|
Nakon puuuno oblačnih i kišnih dana, na dugo očekivani "jednom u životu" događaj oblaci su se sramežljivo sakrili negdje daleko da nam ne pokvare spektakl. Pripreme za tranzit Venere su bile naporne glavnim organizatorima promatranja u Zagrebu - prije svega Lovri koji je sjajno odradio posao, ali ni mi pomagači nismo bili za bacit :) Moja "baza" je bio Tehnički muzej koji je definitivno bio glavno mjesto promatranja u Zagrebu. Na obroncima Medvednice (čitaj: kod fizike i matematike) se održavao webcast i promatranje, ali većini građana je ipak bilo jednostavnije doći u Savsku, gotovo sam centar Zagreba. Osim hrpe teleskopa (izbrojali smo 8 komada), cijelo vrijeme su se održavala predavanja sa projekcijama koja su također bila prenošena uživo na stranici http://www.tranzit-venere.org
Ja sam za promatranje uzeo oba teleskopa, novi Intes MN-71 (7" mak.newt) i stari 120mm akromatski refraktor + Baader folije za svaki. zahvaljujem Luki koji je ordinirao na refraktoru.. meni je ipak bilo lakše budući da Intes ima praćenje. Iako sam teleskope počeo trpati u auto još u 6:30, to mi je oduzelo puno vremena tako da sam kod Tehničkog bio tek iza 7 sati gdje je već bio Domjan sa svojim starim ruskim 60mm refraktorom kojim je radio projekciju na papir - ta kombinacija je bila definitivno najkorisnija od svih ostalih! mogao si gurnuti prst u Sunce bez bojazni da ostanu masne fleke na okularu ;) Slaganje teleskopa sam obavio u rekordnom roku, taman na vrijeme da vidim 1 kontakt! Odustao sam od fotografiranja i rađe vizualno uživao u spektaklu. U međuvremenu su došli i drugi ADIjevci (Stefan, Mirko, Marko, Luka..) i ubrzo je cijela ergela teleskopa bila postavljena u dvorištu Tehničkog muzeja. Nažalost, za vrijeme 2. kontakta je seeing postao očajno loš, sve je plesalo, ali svejedno nisam uspio skužiti nikakav efekt kapljice, niti "black drop", niti išta slično. Umjesto toga, prije 2. kontakta se jasno mogao vidjeti rub Venere koji još nije bio prešao preko Sunca - fantastičan efekt! Refrakcija svjetlosti kroz atmosferu Venere je uzrokovala da vidimo cijeli Venerin disk! U početku su ljudi mislili da je to samo optička varka (oko, tj. mozak "zatvara" krug), ali su se svi uvjerili u vjerodostojnost pojave, pa čak i g. Radonić koji je bio najveći skeptik :) Tada je posjetitelja bio vrlo malo (srećom ;) ), a kasnije su počeli dolaziti u sve većim brojevima. Seeing se, naravno, ubrzo nakon 2. kontakta poboljšao, i neko vrijeme je stvarno bilo fantastično promatrati crnu točku na Suncu na kojem su bile samo dvije male pjegice... no zato se granulacija vidjela kao nikada do sada! Ja sam uživao u svom Intesu sa 14mm Pentaxom (77x) kojeg sam ipak "žrtvovao" za javno promatranje ovog jednistvenog događaja. Budući da je tranzit dugo trajao, vrlo je rijetko bilo gužve oko teleskopa (ali bilo je i toga). Žao mi je što nismo imali još jednu kameru da to zabilježimo.. od djece, roditelja, do prilično starije gospode koja su teškom mukom hodala uz pomoć stapa.. njima je bilo najbolje gledati projekciju Sunca na Domjanovom teleskopu. Bila je i jedna grupa djece autista.. oni su mi još bili najbolji od svih, vidjelo se da su vrlo impresionirani događajem i baš je bio gušt pričati im o tranzitu. Mnogo ljudi je komentiralo "aaa, to je ta mala točkica", pa mi se činilo da su neki bili razočarani, no ako ništa drugo, barem su došli uvjeriti se svojim očima. Bilo je i raznih bisera, jedan od boljih je gospodin srednjih godina koji je pitao da li bi se nekakvim prizmama Venera mogla vratiti nazad preko Sunca :) Jedan nije vjerovao da Sunce svijetli samo od sebe, a kad sam mu počeo objašnjavati zašto, onda se brzo pokupio :) Iako je tranzit dugo trajao (što se može vidjeti na našim crvenim facama, pogotovo Luke i mene), 3. kontakt se sve vise bližio. U međuvremenu sam svako malo okinuo poneku fotku (mogao sam to i bolje obaviti), a bilo je i novinara/fotografa koji su srećom (po njih :) ) imali Nikone tako da su i oni fotkali kroz Intesa. Rezultate možete vidjeti u Večernjem i Vjesniku. Oblaci su nas ipak zaskočili iz zasjede i prekrili Sunce točno nakon 3. kontakta! No i tu smo imali sreće, pa su se prije 4. kontakta maknuli. Ja sam zasjeo za okular svog teleskopa i gledao sve do kraja. Okolo su se čuli povici "odlazi!", "evo gotovo je!", "ne, još se vidi!", "e sad stvarno ode!" i na kraju jedan aplauz stvarno prekrasnom događaju.. i u sebi zahvala što se nalazimo na ovom svijetu na pravom mjestu i u pravo vrijeme. (jun 2004.)
|