Amaterska
kometografija
Iznenadna pojava tako sjajnog kometa kao sto je bio Hyakutake, ne moze ostaviti ravnodusnim nijednog ljubitelja astronomije. Jer zaista su rijetki kometi koji dosegnu nultu prividnu velicinu (magnitudu) i ciji se rep protegne do skoro 50 stupnjeva preko neba. Za mene licno to je bio poseban dozivljaj jer nikada do tada nisam posmatrao komet tako grandioznih dimenzija. Otkrio ga je japanac Yuji Hyakutake 30. januara 1996. godine snaznim dvogledom 25x150.[jos jedan fotos i jos jedan] Od dana mog prvog posmatranja 16. marta 1996. godine kada se nalazio oko 5 stupnjeva povise zvijezde Alfa Vage, do posljednjeg posmatranja 22. aprila kada se nalazio u istocnom dijelu zvijezdja Trokuta; komet je ukupno posmatran 30 puta. Prosavsi veoma blizu Zemlje na oko 16 miliona kilometara (25. marta) nastavio se kretati prema svom perihelu u kojem je bio 01. maja 1996. godine. Zbog bliskog prolaza pored Zemlje te velikih prividnih dimenzija, kometu su se vizuelne karakteristike iz dana u dan mijenjale. Komet sam uocio slucajno dvogledom 7x50 u Vagi. Bio je dosta sjajan, velike glave poput mjeseceva kruga, te repom u pravcu zapada u duzinu preko 5 stupnjeva sa kratkim podrepicem u pravcu SW. Rep je bio uz glavu sjajniji, a sa udaljavanjem od nje polako se pretapao u tamu neba. Kretao se sjeverno, iz Vage u Djevicu pa u zvijezdje Volara skoro uzduz linije 15 sati rektascenzije. Sjaj, velicina glave i karakteristike repa su mu brzo rasli. Glava je bila ovalna sa dosta sjajnim, velikim jezgrom u dvogledu. Rep je bio visekomponentan, iz vise slabijih pramenova razlicite sjajnosti odnosno duzine. U noci 22. marta glava je bila sjajna poput razmrljane zvijezde Regulus, oko 1,6 magnitude. Velika u promjeru 53 lucna minuta, sjajna u jezgru. Rep dug 9,2 stupnja , iz vise pramenova, a samo jezgro kometa je izgledalo veoma interesantno u reflektoru 140/1400 mm pri 233x povecanju. Sa dva sjajna, ostra i veoma kratka racvasta izboja (mlaza) iz samog sredista jezgra. A unutar tog sredista je bio veoma mali zvijezdasti sjajni nukleus smjesten prema naprijed, istocno u jezgru. Tu je bilo zakukuljeno srce kometa Hyakutake. U noci 23. marta komet je divno izgledao. Nalazio se ENE od Arktura, najsjajnije zvijezde u Volaru. Veoma sjajne glave 0,9 magnitude, sa sjajnim velikim jezgrom u dvogledu. Rep je bio pri glavi lepezast, ali kratak slican lukovici. Zatim na dva stupnja od glave se siri u dva jasna duga kraka. Gornji krak sjajniji. Micanjem dvogleda gore-dole to se jos bolje uocavalo. Rascjep u repu izmedju krakova vrlo dobro se zapazao. Mali oblacic, ostatak repa SW od Arktura. Dimenzije ostatka 2x0,7 stupnjeva. Mozda je to bio odvojak gornjeg kraka iako nije iste orjentacije vec je bio nesto uspravniji. Na oko 2,5 stupnjeva od glave gornji krak se malo lomi na dole pa se protezao u duzinu do 8,2 stupnja. Na kraju donjeg kraka takodjer slabi oblacic, odvojen od kraka, dimenzija 2x1 stupanj (EW orjentacije) koji kao da se izvija iz njega prema predhodnom oblacicu. Ili je to mozda bio sve zavijutak donjeg kraka. Jak, ostar je bio izboj repa iz velike ovalne glave koja je bila oko 55 lucnih minuta u promjeru. U noci 24. marta komet je fantasticno izgledao. Veoma sjajan ( 0,6 magnitude), velike ovalne (78x60 lucnih minuta) glave. Jezgro veoma sjajno pomaknuto u glavi malo prema naprijed. Pri glavi rep je sjajnija lepeza do 1,5 stupnjeva dug, a onda se proteze u pravcu SW do duzine preko 26 stupnjeva. Dobro se vidi golim okom. Pri glavi, do dva stupnja duzine je tanak. Tu je zaista bio jak izboj repa iz glave. Zatim se debljao lagano do 6 stupnjeva od glave. Potom se opet lagano tanjio da bi se na oko 12 stupnjeva od glave poceo racvati u dva kraka koja su se fino vidjela u dvogledu. Donji krak je izgledao nastavak iz samog jezgra, a gornji se polako izvijao prema WSW pa se onda opet lagano povijao prema SW sve