|
nastavak
Zatim slijedi, jedan od najljepših stihova u pjesmi:
U ovim stihovima se radi o zaista rijetkoj pojavi. Naime, ista pojava zabilježena je: 636. god. od postanka Rima kada su se u Rimu vidjela tri Sunca, 1185. god. u ruskim zapisima kao i na jednom crtežu iz 1492. god (slika br.2). Ovdje se govori o nastanku lažnog sunca ili parhelija.To je oštro ograničena svijetla pjega na nebeskom svodu koji nam daje utisak postojanja još jednog ili više sunca. Pojava parhelija objašnjava se refrakcijom (ogibom) svjetlosti od sunca na prizmatičnim heksagonalnim kristalima čije su refraktirajuće ivice normalne na horizont promatrača (slika br.3).
U to doba godine velika je vlažnost, niske su temperature i, ako je sunčan dan, stvoreni su idealni uvjeti za nastanak parhelija.
U to vrijeme naveliko je već bio poznat Newtonov teleskop s ogledalom (slika br.4). Pod "staklenom tepsijom" verovatno se misli na jedno takvo izdubljeno sferno ogledalo. U ovom slučaju je postavljeno horizontalno, okrenuto ka zenitu. Kako ogledalo, možda, nije idealno, sipanjem vode na njega dolazi do prelamanja svjetlosti u žarište. Tako, ako se nagnemo nad "tepsiju" do žarišta, vidjet ćemo zvijezde u beskonačnosti a ne svoj lik nad ogledalom. Za nas ostaje pitanje je li se sve to zaista i dogodilo ili je to samo
plod mašte narodnog pjesnika? LITERATURA: 1. Vuk Stefanović Karadžić: "Srpske junačke pjesme" BIGZ 1986. Prethodna strana| 1 | 2 | (septembar 2004.)
|