Star party na Japeticu  

 

2.9. 2000. na Japeticu je odrzan star pary. Kako je bilo, javlja Boris iz AD "Beskraj" [http://www.ad-beskraj.hr].

Ukratko, sve je bilo genijalno, osim, naravno, vremena. Ja sam se u subotu ujutro probudio poprilicno rano i cijelo jutro su mi zvonili telefoni, sto razni novinari, sto frendovi, sto znatizeljnici..uglavnom, sve se vrtilo oko star partya. Po mene je dosao Vjeko, pokupili smo Darija na Bacvici i u 14h krenuli na Japetic.

Uskoro je Dariju zazvonio mobitel - radio Zapresic trazi mene da napravim intervju. Morao sam izaci vani da ne smeta buka, pa sam se stao kod neke kucice za koju smo skuzili da sluzi ko skladishte cuge. Ja sam pricao nekih 5 min, standardna spika: kaj radimo, kakvo je vrijeme, da li nas to sprijecava da se JSP 2000 odrzi, kaj ima na programu i slicno. Odma nakon toga je opet zazvonio mob - radio Sljeme, opet intervju. Darijo i Vjeko su pobjegli na parkiralishte da se instaliraju u auto i slusaju moje baljezganje na radiju. I fakat je bilo veselo...ja sam objasnjavao kako je dobar grah kod tete Ruze, a morao sam ukratko objasniti i put do Japetica jer sam, biser, zaboravio broj mobitela kojeg sam drzo u ruci i nisam mogo reci u eter da me ljudi nazovu i pitaju. Ako se sjecate, mobitel je od Darija, a on je na parkiralistu u autu, dok sam ja kod neke male kucice i upozoravam frajera koji je upravo htio izustiti "litru i vodu!" da ne bude previse glasan dok "ukratko" objasnjavam put do Japetica tako da bi se vjerovatno svi izgubili da slusaju moje upute... ("samo idesh po cesti,nije bed cesta, i onda je veliki zavoj i onda si gore...")

Enivej, nakon toga su poceli pristizati ostali ADijevci: Ino, Lovro, Petra, Draco, Domjan, Matija, Kim...odlucili smo cekati razvedravanje na parkiralistu. U medjuvremenu smo ubijali dosadu cuclanjem pivica i ganjanjem lopte na napuhavanje koju je moj stari dobio na nagradnoj igri za Leo pashtete ("Leo - i jedesh kao lav!" - BTW, ocu nazad loptu!). Takodjer smo, ocekivajuci ekipu HTVa (koja se nije pojavila), vidjeli jedan sumnjivi auto sa naljepnicama Slobodne Dalmacije. Ispostavilo se da je to novinarka Novog Lista & fotograf (koji inace radi u SD). Tu vijest nam je javio Darijo kad se vratio iz doma i rekao da slozimo neki teleskop da se mozemo slikati. Ja sam odmah sastavio svoju makinu, a za divno cudo, i Sunce je tu i tamo provirilo iza oblaka. Stavio sam filter i cak smo vidjeli mrljice. Nakon poziranja fotografu i par rijechi razmijenjenih sa novinarkom, njih dvoje su se pokupili doma (clanak i fotku mozete vidjeti u danasnjem (ponedjeljak) Novom Listu).

Ja sam dalje cijelo vrijeme bio na parkiralistu, dok su neki otisli u dom. Rupa u oblacima je bilo sve vise, a Sunce se vidjelo sve bolje. Ja sam se bacio u laganini objasnjavanje suncevih pjega (uz salabahtere, naravno), medjutim, sve je vise ljudi odlazilo u dom, tako da sam neko vrijeme proveo gore samo sa dvoje/troje ljudi, sto me nije ni najmanje smetalo. Promatrali smo detalje na Suncu i na vecim povecanjima (sto nije bas bilo lako, buduci da mi je montaza zastekala i RA os nisam mogao fixirati - srecom, nije neki bed, danas sam to popravio, ali mi je tada pravilo probleme sa drzanjem objekta u vidnom polju), a naciljali smo i Mjesec.

Bas sam se bio veselio promatranju Mjeseca - izvadio sam Ruklov atlas Mjeseca (original verziju by Lovro - moj atlas je Domjan zaboravio doma, aarghh) i objasnjavao ljudima koji se krateri vide. Medjutim... Usred gledanja Mjeseca (Sunce je bilo vec nisko, i krateri su izgledali sve bolje i bolje) mi dodje Ino i kazhe: "Bobo, mislim da bi mogao pospremiti teleskop da ti ga ne unishti voda". Prvo sam ga pogledao kao da je poludio, mislim, upravo sam maknuo pogleda sa okulara i pogledao taj dio neba i sve je bilo okej, osim tu i tamo kojeg oblaka...medjutim, na suprotnoj strani sam ugledao scenu...koliko god da je bilo nepovoljno, izgledalo je ludo: jedan oblak je neumorno jurishao na parkiralishte! To se bas i ne moze dobro opisati, ali tocno se vidjelo kako oblak nadire kroz drvece i osvaja parkiraliste metar po metar...uskoro nas je sve progutao i nismo vidjeli apsolutno nista. Sivilo. Bio sam skroz zatecen jer mi se takvo sto jos nije desilo, a ubrzo sam poceo skakati po igralistu - oduvijek sam htio znati kako je to biti u oblaku :) Nisam osjetio nista specijalno, mozda sam trebao okolo skakati gol :)

