembar 2003.)

vrh