|
Priču o Letenki ovako počinjem:
«Ti si Gugi?» - upitao me jedan dečko. "Da, ja sam." – odgovorih. "Drago mi je! Ja sam Srđan Penjivrag." Tako je počelo upoznavanje. A tko smo mi? Mi smo oni koji redovno posjećujemo astronomski forum. U posljednje vrijeme ima više aktivnih forumaša koji izmjenjuju vlastita razmišljanja. Htio sam poći na Letenku na astrokamp, imeđu ostalog, da se susretnem s ljudima sa foruma. Želja mi se ispunila. Normalno, nisu svi mogli doći (zbog obaveza) ali do željenog susreta je ipak došlo. Početak Od ulaska u Novi Sad (išao sam preko Bečeja i Temerina) do same Letenke trebalo mi je oko 40 minuta. Na neki način doživio sam kako je Letenka na zabitom mjestu. No, ugledavši (u petak) oko 19. sati široku poljanu, sportske terene i bungalove, znao sam da sam na pravom mjestu. Parkiravši kola, krenuo sam do klupa na kojima je sjedio izvjestan broj ljudi. Predstavio sam se nekima i tako je počelo naše druženje...Vidio sam poznate face iz "Astronomije" i "Astronomskog magazina": dobro raspoloženog Radana i njegove prijatelje iz Makedonije, forumaše Sašu (Zorkića), Bojana (Siča) te Gucića (Milana), par djevojaka koje u Novom Sadu studiraju astronomiju, mladiće iz Bosne (Doboj), Milana Miloševića (preferira teorijsku fiziku), profesionalnog fotografa Nedeljka Markoviča, Katarinu Miljković (aktivnu «petničarku»), izrađivača ogledala za teleskope Janka Mravika, te mnoge, mnoge druge... Neformalni razgovor i okupljanje je još dugo potrajalo...U
međuvremenu na poljanu su se iznosili teleskopi (reflektori i
refraktori). Za divno čudo, baš sam se onda počeo petljati sa svojim
dobsonovcem 200/1000 (F5). Naime, primjetio sam da ga je bilo
potrebno malo kolimirati. Kako nisam pronašao potreban ključ za
podešavanje, obratio sam se obližnjim momcima Milanu Gucići i Pavlu
Doroslovačkom. Više od pola sata trudili su se što preciznije
kolimirati moj teleskop. Kroz to vrijeme sam o kolimaciji dosta
naučio-baš iz prve ruke. Na sportskom terenu je već odavno zauzeo
mjesto sa pratećom opremom Nedeljko Marković koji je preko nekakvog
malog teleskopa (ispravite me) i web kamere "Philips ToUcam Pro"
snimao Mjesec. Prvi put sam vidio svojim očima kako se to radi. Čini
mi se da je uspio napraviti zaista divne slike Mjeseca te večeri!
Nisam samo ja s velikom znatiželjom to posmatrao nego i momci iz
Doboja te ostali. Dva momka iz Doboja rekli su da iduće godine
dolaze sa vlastitim teleskopom iako priznaju da im je u Bosni nešto
tako teško nabaviti. Govorili su mi nešto o samoizradi teleskopa.