do preko zvijezde Alfa Berenikine Kose. Ovaj rascijep u repu je bio uocen u proslim posmatranjima, samo je 24. marta bio dosta udaljeniji od glave. Ovi fenomeni u repu kometa vjerovatno su takozvani DE (disconnection event), trenutak prekida jonskog (plinskog ) repa kometa usljed promjene polariteta suncevog magnetnog polja kroz kojeg komet prolazi. Rep se prekida ili lomi, ali vrlo brzo iz jezgra se stvara novi nastavak repa. Vrhunac spektakla je bio u noci 25. marta kada je komet bio najblizi Zemlji. Veoma sjajan, oko 0,2 magnitude sa veoma velikom ovalnom glavom (90x72 lucna minuta), poput tri mjeseceva kruga. Jezgro je bilo sjajno pomaknuto u glavi prema naprijed. Iz njega je izbijao sjajan iglicasti izboj u samoj glavi kada se gledao dvogledom. Zatim se sve to pretapalo u cudovisni rep, uz glavu kratak (oko 1,5 stupnjeva dug), sirok, lepezast. Do oko 3 stupnja od glave je bio tanak, vukao je korjen iz izboja u glavi. Onda se pocinjao debljati, ali nikad deblji od dva stupnja; te se protezao u duzinu preko 46 stupnjeva, preko zvijezde Ro Djevice. Najbolje se vidio golim okom. Rep je vjerovatno bio duzi jer je na nebu bilo slabe sumaglice. Na samom kraju rep je bio najdeblji, ali sveukupno na duzinu, veoma tanak. U reflektoru 140/1400 mm (233x) samo jezgro kometa bilo je izuzetno sjajno, veoma sitna elipsa sa zvijezdastim sredistem u svom prednjem dijelu. Iz toga veoma sjajnog jezgra izbijala su dva sicusna, sjajna, kratka mlaza (kraka). Oni su bili zacetak izboja repa u glavi. Poslje dana oblacnosti te kisa, komet je ponovo posmatran 31. marta kada se nalazio u Perzeju. Sjaj mu je bio opao na 2,4 magnitudu. Rep se protezao do 12,5 stupnjeva u pravcu NE sa slabim detaljima u sebi. Pri glavi je bio kratak, usko lepezast. Glava je bila ovalna, (30x25 lucnih minuta) sjajnija u jezgru. Prema Suncu je imala ostriji, parabolicniji oblik. I u narednim posmatranjima tokom kojih se komet kretao prema svom perihelu, zadrzao je slican izgled. Sa parabolicnim glavom, dosta sjajnim dozvijezdastim jezgrom pomaknutim u glavi prema naprijed, te sveukupno tankim duzim repom u odnosu na velicinu glave. Rep se mijenjao u duzini, a ponekad bi se primjecivali pojedini pramenovi koji bi nestali u narednom posmatranju. U vecer 15. aprila komet je povecao svoj prividni sjaj u odnosu na predhodno posmatranje za oko 1,3 magnitude. I glava je pretrpjela transformaciju. Bila je vise tupasta, hiperbolicna prema Suncu, poprecno ovalna sa sjajnim jezgrom pomaknutim prema naprijed. Rep pocinje na krajevima hiperbolicne glave, dosta sjajan uz glavu, lagano se sirio te protezao preko 10 stupnjeva u duzinu. Rep je bio prav, relativno dug, a tanak u odnosu na velicinu glave (10x7 lucnih minuta). Komet je bio sjaja oko 2,6 magnitude. Razlog iznenadnog povecanja sjaja je vjerovatna nagla aktivnost u jezgru kometa kada se zbog povecanja temperature povrsine, naglo aktiviraju do tada pasivna podrucja. U narednih pet posmatranja komet je konstantno gubio na sjaju te dimenzijama. To je trebalo zahvaliti cinjenici da se sve vise udaljavao od Zemlje (iako je sve bio blizi Suncu). Takodjer je bio sve nize na sjevero-zapadnom nebu te ga je trebalo posmatrati u sve raniji sumrak. U posljednjem posmatranju od 22. aprila komet je bio malene glave, sjajne, jezgraste. Sjaja oko 4,2 magnitude, a rep je zbog sumraka bio kratak 2,6 stupnjeva, usko lepezast pri glavi. Prolaz kometa Hyakutake 1996 b2 kroz perihel od 01. maja 1996. godine nije bilo moguce posmatrati sa Zemlje jer je bio blizu Sunca. Bliski
prolaz kometa Hyakutake 1996 b2 pored Zemlje je bio medju najblizih
20 prilaza nekog kometa nasem planetu u posljednjih 2000 godina.
Tacnije, na toj ljestvici dobro dokumentiranih prolaza kometa otkrivenih
nakon 1700-te godine, Hyakutake zauzima 19 mjesto.
instrument: reflektor 140/1400 mm, dvogled 7x50 mm, golo oko
Posmatranje kometa iz Hercegovine |