Spremivsi teleskope, uputili smo se prema domu. Dalje se zapravo ni nema sto puno za pricati, svatko od prisutnih ce imati svoju verziju. Napunili smo dom (i to dobrano, jedva smo stali svi unutra), narucili klopu i zapoceli "plan B" zvan "zabava u planinarskom domu" (c). Ja sam malo glumio domachina, pricao sa ljudima, radio mjesta za sjest i slicno. teta Ruza je dobila glavobolju, trbobolju ili ne znam kaj, jer joj je bilo muka od toliko ljudi...stalno je netko cekao klopu, a narudzbe nisu valjale - poprilicno kaoticna situacija sa kojom ja, srecom, nisam imao veze jer sam svoj grah eliminirao jos popodne i sad mi je samo preostalo da cuclam pivu i nazhicam koji krumpirich ili kroket.

Poslije se situacija malo smirila...svak je nasao nekakvu skvadru sa kojom je vodio razgovor i svi su se zabavljali kako god su najbolje znali. U ovom trenutku je fakat falilo ono Alenovo predavanje o svemirkim misijama (ili kako se vec zvalo), ali nije moglo biti odrzano buduci da se Alen nije pojavio (ako sam shvatio dobro, zhena mu je u bolnici? enivej, bed...). To je uglavnom bilo to...ja sam se selio malo van na zrak, malo nazad unutra, a skvadra je pomalo isla kucama jer nebo nije pokazivalo znakove razvedravanja (ozdravljivanja? rastrijeznjavanja?). U jednom trenutku su se bile pocele pojavljivati rupe i zvijezde su se u njima fantasticno bistro vidjele, medjutim, to nije bilo dovoljno da se odlucimo otici na parkiraliste i sloziti teleskope. A to je stvarno bilo steta jer smo teleskopa imali poprilican broj...120mm refraktori (2 komada), 8" dobsonian, Meade ETX, 90mm refraktor (jeltak Kim?), 4.5" newton...mozda sam jos kojeg zaboravio (mislim, stvarno ne znam sve jer osim mog 120mm i Domjanovog dobsa niti jedan drugi scope nije izashao iz gepeka), ali moram spomenuti dva kroz koja mi je zao da nisam gledao: 130mm newtonian i 10" dobs Zlatka Cignja koji je dosao iz Rijeke sa zhenom i klincima usprkos losem vremenu. Zlatku se moram posebno zahvaliti sto je dosao, i stvarno mi je zao sto je to sve propalo...mislim, bas me briga za nas, ali covjek je presao toliki put i onda ga proveo u domu....ajme. Mene je polako poceo hvatati ochaj & depresija, pa sam se u konzultaciji sa Darijom i Vjekom pokupio doma dosta rano (citaj: prije jutra). Znam da sam bio jedan od glavnih organizatora i da sam trebao ostati cijelo vrijeme, ali nisam izdrzao jad i bijedu vremenskih uvjeta. 

Sve u svemu, nije bilo loshe. Promatrali smo Sunce i Mjesec i dobro se napricali i zabavili. Na brosuri koju smo isprintali je bio raspored predavanja i radionica, ali naravno da se nista nije odvijalo po planu. Ipak, to uopce nije bilo bitno....rasporeda se nismo ni mogli drzati buduci da sam u vrijeme kad sam trebao objasnjavati skice & meteore bio na parkiralistu i objasnjavao Sunce & pjege koje su upravo tada oblaci odlucili malo pokazati. Skice sam pokazivao kasnije ljudima oko mog refraktora i to je bilo bas super - zapravo su one spasile stvar jer su ljudi ipak mogli videjti kako se neki objekti vide kroz teleskop, a usput sam objasnio otvorene i kuglaste skupove. Nagadjate, bilo je dosta pocetnika na Japeticu i to mi je drago - znaci da je propaganda ipak djeolvala. Sudeci po licima grupice koja se okupila oko mene, bilo im je prilicno zanimljivo. I ono najbolje - stvorila se nekakva prisna atmosfera; nitko se nije libio postavljati bilo kakva pitanja - efekt koji sumnjam da bi postigli klasicnim predavanjem u domu. Takodjer sam vidio u domu da su se ljudi upustali u kojekakve rasprave, tako da nije izostala ni skola (astro?)fotografije, a Darijo i ja smo objasnjavali sve moguce i nemoguce stvari Ani (koja je isla sa mnom na fax i danas napisala prekrasan clanak o JSPu 2000 u Jutarnjem) i Kresi (ex student i sad asistend na mom, Grafickom faxu). Npr. Kreso uopce nije znao da postoje plinovite planete :) Daklem, tko nije bio, moze mu biti zao. Jedino vrijeme nije htjelo suradjivati, ali sta se moze. Ljudi je bilo puno, a i nije ih bilo puno..mislim, cinilo mi se da ih je manje nego prosle godine na onoj proslavi godisnjice ADija, ali je bilo vise "znatizeljnika" i astro "freakova" nago frendova koje smo dovukli, i to mi se svidja. Takodjer, dobro da ih nije doslo vise jer ne bi svi stali u dom sakriti se od kise.

Boris Stromar