Hajde, vidjet ćemo!. Maraton Pamtim da je pred sam mrak sudija astronomskog maratona Ratko Miljkovac najavio otvaranje maratona. Ove noći, jer je bilo vedro i ta se prilika svakako htjela iskoristiti, odmah se pristupilo natjecanju, a ono se sastojalo u slijedećem: pronalaženje 62 zbijena jata od kojh je na popisu 27 Messier objekata. U 22.20 (pogledao sam na sat) počelo je izuzetna moždana aktivnost te sposobnost snalaženja u mraku uz pomoć crvene svjetiljke, astronomskih karata te uz pomoć sugestija ostalih članova iz prijavljene grupe. Nisam išao na pobjedu. Jednostavno nisam bio raspoložen za pronalaženje NGC objekata sa liste osim 27 Messier objekata. Prethodnih dana uopće nisam vježbao jer je bilo oblačno. Prije polaska načinio sam sebi karte neba. U toku pronalaženja objekata primjetio sam, na moju žalost, da su neki moji podaci bili neprecizni i zato određene objekte nisam mogao pronaći. Najveće muke mi je zadao M75 u Strijelcu kojeg sam pronašao uz pomoć Gucićeve karte u 3 ujutro. To mi je predstavljao posljednji objekt koji sam pronašao te noći od ukupno 18 pronađenih. Za ostale nepronađene Messierove objekte «krivi» su moji netočni podaci na kartama te Mjesec koji me je uveliko zbunjivao na početku maratona. Naime, bio je u Djevici (jugozapad) na 15 stupnjeva iznad horizonta te je svojim jakim svjetlom podosta onemogućavao pronalaženje objekata u svojoj blizini. Bolje biti promatrač, nego sudija! Naime, pogotovo na samom početku sa svih strana se čulo dozivanje Ratka, sudije marataona. Treba to izdržati-sa pet strana u isto vrijeme i po više puta glasovi: "Sudija, sudija!» Kako je vrijeme prolazilo, primjetio sam da ga sve manje zovu. Ne, ljudi nisu zaspali, nego su vjerojatno pravili kraće pauze ili su teže pronalazili određene objekte. Tu negdje oko 3 sata čuo sam kako su momci pored mene pronašli i posljednje, 62. zbijeno jato. Svaka im čast! Nakon završetka maratona još malo smo motrili nebeske obekte. Sjećam se da je Mars koji se već 30 stupnjeva dignuo iznad horizonta dosta dobro izgledao u Radanovom teleskopu; sjećam se «romantičnih uzdaha» sa djevojkom koja studira astronomiju dok smo gledali predivno jato 7 "grčkih sestara" (Plejade), te informacije koju mi je uputio Radan da se kroz okular mog teleskopa vide odjednom sva tri objekta (ali jedva!): M31, M32 i M110 (ako sam sve to dobro upamtio). U jednom trenutku sam izustio: "Izgleda da Bobo iz Zagreba nije došao!" Odmah sam čuo glas do mene gledajući u nejasnu siluetu: «Evo me, tu sam!» Ne znam kad je došao, ali mi je bilo drago jer je sam sobom donio i svoje uvijek prisutne «prijatelje»: Tomislava, Ožujsko, Karlovačko pivo... Savjeti Ako želite pronaći malo objekata, slušajte moj savjet: Naravno, tako nemojte činite nego se već kod kuće dobro spremite pogotovo ako ste lovac na pobjede! Poslije maratona... Oko 4 ujutro poljana se raščistila i svi smi bili u svojim vrećama za spavanje. Neki su spavali svega do 8 ujutro, a nekima je više trebalo (Sič Bojana sam vidio točno u podne ali dobro naspavanog!). Prijepodne je bila prilika «prohodati» Sunčevim sistemom čija je maketa bila izložena. Pamtim da sam Plutona jedva našao je je bio užasno daleko od Sunca: nekih 100-150 metara? Prijepodne sam iskoristio tako što sam još razgovarao o problemu kolimacije mog teleskopa, te posmatrajući Sunce kroz Baader filter na teleskopima Gućića-Doroslovačkog te na Bobinom Pentaxu. Nažalost, pjega-dvije u krajnjem lijevom uglu mogla se vidjeti na površini Sunca. Mislim da ćemo vidjeti te fotke! Rezime Znao sam da moram doći na Letenku. Znao sam da ću upoznati svoje forumaše te ostale interesantne ljude! Kako je vrijeme prolazilo, sve je više ljudi dolazilo. Nažalost, već u subotu popodne-oko 14 sati, morao sam napustiti Letenku zbog određenih svojih obaveza u svome gradu. Jedino mi je bilo žao što u petak navečer nisam posjedovao spodobnost «bilokacije» što znači da nisam mogao biti u isto vrijeme na dva mjesta: kao sudionik maratona na poljani i kao sudionik predavanja koja su započela baš u isto vrijeme. Proglašavam uspješnim astromski kamp «Letenka2005» te s radošći, oboružan valjanim astro kartama i baterijskim lampama koje se ne gube u mrklom mraku, očekujem slijedeći astronomski kamp na Letenci!!! P.S. Obećao sam sebi da iduće godine na ljetni astronomski kamp dolazim ne sa dobson, nego sa ekvatorijalnom montažom koja ima motor za praćenje! (21.07.2005.)
|
